Od gradova apsolutni šampion zarade od koncesija je dakako Dubrovnik s gotovo pet milijuna kuna, Makarska 1,6 milijuna, Crikvenica 1,32 milijuna, Poreč 1,18, Mali Lošinj 1,17 milijuna, Vrsar 0,93, Opatija 0,88 milijuna kuna... Inače, osim koncesija, lokalne jedinice imaju mogućnost izdavanja koncesijskih odobrenja za pojedine uslužne djelatnosti. Ilustracije radi, tako je uz 12 koncesija na plažama na području Zadarske županije izdano i 400 koncesijskih odobrenja (dok ih, recimo, Splitsko-dalmatinska ima 158) te ostvaren prihod od ukupno tri milijuna kuna. Koncesija, za razliku od koncesijskog odobrenja, može se dati nakon što je utvrđena granica pomorskog dobra i provedena u zemljišnim knjigama te utvrđena namjena korištenja prostora sukladno prostornim planovima. U Zadarskoj županiji tek je 4% od ukupno 299 plaža pod koncesijom, a ograđenih je 1,7%. Problemi starijih datuma Također, na pomorskom dobru postoje i koncesije druge vrste, za uzgoj školjaka i riba, za sidrišta, luke... Tako je 31. prosinca 2015. prema izvješću Vlade bila 861 koncesija na pomorskom dobru (44 manje nego 2014.). Ukupni prihodi od ukupno 9264 koncesije u RH 2015. bili su 1,54 milijarde kuna, od čega na pomorskom dobru 31,5 milijuna kuna. Jedan od velikih problema s koncesijama njihov je nadzor. Tako su u 2015. obavljena 142 nadzora pravilnosti obračuna i plaćanja koncesija te je u 79 slučajeva utvrđena nepravilnost. Vlada osobito problematizira koncesije starijeg datuma s niskim naknadama. Osim u Zadarskoj i Ličko-senjskoj županiji, tek ponegdje ugovorene su koncesije za plaže prije 2011., a najstarije su iz 2005. godine. Svakodnevne bitke koje djelatnici koncesionara i kupači vode na plažama u nadležnosti su inspektora lučkih kapetanija i komunalnih redara te je upravo tu siva zona koju treba urediti na lokalnoj razini, čime su se pod teretom bunta građana osobito ove godine pojedine lokalne jedinice počele intenzivnije i odlučnije baviti. Izrađen je i Nacionalni program upravljanja i uređenja morskih plaža po kojem bi ih trebalo tematizirati na 14 područja: ekoplaže, plaže za surfere, ronilačke, adrenalinske, romantične, za pse, za obitelji s djecom, party plaže, plaže kulture, nudističke, promenadne, sa zabavnim sadržajima za mlade, sa sportskim i rekreacijskim sadržajem te resort/hotelske plaže, piše vecernji.hr

Burno je ovog ljeta bilo na plažama. Svako malo nacionalni i lokalni mediji bavili su se nekim problemima, od krupnih, strateških i političkih, do svakodnevnih kao što je rat “rezervista” s ručnicima ili ležaljkama s ostatkom svijeta. I to nam je bio povod za prvu hrvatsku inventuru plaža pod koncesijom. Dakako, uz to što se Vlada Andreja Plenkovića ignorantski odnosila prema kritikama i zahtjevima nevladinih udruga, oporbe i medija okupljenih oko inicijative Pokret otoka pa se – za razliku od poreza na nekretnine – pokazala prilično drčnom i bez imalo pedagoškog suosjećanja odbila je odgoditi donošenje Zakona o koncesijama.

To je u oporbi protumačeno kao da pod svaku cijenu žele udovoljiti kapitalu te rasprodati plaže kao jedno od posljednjih blaga u kojima, barem načelno, možemo svi jednako uživati. Unatoč i nakon lošeg iskustva s plažom Zlatni rat u Bolu što je mnogima, unatoč smjeni župana i poništenju natječaja, otvorilo oči. Miro Bulj (Most) govorio je o “kriminalu do neba” i o milijardama kuna nestalima preko koncesija općenito.

Doduše, i stručnjaci su upozoravali da nije opći Zakon o koncesijama, već Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama taj oko kojeg se treba voditi boj za plaže Lijepe Naše. A o zamjeni tog zakona iz 2003. novim, na jesen nas očekuje rasprava. I u Splitsko-dalmatinskoj županiji, zbog spleta političkih okolnosti, trenutačno najsenzibiliziranijoj po pitanju koncesija, za rujan su odgodili donošenje pravilnika kojim namjeravaju, navodno zajedno s oporbom, urediti svakodnevicu na plažama pod koncesijom, koju oskudno regulira Pravilnik o vrstama morskih plaža i uvjetima koje moraju zadovoljavati, a koji je još 1995. donio tadašnji ministar pomorstva, prometa i veza Ivica Mudrinić. U veljači je pak donesena Uredba o postupku davanja koncesija koja je i omogućila da za plažu na Bolu konkurira i tko ne bi trebao.

U Istri nisu znali

Kako je u bučnim raspravama svašta izrečeno, Večernji list je zanimalo pravo stanje, koliko su utemeljeni strahovi o rasprodaji, koliko je plaža pod koncesijom, na koji rok, pod kojim uvjetima i po kojoj cijeni te na koliko ih je ugovorena mogućnost ograđivanja i naplate. Upite su poslali u svih sedam “morskih” županija i tako  došli do podatka da je pod koncesijom 206 ili 11% od ukupno 1863 plaže, koliko su ih lokalne jedinice prijavile za potrebe sedam regionalnih programa uređenja i upravljanja morskim plažama, s tim da stručnjaci Instituta za turizam procjenjuju da ih je više od 2000 (Španjolska ih ima 3000) zbog neujednačenog pristupa tomu što je plaža.

Tražene podatke, ili ne sve, Večernji list nije dobio od svih županija premda bi ih trebali imati izdvojene na svojim web-stranicama. Unatoč državnom Registru koncesija koji je neažuran i zapravo ne funkcionira tako da smo neke podatke sami tražili preko službenih glasnika u kojima se objavljuju odluke skupština županija o dodjeli koncesija, a temeljem kojih župani sklapaju ugovore s koncesionarima. Dok su , recimo, iz Primorsko-goranske županije dostavili besprijekornu tablicu baš sa svim traženim podacima, iz kabineta župana Istarske županije odgovoreno je da ne raspolažu podatkom o broju plaža niti na koliko ih se naplaćuje ulaz.

Tako su novinarima Večernjeg lista dali priliku da ih supitaju kako u svome službenom glasniku mogu naći podatak barem gdje su omogućili ograđivanje i naplatu ulaza na plažu, a podatak o 224 plaže u Istri našli smo u Regionalnom programu uređenja i upravljanja morskim plažama Istarske županije. Od toga ih je 56 pod koncesijom (na 20 ugovora), ili 22,9 %, te je Istarska županija, kako tko gleda na to, dobar primjer upravljanja ili loš primjer komercijalnog iskorištavanja plaža. Razlike unutar iste plaže Ipak, Istra se zahvaljujući i koncesijama može pohvaliti velikim brojem Plavih zastava kao simbola čiste i uređene plaže, uz to što godišnje od fiksnih naknada za koncesiju zarade 4,5 milijuna kuna (što po trećinu dijele država, županija i grad ili općina) te još nekoliko stotina tisuća kuna u varijabilnom dijelu, u postotku od prihoda od ugostiteljske i turističke djelatnosti na području pod koncesijom. Primjerice, Istraturist ima 11 ugovora o koncesiji za koje godišnje plaća ukupno 760.642 kune fiksne naknade te promjenjivi dio koji je u 2016. bio 137.888 kuna na osnovicu od šest milijuna kuna prihoda (u pravilu 2 ili 3% prihoda). Plava laguna je na svojim plažama pod koncesijom imala 6,3 milijuna prometa te je platila 235.857 kuna naknade u 2016. jer imaju ugovorene veće stope, i do 6%.