Zupčić je inače vanjski suradnik na Odjelu za komunikologiju Sveučilišta u Dubrovniku, a u svojoj Facebook objavi povezao je Wimbledon, biskupa Košića i medijsu etiku. Njegovu objavu, uz dozvolu autora, prenosimo u cijelosti:

"S potpunim pravom, mediji se zgražaju nad prijetnjom smrću češkoj tenisačici Barbori Strýcovoj, od strane jednog gledatelja koji je na ovaj strašan način „motivirao“ tenisačicu. Meč nije prekinut, čovjek nije ostvario ništa od navedenog, ali sigurno je bilo jako ružno/teško to čuti.

No, vraćam film na događaje od prije 15-ak dana, te izvještavanje tih istih medija o „komentaru“ (a zapravo prijetnji smrću) jednog „simpatičnog“ starčića o biskupu Košiću. Prije nego napišem koju riječ zgražanja nad stanjem medijske etike u slučaju biskupa Košića (nažalost, „slučaj Košić“ nije izoliran), moram priznati da biskup Košić ne spada u meni omiljene biskupe. Kao katolik, teolog, vjernik, poštujem njegovu službu, no smatram da vrlo često prelazi iz domoljublja (koje je vrlina) u nacionalizam (što nije vrlina, nego suprotnost); mislim također da se crkveni pastiri imaju pravo izjašnjavati o društveno važnim temama, no da nemaju pravo ulaziti u dnevno političke teme, a moj dojam je da navedeni biskup vrlo često ulazi u područje ovog drugog.
Bio mi je i profesor tijekom studija, te kao teolog/profesor možda je bliži tradicionalnijem pogledu na teološka pitanja, dok je meni bliži neki progresivniji pogled. Ukratko, ako se nekad osnuje neki fan klub biskupa Košića, ja vjerojatno u njemu neću biti. :) No, ovo što se ovdje dogodilo jest narušavanje jedne od temeljnih postavki medijske etike, a to je (ne)istinito izvještavanje.

Po portalima su iskakali naslovi da je jedan dobri, divan i krasan, još k tome i bolestan, starčić od 70 godina završio na policiji zbog „komentara o biskupu Košiću“. Naglašavam, „komentara“. I onda se ljudi, koji niti ne čitaju test, nego samo naslov (dakle većina), zgražaju nad time što živimo u državi gdje se zbog nečeg takvog završava u zatvoru.

A u tekstu onda kao usput piše (a negdje ni ne piše) da je taj „komentar o biskupu Košiću“ zapravo poruka biskupu Košiću u kojoj je između ostalog pisalo: „Zaklat ćemo tebe i sve takve idiote uskoro“. To nije komentar, to je direktna i ozbiljna prijetnja smrću. I to ne samo jednoj osobi (biskupu Košiću) nego i ostalima sličnim njemu, riječ je o prijetnji višestrukim/masovnim ubojstvima.

A s obzirom na to da je usmrćivanje klanjem jedna poprilično mučna i krvoločna metoda, riječ je o zbilja nezgodnoj prijetnji. Mislim, nije da bih uživao da mi netko ispali metak u glavu, ali opet to bih radije nego da mi netko polako reže vrat i tako me ubije. Da je čovjek napisao „Košić je kreten, debil...“ ili nešto slično, to bi bila sloboda izražavanja.

Nepristojno, ali ne nešto zbog čega bi trebao završiti u zatvoru. Jednostavno, to bi bio komentar. Također, u istoj poruci taj dobroćudni starčić (prijetnja klanjem baš se uklapa u taj opis „dobroćudni“, zar ne?) je biskupu psovao Crkvu i obitelj (zbilja dobroćudan lik), te i to iako ne spada u primjer kulturnog ponašanja, opet nije problematično u smislu da ga se privede.

No, zaprijetiti čovjeku da ćeš ga zaklati (tj. skupini ljudi da ćeš ih zaklati), e to je već nešto drugo. To je prijetnja smrću, a prema zakonima svih civiliziranih zemalja, to je kažnjivo. I sad, nije mi jasno: kako je prema našim medijima u jednom slučaju prijetnja smrću samo običan „komentar“, a u drugom slučaju riječ je o šoku, hororu; u jednom slučaju tog koji prijetnji se predstavlja kao simpatičnog i dragog lika, heroja, a u drugom slučaju riječ je o „bolesniku“? Objektivnost, poštenje, istinitost u izvještavanju, što je to, neki nepoznati pojmovi? Jede li se to?", napisao je mladi dubrovački teolog Šime Zupčić.