Uži dio Dubrovnika gotovo je u potpunosti izgrađen. Ostale su rijetke zelene zone, a posebno ih je teško naći na atraktivnim lokacijama. No u svetom Jakovu još uvijek egzistira jedna takva odmah nedaleko crkve i samostana, prema moru s donje strane ulice Vlaha Bukovca.

Kako je moguće da ovaj jako atraktivni dio Dubrovnika nikada nije izgrađen? Odgovor je jednostavan – riječ je o zaštićenom zelenom području, točnije povijesnim vrtovima, koje su benediktinci obrađivali još u vrijeme Dubrovačke Republike. Naime, Konzervatorski odjel u Dubrovniku preventivno je zaštitio spomenuto područje do 12. travnja 2019. godine kada će se donijeti konačno rješenje o utvrđivanju svojstva kulturnog dobra.

Drugim riječima može se dogoditi da od travnja 2019. bude dozvoljena i gradnja. Tko je vlasnik spomenutih parcela? Riječ o popriličnom imovinskom bućkurišu, a kao najveći vlasnici vode se INA i općenarodna imovina, odnosno Grad Dubrovnik. Jednu parcelu na tom području u svom vlasništvu ima i Republika Hrvatska, koju je za povrat nekretnine tužila Jugobanka, ali spor nije dobila.

INA, međutim, nema čisto vlasništvo nad nekretninama, jer se još uvijek vode sudski sporovi s tvrtkom Belvedere dd. Sporovi se vuku još iz privatizacije, dok s druge strane Grad Dubrovnik vodi pravne bitke s prijašnjim vlasnicima, kojima je dio zemljišta u svetom Jakovu nacionaliziran.

Zanimljiva činjenica je ta da se odmah preko puta, točnije s gornje strane ulice Vlaha Bukovca upravo gradi vila s bazenom investitora Vedrana Peršea, o čemu je Dubrovački dnevnik već pisao. Taj je Vedran Perše godinama bio zaposlenik državne tvrtke INA International, preko koje je INA uvozila naftu u Hrvatsku.

Tako imamo situaciju u svetom Jakovu da se odmah pored crkve i samostana nalaze parcele u vlasništvu INA-e (s donje strane ulice), te vrijedna vila Vedrana Peršea (s gornje strane ulice), bivšeg zaposlenika INA-e, moćne državne tvrtke.