Tomaž Pandur bio je jedan od najznačajnijih suvremenih kazališnih redatelja koji je svojim radom i suradnjom s Hrvatskim narodnim kazalištem u Zagrebu, Dubrovačkim ljetnim igrama i brojnima drugima trajno obilježio i pridonio hrvatskoj kazališnoj sceni, a velik utjecaj ostvario i na brojnim inozemnim pozornicama. Smrt je Tomaža Pandura prerano i iznenada zadesila u dobi od 53. godine na probi Kralja Leara u Skopju. Publika i danas ima snažna sjećanja na prepoznatljivu Tomaževu estetiku i kazališni jezik, a umjetnici koji su imali prilike raditi s njim sjećaju se njegovog vizionarstva te jedinstvenog procesa izgradnje kazališnog narativa i slike u upečatljive, zaokružene te uvijek nove cjeline. Njegova Medeja premijerno izvedena na Lovrjencu 2012. s Almom Pricom u naslovnoj ulozi, a u koprodukciji Igara i HNK u Zagrebu, postala je predstava trajno urezana u memoriju festivalske publike.

O fotografijama Aljoše Rebolja, od kojih će dio biti prikazan na izložbi, Tomaž Pandur je u Madridu u srpnju 2010. godine zapisao: ''Što osvjetljava naše snove koji se odvijaju u potpunoj tami, zatvoreni iza naših očiju? Sjećanje na svjetlost koje više nema, ili svjetlost budućnosti koju posudimo kao avans protiv sutrašnjega dana koji tek treba svanuti? Vidiš trenutke koji bi bili izgubljeni u vremenu kao suze na kiši da ih nisi ulovio u pravom, svetom času i isklesao ih u slike – arhetipske, praiskonske slike koje obitavaju u mom kazalištu. Slike koje nikad prije nismo vidjeli. Heksagram trenutka. Uvida u centar vremena. Entitet vremena u kazališnom prostoru postaje: vrijemeprostorkazalište, vrijemeprostor ekstrahirane matrice, čist čin koji u utjecajima emotivnih stanja otkriva mirnoću u pokretu, a u mirnoći trajni pokret. Tijelo daje konture profilu vremena. Mi nismo jedini koji gledaju u oči ove nepokolebljive prošlosti i budućnosti. Vrijeme sjećanja. Slike misli u pokretu, prenosive u vječnost. (...) Tvoje fotografije, tvoje “skulpture vremena” ispred nas su slike iz kozmičke matrice, sjećanja na možebitnu budućnost, pejsaži aktivnih misli koje nevjerojatnom brzinom putuju kroz zrak – nijemi zrak, sastavljen od slika. Fotografiraš svijet kojeg poznaješ, fotografiraš svijet kojeg stvaraš. Tvoje vrijeme i tvoja sjećanja teku, jedno u drugo. U fotografije stvarnosti koje postaju Kazalište.''

Izložbu koja je prvo u svibnju bila predstavljena u Laubi, svojom su podrškom omogućili Veleposlanstvo Republike Slovenije u Zagrebu, Web2Print, Printera i Pandur Theaters. Izložba će na Dubrovačkim ljetnim igrama za festivalsku publiku biti otvorena do 1. rujna, svakim danom od 18 do 22 sata.