Radna snaga iz Hercegovine o sezonskim poslovima: 'Pristojna plaća je šest tisuća kuna na ruke'

Autor: dubrovackidnevnik.hr Autori fotografija: ilustracija
Iako je četvrtak bio normalni radni dan u Prozoru, u općinskom Zavodu za zapošljavanje oko 10 sati nije se moglo sresti ni žive duše.

Dok pregledavamo oglasnu ploču, iz jednog od ureda izlazi starija službenica. Pita novinare kojim poslom su tu, a kada su objasnili da su iz "Slobodne Dalmacije" i da su tu radi priče o uvozu deficitarne radne snage u Hrvatsku, stiže njezin komentar:

– Može se snaći tko hoće!

Kako i gdje, nije htjela govoriti jer, kaže, nema dozvole šefa, a on je poslom odsutan iz Rame.

Inače, na ploči pristojno popunjenoj oglasima, gotovo svaki drugi je iz Hrvatske. Jedna zagrebačka tvrtka traži točno 30 elektroinstalatera, građevinaru s Brača treba neimenovani broj zidara, tesara, armirača...

– Dolje kod vas je sezona radova, pa zato hoće građevinare svih fela. Brzo će i hotelijeri tražiti. Lani su nam ovdje dolazili iz Cavtata, Istre... Ali problem je što je odavde, tko god je mogao, već otišao. Njemačka, Irska, Hrvatska... Sve ode – otvorila se spomenuta službenica, ali se u jednom trenutku sjetila da nema dopuštenja nadređenih, piše Slobodna Dalmacija.

Prošlo je i dobrih 20 minuta dok u mračne prostorije biroa nije stigao prvi klijent u potrazi za poslom. Predstavila se kao Marija, ali prezime ne bi rekla ni po koju cijenu. Kao i brojni njezini zemljaci, već je skupila iskustva na jadranskoj obali, ali sada je u drugom stanju.
Nitko neće, moram sam...

– Radila sam u Dubrovniku, u jednom restoranu u Starom gradu. Da se ne isplati, ne bi išla ni ja ni ostali. Ali meni je iduća sezona upitna zbog očitog razloga – kaže i prstom pokazuje na trudnički trbuh.

U potrazi za sugovornicima banuli su u susjedni kafić, koji je nezaposlenim Ramljacima uobičajena štacija nakon ovjere radne knjižice. Po motu se Stjepanu Malekinušiću, dok sjedi za barskim stolom u jednom kantunu, odmah može skužiti da je gazda lokala. Još kada je dvojicu mladića, dok su ispijali prvu jutarnju kavu, počeo moliti da mu koga nađu za drugu smjenu, sve je bilo jasno.

– Evo, ja nudim plaću od nekih tisuću maraka, tri pol tisuće kuna, i nikako naći nekoga pristojnog. Zato sam prisiljen sam raditi, ali me zdravlje ne služi baš najbolje u posljednje vrijeme – žali se Stjepan.

U poslu mu pomaže mlađahna Valentina. Diplomirala je ekonomiju, ali posla nema u struci. Kada je pitaju bi li pokušala u Hrvatskoj ili negdje u Europi, ona odgovara:

– Ja bih nekako voljela ostati ovdje i raditi ono za što sam se školovala. Ovi sezonski poslovi na obali nekako su najviše za studente, a u Njemačku najviše idu obitelji.

Gazda Stjepan pohvalio se kako i sam ima dosta iskustva na Jadranu, piše Slobodna Dalmacija.

– Radili smo i supruga i ja u jednom restoranu u Zadru. Oboje imali po pet tisuća kuna, ali je došao čovjek iz Njemačke koji govori strane jezike i ja ostao bez novčanika. Prebacilo me za šank, a tamo se ne isplati. Meni je brat još dolje u Dubrovniku. Radi za 4500 kuna, ali to je Dubrovnik. Kad hoće izaći, samo mu za parking treba 100-200 kuna. Ovdje se za te pare čovjek može, ako ništa drugo, dobro napiti – računa Stjepan.

Dok govori, pažljivo ga sluša ekipa za stolom. Jedan od njih je Ivan Bilić, gastarbajter s 38 godina staža na bauštelama u Salzburgu i oko njega. Naručio je svima za doručak punu platu miješanog mesa i lagano mezi.

– Jeste vi pročitali ono što je na internetu napisao onaj momčić Marko iz Tomislavgrada? Zapad ti je posao i spavanje. U šest ideš, u šest se vraćaš. A i više se ne može uštedjeti kao u moje vrijeme. Osim toga, ovdje je ljudstvo – veli Ivan i tapše jako po ramenu prvoga do sebe iz ekipe.

U razgovoru su došli i na temu koliko bi bila ta neka pristojna plaća pa da mladost iz Rame, umjesto Njemačke, barem izabire Hrvatsku.
– A čuj, meni je tisuću maraka malo, jer ja živim kao mladić, ali nekome i 500 može biti dovoljno. Ali da sam mlađi i da mi je pamet ova, ne bih ja nikada otišao odavde. Nikada!

– Lako je tebi sada pričati – podbada ga prika u crnom.

Umjesto imenom i prezimenom, predstavlja se kao "bivši lokalni, a danas državni djelatnik".

– Kada pitate što bi to bilo pristojno u Hrvatskoj, to je za mene nekih 6000 kuna na ruke. Od toga bi se moglo pristojno živjeti – kaže crni, a ovi oko njega, dok su pretvorili u marke i eure, ubrzo počeše odobravati.

Ostatak pročitajte ovdje.

comments powered by Disqus

Popularni Članci