PRVI REKTOR DUBROVAČKOG SVEUČILIŠTA Dr. sc. Mateo Milković izabran u počasno zvanje professora emeritusa

Autor: dubrovackidnevnik.hr Autori fotografija: unidu
Dr. sc. Mateo Milković, prvi rektor Sveučilišta u Dubrovniku, koji je tu dužnost obavljao u dva mandata, izabran je, na danas održanoj 144. sjednici Senata Sveučilišta u Dubrovniku u počasno zvanje professora emeritusa. 

Dr. sc. Mateo Milković, professor emeritus, pošao je u mirovinu s 1. listopada 2017., nakon približno 47 godina radnoga staža.

Rodio se 10. kolovoza 1947. u Dubrovniku gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Na Elektrotehničkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je 15. siječnja 1971. smjer Elektrostrojarstvo i automatizacija, magistrirao je 27. rujna 1982. i stekao doktorat tehničkih znanosti 21. prosinca 1992.

Njegov životopis može se uočiti u više područja: u razvitku industrije dubrovačkoga kraja, u znanstvenom i stručnom radu i razvitku visokog obrazovanja u Dubrovniku te u širokom i intenzivnom angažmanu u javnom životu.

Odmah nakon diplomiranja zaposlio se 9. veljače 1971. u Tvornicu ugljenografitnih i elektrokontaktnih proizvoda (TUP) u Dubrovniku gdje je neprekidno radio do 31. siječnja 1993. ili 22 godine. Za to vrijeme prošao je sve faze inženjerskog rada - od pripravnika, tehnologa, tehničkog rukovoditelja, direktora OOUR-a Electrocarbon do glavnoga direktora Tvornice. Uz rukovođenje tu se bavio stručnim i znanstvenim radom - eksperimentalnim istraživanjima komutacijskih procesa kolektorskih strojeva kao i metodama ispitivanja radnih karakteristika elektrografitnih četkica.

Od 1. veljače 1993. bio je u stalnom radnom odnosu na Pomorskom fakultetu u Dubrovniku, potom na Veleučilištu u Dubrovniku i Sveučilištu u Dubrovniku. U tim visokoobrazovnim i znanstvenim ustanovama neprekidno je radio 24,8 godina. Biran je u sva znanstvena i znanstveno-nastavno zvanja: 1993. za docenta, 1997. za izvanrednoga profesora, 2001. za redovitoga profesora, a od 2005. je redoviti profesor u trajnom zvanju. Obnašao je dužnosti: prodekana Pomorskog fakulteta u Dubrovniku, prorektora i rektora Veleučilišta u Dubrovniku te prvoga rektora Sveučilišta u Dubrovniku (2003. – 2012.).

Stalnim zaposlenjem na Pomorski fakultet u Dubrovniku svoju stručnu i znanstvenu djelatnost usmjerava prema brodu, a kao nastavnik bio je nositelj kolegija brodske elektrostrojarske struke. Nastavu je izvodio na Pomorskom fakultetu u Dubrovniku, Veleučilištu u Dubrovniku, Pomorskom fakultetu Sveučilišta u Splitu i Pomorskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci. Uz predavanja njegova nastavna djelatnost sastojala se u autorstvu udžbenika i monografije, mentorstvu i podizanju znanstvenoga pomlatka, izradbi programa i uvođenju novih kolegija, u osnivanju i operacionalizaciji novih odjela i studija te u osnivanju novih organizacijskih ustroja visokog obrazovanja i znanosti u Dubrovniku.

Kao priznati gospodarstvenik od 1974. do 1982. godine bio je u dva mandata zaredom član Izvršnog vijeća Skupštine općine Dubrovnik zadužen za industriju i malo gospodarstvo. Od 1994. do izbora za rektora Sveučilišta u Dubrovniku 2003., bio je stalni sudski vještak iz oblasti elektrotehnike u Županijskom sudu u Dubrovniku, Općinskom sudu u Dubrovniku i Trgovačkom sudu u Dubrovniku.

U sportskim krugovima bio je poznat kao predsjednik NK GOŠK-a, a zatim i kao prvi predsjednik NK GOŠK-Jug, kluba koji je nastao spajanjem NK GOŠK-a i NK Jug-a iz Dubrovnika te kao potpredsjednik Udruženja nogometnih klubova druge lige Hrvatske. Godine 1982. napustio je aktivni amaterski rad u nogometu i otišao u amaterski veslački sport gdje je kao predsjednik VK Neptun u dva mandata dao svoj ne mali doprinos u 100-godišnjoj tradiciji tog uzornoga sportskog kolektiva.

Velik je broj posebnih zasluga prof. dr. sc. Matea Milkovića u osnivanju i radu Veleučilišta u Dubrovniku i Sveučilišta u Dubrovniku. Kruna njegova višegodišnjega rada svakako je osnivanje Sveučilišta u Dubrovniku. Za to je valjalo najprije stvariti povoljnu klimu u samome Dubrovniku i Dubrovačko-neretvanskoj županiji, gdje je trebalo prevladati inerciju i mentalitet nemoći, zatim okupiti sve raspoložive znanstvene i stručne snage u Gradu i Županiji na zajedničkom cilju, i konačno razbiti sumnjičavosti hrvatske akademske zajednice u mogućnosti i potencijale jednoga novoga sveučilišta u Republici Hrvatskoj. Bio je to ujedno i konkretan odgovor onima koji su dotad, unatrag više od 30 godina, predlagali da se u Dubrovniku osnuje sveučilište, ali se zaustavilo na tim lijepim željama jer je za to realizirati trebalo stalno živjeti u toj sredini i dnevno se suočavati sa mnogim pisanim i nepisanim problemima. On je, dakle, uspio okupiti, animirati i uvjeriti svoju sredinu, kao i pojedine visokoobrazovne institucije u Hrvatskoj, da Dubrovnik može iznjedriti malo moderno Sveučilište koje bi u konačnici trebalo steći međunarodnu reputaciju.

Za svoj rad u gospodarstvu, znanosti, obrazovanju i sportu dobio je velik broj priznanja. Od važnijih priznanja valja istaknuti: Odlikovanje Red Ante Starčevića (2014.), Odlikovanje Red Danice hrvatske s likom Ruđera Boškovića (2007.), Nagradu Grada Dubrovnika za životno djelo (2012.), Nagradu za životno djelo Dubrovačko–neretvanske županije (2009.), Nagradu za životno djelo Hrvatske udruge proizvodnog strojarstva (2006.),  Zahvalnicu Sveučilišta u Dubrovniku (2013.), Godišnju nagrada Dubrovačko-neretvanske županije (2004.), Zlatnu povelju „Philip Noel – Baker sa plaketom i značkom“ (2009.) i Visoko priznanje za dugogodišnji amaterski rad u nogometu od FIFA-e i NSH-e (2001.).

Popularni Članci