Ladislav Tomičić: 'Zlatko Canjuga me uvjeravao da je Todorić dobar čovjek koji za Hrvatsku ima samo ljubav'

Autor: dubrovackidnevnik.hr Autori fotografija: Robert Anić/PIXSELL
Prije sedam godina, 2010. godine, zazvonio je telefon i javila se producentica HRT-a, iz tima Aleksandra Stankovića, započinje svoju Facebook objavu novinar Ladislav Tomičić u kojoj se osvrće na gostovanje u emisiji Nedjeljom u 2 kada je govorio o Jadranki Kosor, Zoranu Milanoviću i Ivici Todoriću. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.

"Aleksandru su, valjda, bili propali svi gosti pa se sjetio mene, a ja sam bio mlad, drčan i poletan. Pristao sam iz prve pa u udarnom terminu sat vremena lupao što god mi je palo na pamet. Tri teze su ostale zabilježene na news portalima. Prva je bila da će karijera Jadranke Kosor, nakon njezinog premijerskog mandata, brzo propasti, druga da Zoran Milanović ne bi prepoznao radnika ni da se sudari s njim na ulici, a treća da je Ivica Todorić za Hrvatsku štetan onoliko koliko je moćan, a bio je u to vrijeme gotovo pa svemoćan.

S Todorićevim (ne)djelom sam se pobliže upoznao tri godine ranije, 2007. godine, kad sam za gradsku rubriku Novog lista pisao o kriminalnoj razmjeni zemljišta između jednog od Gazdinih poduzeća i Grada Zagreba s Milanom Bandićem na čelu. Ta razmjena zemljišta, usput rečeno, do danas "visi", jer policija i državno vrijeme u ono vrijeme slučaj nisu smjeli otvoriti zbog Todorića, a sad ga ne mogu otvoriti zbog Bandića. Međutim, nikad ne znaš kad će se steći uvjeti, tako da ne isključujem mogućnost da će to pitanje biti otvoreno za desetak, dvadeset godinica.

Elem, nakon emisije i gostovanja kod Ace Stankovića uslijedile su tri reakcije vrijedne spomena. Prva je bila Milanovićeva. On se naljutio i povjerio mojim kolegama da sam zapravo egzibicionist, a ne novinar. Nakon toga nismo razgovarali četiri godine. Napokon smo se, pred kraj njegovog premijerskog mandata, susreli u Jasenovcu, pozdravili se i u dvije minute - opet posvađali.

Druga reakcija je bila reakcija Mladena Bajića, na čiju hinjsku ulogu sam također upozorio tom prilikom, jer je bilo aktualno i jer je Bajić u mainstream medijima tog vremena figurirao kao svetac i veliki borac protiv korupcije. Bajić se pobunio nekakvim priopćenjem u kojem je neuspješno pokušao biti duhovit.

Treća reakcija bio je jedan poziv na ručak, u skupom restoranu podno Sljemena. Ugostiti me poželio Zlatko Canjuga. Rado sam pristao. Učinilo mi se da postajem netko, da ću uskoro biti obasut djevojačkim ređipetima te da ću svom ćaći ubrzo moći kupiti mercedes. Na tom ručku Canjuga me uvjeravao da je Todorić dobar čovjek, koji za Hrvatsku ima samo ljubav i ne razumije zašto među novinarima ima onih koji to ne razumiju. Dao mi je pritom jasno do znanja da Gazda želi da se o njemu piše pozitivno. Obojica smo bili slatokrječivi i topili se od miline. Ljubav između nas dvojice, uglednih i ozbiljnih gostiju skupog restorana, u tom trenutku mogla se rezati nožem. Pričali smo, između ostalog , i o stališima, a dragi Zlatko razgovor je neprestano svraćao u glavno korito: na lijep odnos našeg feudalnog gospodara prema hrvatskom gospodarstvu, hrvatskoj raji, hrvatskoj domovini u cjelini.

Nikad kao u tom trenutku internet portal Lupiga nije bio tako blizu brzog i pouzdanog uzleta u svijet mainstreama, pristojnih plaća i dugih godišnjih odmora. Bilo je dovoljno nekoliko rečenica. Imao sam ih formulirane u glavi, ali one nikako nisu htjele preko jezika. Na tom ručku od Canjuge sam naučio da je poslije obilnog žderanja dobro pojesti komad ananasa, jer kupi masnoću", navodi Ladislav Tomičić.

Popularni Članci