Proteklih dana u medijima je izašla vijest da je u okolici Trsta viđen morski pas. Proglašena je opasnost i izvješene su crvene zastave. Očevici tvrde da je morski pas bio dug oko 2 metra, pa vjerojatno nema razloga za strah.

No, ovo je dobar povod da se prisjetimo svih napada morskih pasa koji su se dogodili u Jadranskom moru. Za one koji se boje morskih pasa, odmah moramo naglasiti da je veća mogućnost da dobijete jack pot na lotu nego da vas pojede morski pas. Također višestruko je veća mogućnost da ćete stradati u prometnoj nesreći ili u svojoj banji dok se kupate, nego da ćete uopće vidjeti morskog psa, a kamoli da će vas gricnuti.

No ovi ljudi iz naše priče ipak dokazuju da bez obzira što je mogućnost gotova minimalna, ipak postoji. Podaci organizacije Shark Research Institute navode da su, otkako se vode službene statistike, morski psi u Jadranskom moru pobili 11 kupača, od čega je na hrvatskom dijelu Jadrana stradalo devet ljudi, pisao je prije nekoliko godina 24 sata. Prvi napad morskog psa na čovjeka kojem se može ući u trag dogodio se u Trstu 1. rujna 1868. Bila je riječ o kupačici na koju je naletio veliki bijeli. Lokalne vlasti su potom izdale prvo takvo upozorenje kupačima. Sljedeća dva napada uslijedila su tek 1907. Prvo su američki mediji 12. kolovoza izrazito senzacionalistički izvijestili da je morski pas u Krčkom zaljevu rastrgao izvjesnog Josefa ili možda Josipa Šljivovića i neimenovanu školsku učiteljicu. Samo dva dana poslije pisali su i da je u Sućuraju na Hvaru, daleko od obale, morski pas neutvrđene vrste ubio plivačicu. Ostalo je nejasno je li bila riječ o istoj ribi.

U Kraljevici je pak 21. kolovoza 1934. 17-godišnja Verica Novak iz Ljubljane plivala daleko od obale. Ribari su joj stali dovikivati da joj se približava peraja, ali ih ona nije čula. Nestala je u moru i tijelo joj nikada nisu našli. Sumnjalo se na velikog bijelog. Krvavi niz se nastavio tek 1955., ali s dvije pogibije u jednom ljetu. Izvjesni student Romašević iz Beograda plivao je 15. srpnja kod Budve s dvojicom prijatelja kad je na njih nasrnuo veliki bijeli dužine čak 6,5 metara. Morski pas je mladića pregrizao napola, a iako je obalna straža čak i pronašla ribu i stala je progoniti, uloviti je nije uspjela.

Novi napad uslijedio je 26. kolovoza u Opatiji. 32-godišnja Njemica Carla Podzun iz Augsburga plivala samo nekoliko metara od obale, dok su njen suprug, dvojica sinova i desetak drugih kupača ležali na plaži. Iznenada je stala zapomagati kad ju je morski pas napao prvi put. Do sljedećeg napada nitko nije stigao reagirati, pa ju je morski pas odvukao u dubinu. Opet u Opatiji, 24. rujna 1961., i opet student iz Beograda 19-godišnji Sabit Plana plivao je rano poslijepodne s još sedmoricom prijatelja nekih 100 metara od obale. Imao je nesreću da veliki bijeli zgrabi baš njega i otrgne mu obje noge i dio ruke.

Kod Bakra se 33-godišnji češki turist Josef Treliac čak umalo i izvukao. On je 16. kolovoza 1966. plivao uz mreže za tune, kad ga napao veliki bijeli kojem su tune prirodni plijen. Treliac je umro u riječkoj bolnici. Još jedan turist, 34-godišnji Poljak Stanislav Klepa, plivao je s prijateljem Ryzardom Spartinskym kod Ike u Istri 5. rujna 1971. Veliki bijeli ga je napao i odgrizao mu dio noge. Netko im je čamcem brzo priskočio u pomoć, no Klepa je iskrvario. I, konačno, 10. kolovoza 1974. u 15 sati u Lokvi Rogoznici kod Omiša, veliki bijeli od pet metara zgrabio je 21-godišnjeg Nijemca Rolfa Schneidera. U pomoć mu je priskočio Talijan Vittorio Solinghi, hrabro napao psinu i čak izvukao mladića na obalu. Schneider je ostao bez dijela noge te je na plaži umro od iskrvarenja.

Posljednji napad na Jadranu koji je Hrvatima ostao u osjećanju – srećom nije završio smrću – dogodio se 2008. godine u jednoj uvali na otoku Visu. Slovenskog podvodnog ronioca morski pas je ujeo za nogu. Stručnjaci su potvrdili da je riječ o velikoj bijeloj psini. Slovenac je srećom preživio.

Kako vidimo, nikad u povijesti nije zabilježen napad morskog psa u Jadranu na ijednog Hrvata. Nije to zato jer su morski psi u Jadranu dobro raspoloženi prema lokalcima, nego upravo iz te činjenice želimo pokazati da je mala mogućnost da vas u našem moru napadne morski pas. Ipak se Dalmatinci, Istrijani i Kvarnerci najčešće i najduže kupaju u moru.

Također valja kazati da danas u Jadranu ima znatno manje ribe nego prije stotinjak godina. U to su vrijeme velike tune bile uobičajene posvuda na Jadranu, a morski psi vole gricnuti masnu tunu. Danas je riba u Jadranu poprilično izlovljena, pa se i morski psi, poput velike bijele psine, manje zadržavaju.

Prema službenim statistikama, u Jadranu živi 28 vrsta morskih pasa, od skroz malih do onih koji su dugi nekoliko metara. Po ljude su opasne samo dvije vrste morskih pasa koje se može naći u Jadranu: velika bijela psina i psina dugonosa. Psina dugonosa rijetko prilazi obali, a vjerojatno kod Trsta ovih dana nije viđena ni velika bijela psina, jer ona naraste znatno više od dva metra koliko su kazali očevici.

Za kraj moramo još jednom naglasiti izrazito malu mogućnost da doživite napad morskog psa. Primjerice u SAD-u, gdje su najčešći napadi morskih pasa, od 2001. do 2013. godine morski psi su usmrtili 11 ljudi, dok su kopneni psi, odnosno kućni ljubimci, ubili čak 364 Amerikanca.