'Ispričat ću vam sad nešto odvratno i bolesno i nešto s čime se ne znam baš nositi. Ova odrasla maca na slici prošle je godine negdje u ovo doba okotila mačiće u kontejneru za papir tu pored Lazareta; spasili smo i nju i mačiće iz kontejnera, tj da ih kamion skupa s kontejnerom negdje ne odnese. U to isto vrijeme neki su krasni ljudi na drugom dijelu grada bacili tek okoćene mačiće u drugi kontejner. Ova ih je maca sve primila i sve odgojila i sve podigla na noge ... Maca je dobila ime Mama. Mačiće smo udomili, jedan nam je uginuo; a jedna je ostala skupa s Mamom zauvijek s nama. Mamu smo sterilizirali. Uživali smo s njima, mazili se, preli. voljeli....  U prošli petak dogodilo se nešto užasno, Mama je spavala na suncu na zidiću koji dijeli prostor Lazareta od ceste koja tuda prolazi. Uživala, mirno spavala na zidu pored kojeg prolaze i ljudi i automobili. Potpuno povjerenje.  Prolazila su tuda tri dječaka, viši razredi osnovne škole, koja se također nalazi tu u blizini.

Jedan je macu Mamu gurnuo sa zidića ravno pod auto koji je upravo prolazio. Mama je bila na mjestu mrtva. Dječaci su se smijali i kad su prolaznici reagirali pobjegli. Vidjela ih je cura našeg prijatelja koja koja bila u autu iza. A mi smo tek danas saznali gdje je nestala naša draga i pametna maca. Potpuno sam užasnuta tim postupkom djece. I ne znam zbog čega sam nesretnija zbog smrti naše drage prijateljice Mame ili zbog toga što među djecom koju viđamo svakodnevno postoji takvo užasno nasilje i nesvijest o posljedicama. Spremam se direktorici, psihologici i svim razrednicima škole napisati pismo u kojem ću opisati što se dogodilo. Možda tada shvate? Možda barem netko shvati.

 Zbogom mila naša,' stoji u objavi.