Vlahušić: Ugovor s DPDS-om treba razvrgnuti; nitko osim mene i malobrojnih vijećnika nije bio spreman to napraviti
"Gradske zidine u stopostotnom su vlasništvu Grada Dubrovnika tj. njegovih građana. Daleko su najvrednija imovina koju građani i Grad posjeduju, vjerojatno i najvrednija imovina koju posjeduju građani Republike Hrvatske.
Nažalost građani Dubrovnika kroz svoje demokratske institucije, Gradsko vijeće i Gradonačelnika ne upravljaju zidinama, njihovim prihodima kao ni rashodima.
Tek od 2009. godine na moje osobno inzistiranje i uz ogromne ratove uspio sam vratiti Gradu Dubrovniku 50 posto sredstva koje DPDS prikupi nakon plaćanja PDV-a. Realno to znači da Gradu pripada 40% sredstava od ulaznica, 40 % DPDS-u, a 20 % uplaćuje se u državni proračun. Konkretno, ove 2017. godine, prihod od ulaznica za dubrovačke zidine iznosit će 150 milijuna kuna, DPDSu ostaje 60 milijuna kuna, proračunu grada Dubrovnika uplatiti će se 60 milijuna kuna, a 30 milijuna kuna bespotrebno će se uplatiti u središnji državni proračun.
Od 2009. godine do danas, temeljem ogromne i bespoštene borbe koju sam vodio, vraćajući dubrovačke zidine građanima Dubrovnika, u gradski proračun uplaćeno je više od 200 milijuna kuna, a samo ove godine bit će uplaćeno 60 milijuna kuna.
Ugovorom iz 1999. godine između Grada Dubrovnika i DPDS-a , zidine su bez ikakve naknade prepuštene privatnoj udruzi građana, da samostalno upravlja najvrednijom gradskom imovinom, uzima sav prihod i troši ga po vlastitom nahođenju bez bilo kakvoga nadzora i kontrole Grada Dubrovnika, Gradskog vijeća, Gradonačelnika ili bilo koje druge javne institucije.
Da su Grad Dubrovnik, Gradsko vijeće i gradonačelnici odgovorno upravljali zidinama od 1999. do 2017. godine, a DPDSu doznačavali kompletan iznos potreban za obnovu spomeničke baštine koju su provodili na području bivše Dubrovačke republike, gradski proračuni kroz ovih 18 godina bili bi bogatiji kumulativno za najmanje 1 miljardu kuna. Potpuno odgovorno, pišem i govorim, uz postojećih 200 milijuna kuna, proračuni grada bili bi bogatiji za još jednu milijardu kuna.
Tadašnji ugovor sklopljen je protivno svim zakonima koji su vrijedili u Hrvatskoj, ali protivno i međunarodnim konvencijama koje se odnose na upravljanje svjetskom kulturnom baštinom.
Nažalost, živimo u Hrvatskoj, pa nakon što sam inicirao izmjene i dopune Zakona o obnovi ugrožene spomeničke baštine, koji je usvojen u Saboru, Ustavni sud srušio je izmjene zakona napisavši da je protuzakoniti Ugovor, kojim je Grad Dubrovnik dobrovoljno prepustio upravljanje udruzi građana bez naknade, iznad legalnog zakona koji je usvojio hrvatski Sabor.
Jedini način na koji je moguće raskinuti štetni ugovor za građane Dubrovnika, ali i spomeničku baštinu, je odluka Gradskoga vijeća Grada Dubrovnika o sudskom razvrgnuću istoga. Naravno svi znamo da nitko osim mene i malobrojnih vijećnika nisu bili spremni poduzeti takav korak.
Kako je DPDS znao da postojeći ugovor sa gradom Dubrovnikom ističe 2019. godine , nakon čega treba donijeti novi Ugovor ili ga otkazati u cijelosti, kao i moje stavove oko daljega rada DPDSa, učinili su i čine brojne radnje kako bi me onemogućili da sudjelujem u donošenju odluka kojima će se zidine vratiti gradu, a DPDS-u ostaviti i više nego dovoljno sredstava za obnovu spomeničke baštine iz vremena Dubrovačke Republike.
Kako bi to napravili čelni ljudi DPDS-a su: svjesno, ciljano, organizirano napravili aferu Šipan, u kojoj je Denis Orlić tadašnji predsjednik DPDS-a i dubrovački odvjetnik, u sudskome procesu, svjesno LAGAO, čime je počinio ozbiljno kazneno djelo. Imao je jasan cilj: samostalno kontrolirati prikupljanje 150 milijuna kuna godišnje, bez nadzora Grada Dubrovnika i nadležnih državnih tijela, te ih trošiti po vlastitom nahođenju.
U proteklom periodu, bez obzira na ogromnu nepravdu koju su čelnici DPDS-a svjesno napravili, a znamo da je lažno svjedočenje osim što je nezakonito, jedna od najnemoralnijih ljudskih radnji, temeljem čega je donešena zabrana političkog djelovanja na lokalnoj razini kroz Lex Vlahušić, zalagao sam se i zalažem se i dalje da:
- Grad Dubrovnik preuzme u cijelosti upravljanje zidinama kroz zasebnu muzejsku ustanovu u kulturi: Dubrovačke zidine i utvrde. Time bi se sav prihod od ulaznica za zidine uplaćivao u proračun Grada Dubrovnika, kao što uplaćuju i drugi dubrovački muzeji, te DU CARD, uključujući i prihod od PDV-a. Samo ove godine prihod proračuna Grada Dubrovnika od zidina iznosio bi 150 milijuna kuna, a DPDS-u bi bili plaćeni svi troškovi potrošeni na zakonit način, uključujući spomeničku obnovu.
- Dubrovačke zidine treba otvoriti za posjet u večernjim satima od 19 – 23 sata tijekom vrhunca sezone, a prethodno u dogovoru s Ministarstvom kulture i Ministarstvom unutrašnjih poslova, osvijetliti zidine, postaviti najsuvremeniju opremu za dnevnu i noćnu kontrolu posjetitelja sigurnim dijelom zidina koji se proteže od tvrđave Bokar do Minčete, svetog Luke, gradskog porta i Tvrđave svetog Ivana. S Crvenim križem Dubrovnik potpisati ugovor i uspostaviti dovoljan broj izvježbanih spasitelja koji bi u večernjim satima u dovoljnom broju bili raspoređeni na zidinama, osiguravajući maksimalnu sigurnost posjetitelja.
- Broj posjetitelja u večernjim satima osim što bi povećao prihod Grada za najmanje 30 milijuna kuna godišnje, ili dodatnih 200 000 posjetitelja, riješio bi i jedan od najvećih problema grada, a to je pretjerano opterećenje turistima povijesne jezgre tijekom dana.
- Večernjim obilaskom zidina povećali bi kvalitetu destinacije za smještajne goste u hotelima i privatnom smještaju, koji zidine ne bi obilazili po najvećoj gužvi i nepodnošljivim ljetnim vrućinama.
- Tržišne cijene koje se dogovaraju za svaku narednu godinu. Potrošio sam godine neumornog rada kako bih nakon zastava Svetoga Vlaha, koje sam na silu postavio ponovo na zidine, uvjerio DPDS i u to da trebaju imati tržišne cijene i tržišni pristup posjetetljima zidina. Tako smo došli do današnje cijene od 150 kuna i 1.2 milijuna posjetitelja, plus besplatne ulaznice za naše građane.
- Jer da postoji dovoljno pameti, ovih dana bi se donijela odluka da se cijena za zidine dogodine poveća na 170 kuna, cijena za dubrovačke muzeje i rezervat Lokrum na 130 kuna, a cijene dnevne Dubrovačke kartice na 200 kuna.
- Razumnim i odgovornim odlukama zaštitili bi se ekonomski interesi građana Dubrovnika, smanjila gužva u povijesnoj jezgri, uspostavio red, čime bi prestala potreba za zabranama dolazaka turista i brodova u Dubrovnik", napisao je Andro Vlahušić na svom Facebook profilu.
RAGUŽ O IZJAVAMA STRANAČKOG KOLEGE: 'DUSTRA nikada nije gatala, mi podržavamo Frankovića'
