Dođem u Zagreb jedanput, dvaput godišnje i uvijek se iznova iznenadim cijenama kada ih uspoređujem s Dubrovnikom. Svaki put sve je veća razlika između cijena u Biseru Jadrana i metropoli.

Hajdemo krenuti od kafića – u Zagrebu ćete u kvartovskom kafiću bijelu kafu platiti samo 8 kuna, a pola litre Staropramena 12 kuna. U Dubrovniku ćete u kvartovskom kafiću – znači onome u koji turisti rijetko zalaze – bijelu kafu dobiti za 12 kuna, a pivo Staropramen – i to tri deca, jer u Gradu je nemoguće u ugostiteljskom objektu dobiti pivu od pola litre – platit ćete čak 18 kuna.

Netko će sad reći da su cijene najma u Dubrovniku puno veće, pa zato su i razlike u cijeni takve kakve jesu, ali ne zaboravimo da pričamo o mjestima gdje turisti rijetko zalaze – primjerice ulici Andrije Hebranga gdje cijene najma i nisu toliko astronomske.

Idemo sad usporediti Todorićev Tisak. Pisali smo kako on za najam svojih trafika u Dubrovniku plaća prosječno oko 2100 kuna, dok je Index svojedobno pisao kako Tisak za trafike u Zagrebu plaća oko tisuću kuna, što nije neka prevelika razlika.

Ako želite kupiti na trafici Tiska filtere Swan za cigarete u Zagrebu, njih ćete platiti 10 kuna, a iste te filtere u Dubrovniku ćete platiti 14 kuna što je gotovo 50 posto skuplje.

Razlike u cijenama restorana također su nevjerojatne. U centru Zagreba, u Jurišićevoj, u azijskom restoranu Umami možete vrhunski jesti za četrdesetak kuna, što je u Dubrovniku potpuno nemoguće, osim ako se ne radi o nekom fast foodu ili pizzeriji.

Cijene taksija su također neusporedive. U Zagrebu smo se nekoliko kilometara vozili s taksijem od Nehajske ulice do križanja Držićeve i Vukovarske, te natrag (vozač nas je čekao) i to zadovoljstvo platili svega 60 kuna. Ne možemo ni zamisliti koliko bismo platili vožnju taksijem u Dubrovniku u dva smjera i još da nas taksist čeka. Što se tiče Ubera on postoji i u Dubrovniku i u Zagrebu, ali znatno je lakše doći do vožnje u glavnom gradu, jer više puta u Dubrovniku, kada smo ih zvali, nitko od vozača nije bio na raspolaganja za vožnju. Naravno cijena Ubera u Dubrovniku skuplja je od zagrebačke.

Javni prijevoz u Zagrebu također je jeftiniji. Karta u jednom smjeru dođe 10 kuna, a u Dubrovnik 15 kuna (ili 12 kuna, ako se karta kupi na kiosku). Doduše u Dubrovniku su mjesečni pokazi jeftiniji nego u Zagrebu.

Parking se na brojnim mjestima u Zagrebu uopće ne plaća, a u Dubrovniku je gotovo nemoguće imati auto i ne plaćati mjesečnu kartu u iznosu 60 kuna.

Roba je također znatno jeftinija – recimo na tržnici na Trešnjevci ili u Utrinama donje rublje se može kupiti po cijeni od samo 15 kuna, a ni majice i ostala odjeća ne dođe puno više.

Kada se sve zbroji i oduzme, cijene u Zagrebu su puno jeftinije nego u Dubrovniku i k tome, izbor je neusporedivo veći i bolji.

Cijene najma stanova uopće nismo previše uspoređivali, jer se ni ne mogu usporediti. Naime, u Dubrovniku skoro da je nemoguće na užem dijelu Grada naći stan tokom čitave godine, a ako se kojim slučajem i uspije, cijena mu je nerijetko dvostruka skuplja nego u Zagrebu. Primjerice, u Zagrebu ćete za dvije tisuće kuna naći vrhunski stan i birat ćete lokaciju, a u Gradu ćete pristojan stan, ako imate sreće da se daje kroz čitavu godinu, plaćati između 3500 i 4000 kuna.

Maro Marušić