Dubrovačanin Marko Ercegović: 'Imao sam potrebu da moje fotografije govore istinu'

Autor: dubrovackidnevnik.hr
Fotograf Marko Ercegović, poznat po uglavnom poetičnim i lirskim fotografijama, u zagrebačkoj Galeriji Spot nedavno je predstavio, zajedno s urednicom izdanja Sandrom Križić Roban i Tomislavom Medakom, svoju drugu fotografsku knjigu ‘L.p,’ koja je objavljena u suizdanju autora i Ureda za fotografiju. 

Riječ je o umjetničkoj knjizi koja kroz osobnu priču prikazuje svijet birokracije za koji ovaj fotograf smatra da postoji velik interes šire javnosti. Listajući ovu knjigu nailazimo na fotografije koje je rijetko koji fotograf bio u prilici snimiti. Riječ je o poslovnim prostorima daleko od očiju javnosti, bilo da je riječ o bankama i korporacijama ili o ministarstvima. Prepoznajemo i neka poznata lica, poput onih Ninoslava Pavića, Dubravke Jurline Alibegović i Ivice Todorića, ali i manje poznata poput Milivoja Goldštajna, moćnog čovjeka iz svijeta financija, pišu Novosti  koje donose intervju s ovim rođenim Dubrovčaninom.

Fotografska knjiga ‘L.p,’ čini se kao vaš najangažiraniji rad, puno direktniji, a manje poetičan u odnosu na ‘tihu fotografiju’ kojom se inače bavite?

Razumijem vaše pitanje, ali ne doživljavam ove fotografije kao neki poseban vid angažiranosti. Za mene je fotoaparat zadužen za ono što će biti na fotografiji, dok se ja brinem za način i odnose. Nisam još uspio dohvatiti kako će stvari koje snimam izgledati na fotografijama. U ovom slučaju to je i malo drugačije i možda zvuči pomalo konfuzno, ali na određeni način to je i ono što mi se kod ove knjige i sviđa, jer se ona ne bavi problemima u fotografiji, već se bavi onim što se nalazi na fotografijama u smislu informacija. To je za mene novi problem i istražujem novi teren. Same fotografije u knjizi nisam imenovao: složene su u jednu kolekciju pored koje se nalazi samo godina snimanja. Činilo mi se da je tako ispalo intenzivnije, jer tekst koji se nađe pored fotografije jako utječe na fotografiju i onda kad izostane. Činilo mi se da možda tako mogu dobiti vremensku crtu koja bi prikazala period u rasponu od deset godina, a uspon ili pad neka se sam iščita.
U svijet poslovne fotografije ušao sam 1998., na svojoj trećoj godini studija. Tada sam se prvi put susreo s pojmom afirmativno novinarstvo, koji mi ni do danas nije postao jasan, no naučio sam što je afirmativna, uljepšana, fotografija koja ne govori istinu. Mene je počelo smetati to što radim i kao čin osobnog revolta počeo sam snimati fotografije koje su objavljene u ovoj knjizi, jer sam imao potrebu da moje fotografije govore istinu, koliko god to one to bile u stanju. Istovremeno, mislim da je ovo lojalna knjiga, bez obzira na to što smatram da ruši napore PR tvrtki koje štite sliku o svojim klijentima. Ironično je što mislim da sam i dalje lojalan firmi za koju sam radio, iako sam tamo dobio otkaz, za kojim danas nemam nikakvo žaljenje jer su mi napravili uslugu. Najlojalnije što mogu napraviti je da budem kritičan i da pokušam govoriti istinu.

Gdje ste i zašto dobili otkaz?

Možda je to zanimljiva priča za novine, ali nisam siguran da je želim ispričati. Radi se o tome da je bio raspisan natječaj na kojem nisam dobio posao koji sam već radio petnaest godina, kao fotograf za Zagrebačku banku. Tek kasnije sam saznao da sam posao izgubio zato što sam bio javno angažiran u inicijativi Srđ je naš, u vrijeme dok je Zagrebačka banka investirala u taj projekt. Izgleda da se netko preplašio da bi netko visoko unutar banke mogao primijetiti moj angažman i onda se pobrinuo da izgubim posao.
Treba podsjetiti da je ZABA svojevremeno bila izdavač četiri-pet časopisa. Jedan od tih časopisa izlazio je u 400.000 primjeraka. Fotografije koje sam snimao sam sam birao, s obzirom na to da sam bio urednik fotografije u nekim od tih časopisa. Od mene se prešutno očekivala afirmativna fotografija, što sam i vrijedno radio. Smetao me rascjep između onoga što vidim i onoga što trebam prikazati. U ovoj knjizi opet bira fotografije ista osoba. Umjetnička knjiga je postojanje mene kao iste one osobe i stvarno mi nije jasno zašto bih trebao osjećati opasnost. Nitko nije kupio moje pravo na umjetničko izražavanje u paketu s mojim laganjem. Nitko nije kupio moju potrebu da kažem istinu. Mislim da nitko ne može tražiti da prestanem biti ja samo zato što istovremeno fotografiram za nečije potrebe. Za laganje novac, za istinu opasnost.

Ostatak razgovora pročitajte OVDJE .

Popularni Članci