Slavi Hrvatska za koji dan obljetnicu najveće, kažu i najčasnije, ratne vojne operacije – oluju. Oluja je, tako, časno poharala Srbe oko čijeg broja se ni dvadeset godina poslije ne mogu složiti tri strane. Treća strana, ona sudijska,  je, podrazumijeva se, Amerika. Slavi Hrvatska  rušenje koncepta Velike Srbije (na svom području).

I mjesecima prije digla se oluja nad Hrvatskom, koga pozvati, kada će se proslavljati, u kojem gradu i na koji način, te najvažnije: tko će zaista doći.

Jer slavi Hrvatska.

I dok slavi, žali Hrvatska. Žali sad jer se većina zemalja NATO-a neće odazvati. Nema prebitne Amerike, nema Njemačke, Francuske, nema ni susjedne Slovenije. Nitko od velikih, koji su tada upravljali Tuđmanom . Ni ovih koji njom očajnom vladaju sada. (Izvana dakako.)

U zadnje vrijeme jak lobi iz Srbije, priča se.

Žali za strancima, al' za svojima ne.

Slavi kraj rata, al' bez svih branitelja Hrvata.

U Bosnu i Hercegovinu, naime, poziv na mimohod nije došao. Barem ga Dragan Čović, predstavnik Hrvata u BiH (i to ne biste vjerovali legitimni) nije dobio.  Da, tih Hrvata bez kojeg bi obrana od Dubrovnika do Splita bila nemoguća, tih Hrvata koji su zbog neovisnosti i teritorijalnog integriteta jedne domovine potpuno gubili u drugoj.

Pa,  niste trajni gubitnici, dobili ste putovnice, rekli bi hrvatski Hrvati, ali njihovi predstavnici (što lijevo, što desno) ne misle, pardon, ne govore, tako. Jer izbori nisu tako daleko.

Zna, Karamarko, pa uranio. Pogodan trenutak za trgovanje podrškom.

Potvrda da je predizborna kampanja u Hrvatskoj uveliko počela  je i održavanje proslave. Milanović je rekao Zagreb, a Karamarko Knin.  Ipak kompromis je postignut i dan pobjede će se slaviti u oba grada, jer su tako presudili  generali, oni koji su joj doprinijeli.  

Dva grada  u kojima Hrvata iz BiH neće biti. Thompsona će slušati, ali koji dan kasnije u Srednjoj Bosni.  Možda i bolje. Borili su se za život u Hrvatskoj, a ne osiromašene i puste gradove. Jer Hrvatska, pošto je protjerala Srbe, sad tjera i Hrvate; što nije majka, dat će maćeha Njemačka, Austrija, Švedska, Irska. A u Hrvatsku će moći Sirijci.

U domovinskom ratu Hrvatska je dobila, ali sve ostale, čini se, gubi.

Borba je bila časna, al' u svemu poslije nema ni malo časti. To je, kažu, neko prokletstvo, još od stoljeća šestog.

Ivana Cvjetković, novinarka, voditeljica i spisateljica iz BiH