Sinonim je mjesta zaljubljenih i romantičnih susreta, a isto tako i  poprište vaterpolskih susreta popularne Divlje lige, vaterpolskog natjecanja dubrovačih kupališta, kao i čarobna pozornica predstava Dubrovačkih ljetnih igara. Prvi se put spominje u dubrovačkim izvorima 1367. pod nazivom Porporaria, iz čega je nastala izvedenica i današnji naziv Porporela. Budući da je dubrovačka stara gradska luka zbog nepovoljnog položaja bila izložena udarima juga i valova, još 1347. godine, jednoglasno je prihvaćena odluka Velikog vijeća o gradnji nasipa lukobrana. Ostaci nasipa i danas su vidljivi na tom prostoru nešto zapadnije od današnjeg lukobrana Porporela, a u vrijeme oseke dijelom izlaze na povr­šinu.

Postoje i fotografije koje predočuju taj dio bez zidane obale sa samo nabacanim kamenjem. O boljoj zaštiti od valova Luke i tvrđave Sv. Ivan raspravljao je i poznati inže­njer Miho Hranjac godine 1617. On predlaže isto ono što je rečeno u odluci Velikog vijeća prije tri stoljeća, da se nabaci veliko kamenje oko Sv. Ivana i da se od njega izgradi nasip (lukobran) u pravcu sjeveroistoka.

Sve ovo ide u prilog važnosti samog lukobrana Porporela kao jedne od zaštita Grada od prirodnih nepogoda, ali ipak jedinstvene kao takve. Ipak, do njegove izgradnje na istom mjestu, došlo je tek 1873. godine i to po nalogu pomorsko-lučke uprave iz Trsta, koja je u tom razdoblju bila pod vlašću Austro-Ugarske vlade. Nacrt po kojemu je građena Porporela do danas nije pronađen, ali se sa sigurnošću može reći da je već bio u funkciji 1873. godine. Porporela štita luku od udara valova, uz neizmjernu pomoć Lokruma, prirodnog valobrana koji štiti gradsku luku od izravnih udara valova što pristižu iz Jonskoga mora. Ipak, zaštita luke ne bi bila potpuna i sigurna bez vlobrana Kaše koji štiti, ali i krasi luku i morski istočni prilaz Gradu. A dubrovačka kamena gradska luka i valobran (Kaše), kakve ih i danas poznajemo izgrađeni su temeljem zaključka dubrovačke vlade (Vijeće umoljenih) daleke 1484. godine, prema nacrtu, odnosno modelu, koji je, uz pohvalu svih pomoraca, izradio poznati dubrovački graditelji i inženjer Paskoje Miličević. Izrađena su dva nacrta, manji nacrt izgradnje valobrana (kaše), i veliki nacrt za izgradnju gata i obala u luci.

Kaše su iz­građene i dovršene za tri godine, 1487. Ipak, zanimljivo je da se 1514. godine donosi još jedna važna odlu­ka, kojom se određuje da se Kaše produže prema Pločama. Zbog toga bi se mogla 1514. uzeti kao godina kada su Kaše dovršene i dobile današnji oblik i dimenzije. Građene su pomoću drvenih sanduka (kašeta) po kojima su i dobile naziv Kaše, i jedan su od najzanimljivijih dostignuća iz razdoblja Dubrovačke Republike. Stara gradska luka se, prema nekim starijim zapisima i pomorskim zemljovidima, nazivala Luka Kašun (tal. Porto Cassone).

Spomenimo još i to da je do izgradnje valobrana, od neprijateljskih napada ulaz u luku štitio i zatvarao lučki lanac, koji je išao od kule sv. Luke do one od Mula, protežući se nekih 130 metara. Lučki lanac prvi put se spominje 1346. godine. Taj lanac 'Catena portus', nije bio lanac u pravom smislu riječi, već su to bile paralelno postavljene drvene grede, spojene u blizini obaju krajeva komadima lanca. Za tako dugi lučki lanac trebala je velika količina hrastovih greda i željeznih spona i unatoč tome luka je bila puno ranjivija i podložnija prirodnim i neprijateljskim utjecajima. Slični lanci pod nazivom 'barikada' upotrebljavali su se i u oba svjetska rata za zatvaranje luka.

Vratimo se nakratko još jednom i to virtualnom šetnjom na Porporelu, veliki muo sa svjetionikom, poznato susretište zaljubljenih, šetalište ali i omiljeno kupalište. Naime, četiri godine prije gradnje Porporele, 1869. godine sagrađena je peskarijska obala u luci i produžena obala uza zid tvrđave sv. Ivana. Kada je 1873. godine sagrađena i Porporela, Dubrovčani su dobili novo omiljeno šetalište i novu vizuru na stari porat i istočno pročelje Grada.

Autor: Ellie Leoni