Stan u Ulici Cvijete Zuzorić u povijesnoj jezgri. U prizemlju zgrade poslagane su crne vreće s bocama koje Marija Nadilo skuplja kako bi zaradila pokoji solad. A u stanu uplakana gospođa Marija.

„Očajna sam, pomozite mi ako mi možete pomoći! Stan u novogradnji dala sam za ovaj stan, nemam ništa, a oni mi samo oduzimaju. Nitko nema vremena za mene, ja nemam ništa. Imam kćer i unuku koje danas žive u sobičku, a meni su oduzeli sobu koja je sada prazna,“ kaže Marija kroz suze. Ekipu Dubrovačkog dnevnika pozvala je jednog poslijepodneva, uplakana i uzrujana jer, kako kaže, ne zna kome bi se više vratila te moli za pomoć.

Marija Nadilo rođena je ispod Svete Marije 1952. godine. Kako kaže, u Gradu se rodila, propuzala, živjela, zaljubila se, rodila i odgojila djecu. Imala je troje djece i četvrto na putu kad joj je izgorjela kuća. Nesretni događaj zbio se 1981. godine.

„Ostala sam udovica u 26. godini. Kasnije sam imala čovjeka koji se brinuo o meni, ali me ostavio s još dvoje djece. Znači zaljubila sam se. Ostala sam trudna. Napustio me. Kuća mi je izgorjela u požaru. Spavala sam u toj izgorjeloj kući, trudna. Imala sam teški bronhitis. Spavala sam tu dok moja majka nije reagirala i dogovorila s mojom sestrom da me primi. Sestra je radila u Croatiji i imali su sobu u tadašnjem hotelu Dubravka. Sestra me primila, rodila sam kćer koju su majka i sestra tada uzele na odgajanje jer sam imala samo svoje prihode,“ započela je Marija svoju priču.

'Ispaštam jer mi je netko izgubio dokumente'

S obzirom na to kako joj je kuća izgorjela i kako nije imala smještaj, žalila se, kaže, preko Zagreba te je donesena odluka da joj se dodijeli stan u naselju Karmen, a onda su krenula daljnja seljenja.

„Karmen se selio u novogradnju u Gruž. Meni, kao majci četvero djece, dodijelili su jednosoban stan, na što sam se žalila pa su mi dali veći stan na Montovjerni. Međutim, s četvero djece i samo jednim prihodom, ja taj stan nisam mogla namjestiti. Imala sam jedan prihod na četvero djece, kao samohrana majka. Nisam imala od čega kupiti namještaj. Zato sam taj stan u novogradnji mijenjala za ovaj, namješteni stan,“ priča Nadilo.

Sredinom '90-ih, točnije 1997. godine Domoupravi je predala zahtjev za otkup stana, no i tu je naišla na prepreku. Naime, kako kaže, nije ga uspjela otkupiti, a tvrdi da je razlog taj što su joj izgubili potrebnu dokumentaciju koju je predala.

„Moj susjed koji je predao zahtjev za otkupom stana dobio je rješenje kako ga može otkupiti za 16 tisuća maraka, i to duplo veći stan od ovoga što je moj, a meni su se navodno izgubili dokumenti. On je mogao otkupiti, a ja ne mogu. U Splitu se sada oko ovog stana vodi sudski postupak. Grad je vlasnik ovoga stana, a gdje su moji dokumenti koji su predani 1997. godine?,' pita se Marija.

Prije nekoliko godina, kako tvrdi, javilo se nekoliko osoba koje tvrde kako su vlasnici sobe koja se nalazi u sklopu stana te joj je ista oduzeta. U trenutku oduzimanja, kaže, nije ni znala za to, tek kad je vidjela kako joj se iznos plaćanja stana sa 184 spustio na 134 kune.

„Dakle, poslije svega što mi se izdogađalo, oduzeli su mi sobu koja sada zjapi prazna. U njoj ne spava nitko. Tu su kolica moje unuke i još neke stvari, ali u njoj nema nikoga. Za to vrijeme, moja kćer živi s mojom unučicom i mužem kod moje sestre koja ima iznajmljen stan u privatnika. Želim da moja unučica napravi nešto od života. Plačem svaku večer kad se sjetim kako žive,“ tvrdi kroz suze.

'Za njih sam samo još jedna žena koja skuplja boce'

Marija Nadilo živi sa svojim najstarijim sinom u navedenom stanu, a dio koji trenutno koristi sastoji od kuhinje, WC-a i dvije sobe od kojih u jednoj spava ona, a u drugoj sin. Treću sobu ne smije koristiti. Drugi sin joj živi s djevojkom u Lapadu, treći je pošao u Švedsku gdje je zasnovao obitelj, a kćer, kako kaže, u maloj sobi s mužem i djetetom dok soba koja joj je dodijeljena stoji posve prazna i nekorištena.

„Ovaj stan sam dobila legalno, a moje dijete je s kćerkom na ulici. Proživljavam svoje najteže dane, ali govorim vam istinu. Čovjek se brzo otkrije. Moja majka je znala reći kako je istina nepobitna činjenica,“ emotivno kaže Marija.

Gospođa Nadilo danas ima 66 godina, umirovljenica je koja čisti Grad i skuplja boce kako bi zaradila pokoji solad. Kako kaže, njoj ne treba ništa, ali želi da njena kćer i unuka nešto naprave od života i da ne žive u jednoj sobici pored stana kojeg ne može koristiti u cijelosti.

„Ovo nije u redu. Ja sam žena, Dubrovkinja. Ovdje sam se zaljubila, rodila djecu, živjela, a faktički nemam ništa. Pošteno sam dobila svoj stan, pošteno rodila svoju djecu. Jesu li ona bračna ili izvanbračna, to je moj problem. Teško proživljavam ove dane. Krajem petog mjeseca sam bila na pregledu, nalazi su bili uredni, a već sad imam problem. Imam srčani pojačan tlak od nerviranja. Ne tražim ništa osim pravde jer sve sam pošteno dobila. Moja djeca imaju pravo biti ovdje i hoću da mi se vrate. Moja unuka i kćer žive u jednoj sobi. Ja sam majka, ja sam baba. I što mogu napraviti? Popiti tabletu, ali je li mi to rješenje?“, kaže Marija.

Odgovor Grada: Nije podnijet zahtjev za sklapanje ugovora o prodaji

Dubrovački dnevnik uputio je upit Gradu Dubrovniku o navedenom slučaju.

„Gospođa Marija Nadilo s Gradom Dubrovnikom kao vlasnikom i najmodavcem sklopila je Ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom dana 9. srpnja 1998. godine, površine 56,00 m2, koji se nalazi u Dubrovniku na adresi Cvijete Zuzorić 3, i to ugovor na neodređeno vrijeme.Rješenjem Ureda državne uprave u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, 2. ožujka 2007. godine, V.B. iz Dubrovnika dano je vlasništvo 7/64 suvlasničkog dijela stana, te je isto rješenje postalo pravomoćno dana 2. travnja 2007. godine.Navedenim rješenjem su vlasnik i najmodavac dužni sklopiti ugovor o najmu kojim uređuju međusobna prava i obaveze sukladno odredbama posebnog zakona u roku od 60 dana od dana pravomoćnosti rješenja o utvrđivanju prava vlasništva, a ako vlasnik odbije sklopiti ugovor o najmu, stanar može zahtijevati ostvarenje svojeg prava podnošenjem tužbe nadležnom sudu u roku od 60 dana od dana kada je vlasnik stana odbio sklopiti Ugovor o najmu. Dakle, temeljem rješenja Ureda državne uprave već gore navedenog, počevši od njegove pravomoćnosti, Grad Dubrovnik je vlasnik za 57/64 suvlasničkog dijela predmetnog stana, a koji dio predstavlja 49,88 m2 od ukupno 56,00 m2 koliko iznosi površina cijelog stana. Za dio stana u vlasništvu najmodavca - Grada Dubrovnika (49,88 m2) ugovorne strane su ugovorili zaštićenu najamninu, a koja počevši od 2. travnja 2007. godine, tada iznosi 117,75 kn mjesečno (što predstavlja 57/64 ukupne mjesečne najamnine za cijeli stan koja iznosi, tada 132,21 kn),“ stoji u odgovoru Grada.

Također, odgovoreno je i kako Marija Nadilo koja koristi stan nije podnijela zahtjev za sklapanje ugovora o prodaji stana.

„Gospođa Marija Nadilo koja koristi stan na temelju Ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom, nije podnijela zahtjev za sklapanje ugovora o prodaji stana u roku iz članka 24. stavak 1. Zakona o naknadi, slijedom čega su se ispunile zakonske pretpostavke za povrat predmetnog stana u navedenom suvlasničkom dijelu, time više što je na stanu kao suvlasnica već uknjižena fizička osoba – V.B. za 7/64 dijela, i to upravo na temelju rješenja o povratu oduzete nekretnine,“ stoji u odgovoru na upit.

Inače, pitanje korištenja gradskih stanova jedno je od najzamršenijih pitanja Grada, a s navedenim se problemom nijedna gradska vlast još uvijek nije uhvatila u koštac. Kako je Dubrovački dnevnik prvi pisao, jedan dio korisnika gradske stanove koristi bespravno i zbog toga su pokrenuti sudski procesi radi njihova iseljavanja. Također na dijelu stanova koji se vode kao gradski sporno je vlasništvo, neki su u povratu prijašnjim vlasnicima, a u nekim stanovima nitko ne živi te zjape potpuno prazni.