INTERVJU S MARKOM POTREBICOM 'Grad ne smijemo svesti isključivo na komunalne probleme!'

Autor: dubrovackidnevnik.hr Autori fotografija: Goran Mratinović
Marko Potrebica mladi je dubrovački političar i član Hrvatske demokratske zajednice. Na konstituirajućoj sjednici, 12. lipnja, izabran je za predsjednika Gradskog vijeća. Za Dubrovački dnevnik govorio je o trenutnoj političkoj situaciji u Dubrovniku, svojoj novoj funkciji, ali i odnosima unutar HDZ-a.

Kako je počelo vaše političko djelovanje?

Pa aktivan sam još od svojih studentskih dana, bio sam predsjednik Hrvatskog studentskog zbora. Također, bio sam aktivan u Mokošici kad smo osnovali Udrugu mladih Naš dom kako bi se izgradilo malonogometno igralište i na realizaciju smo uspjeli potaknuti Grad Dubrovnik koji je igralište izgradio 2001. godine. Nekako sam, kroz mladost i razdoblje sazrijevanja shvatio da se na neke stvari može utjecati samo ako imaš priliku o njima odlučivati. Prije četiri godine, odnosno 2013. formalno sam pristupio HDZ-u koji zastupa stajališta bliska mom svjetonazoru. Također, gotovo svi muški članovi moje obitelji su članovi HDZ-a od osnutka stranke. Na moju odluku da se učlanim utjecala je svakako i jedna pozitivna priča u stranci koja se stvara na našoj lokalnoj razini. Mladi ljudi poput sadašnjeg gradonačelnika Mata Frankovića, Blaža Peza i brojnih drugih zaista su me potaknuli da se uključim.

Sami ste rekli kako ste bili vrlo aktivan član lokalne zajednice, zašto ste se u stranku uključili tek 2013.?

Čekao sam do trenutka kad sam sam procijenio da sam dovoljno sazrio da mogu kvalitetno pridonijeti razvoju Grada. Taj politički aktivizam oduvijek je tinjao u meni, ali sam smatrao da se prije svega moram obrazovati (magistar znanosti, trenutno pohađa doktorski studij), dokazati u društvenim aktivnostima i započeti poslovnu karijeru. Službeno sam se uključio 2013., no u izbornim stožerima Hrvatske demokratske zajednice djelovao sam još od 2005. godine pa su mi prijatelji znali govoriti da sam nestranački stručnjak koji radi samo za HDZ.

Kako su vas građani gledali po vašem dolasku na vlast? jeste li se suočili s nekim kritikama?

Zahvalio bi se sugrađanima na povjerenju, a moram priznati da smo doživjeli mahom pohvale. Što je i logično jer je prošlo samo dva mjeseca od konstituiranja vlasti. Ima vremena za kritike. Argumentirana kritika je potrebna jer te ona gura naprijed. Znao sam se našaliti da nakon prošlih izbora, koje je HDZ izgubio, nisam uspio sresti osobu u Gradu koja nije glasala za nas. A eto, mi izgubili. Možete onda misliti kako je to danas. Naravno da mi je uvijek drago sresti naše sugrađane i čuti njihove komentare i sugestije. Ima puno pozitivnih, ali nađe se i pokoji negativan, ali je važno da komuniciramo. Najbolji primjer toga je nedavna peticija stanovnika Lapadske obale vezano za marinu u izgradnji. Gradonačelnik je odmah reagirao i sazvao sastanak s predstavnicima investitora. Tamo je investitoru jasno rečeno da sporni zid nije sukladan dozvoli te je uklonjen. Dakle, to je izvrstan primjer komunikacije s građanima. Osnovna poruka je da želimo da nam se sugrađani obrate. Jednostavno ne možemo znati apsolutno sve što se u svakom trenutku u Dubrovniku događa.

Izabrani ste za predsjednika Gradskog vijeća Grada Dubrovnika na konstituirajućoj sjednici 12. lipnja. Koliko će ova funkcija utjecati na vašu aktivnost u vijećnici, obzirom da ste u prošlom sazivu bili jedan od najčešće viđenih i najglasnijih za govornicom?

Moram priznati da se ja još uvijek navikavam na novu dužnost koja je izuzetno časna i koja mi pruža osjećaj zadovoljstva, ali i odgovornosti. Moram se zahvaliti naravno građanima koji su nam pružili povjerenje, ali i kolegama iz HDZ-a koji su me kandidirali na ovo mjesto. U tri riječi želim da moj mandat protekne skromno, ponizno i odgovorno. Ja sam trenutno u toj nekoj fazi privikavanja između aktivnog javljanja i predsjedavanja. Želim zadržati neutralnu notu dok presjedam vijećem, a jasno argumentirati stavove kada sudjelujem u raspravi. Građani moraju na sjednicama čuti sve što je bitno i od vijećnika, i od gradonačelnika, i od direktora komunalnih društava. Upravo zato, sjednice će se sazivati češće, a ja se nadam da ću biti dobar predsjednik i da će kolegice i kolege vijećnici biti zadovoljni.

Kako vas gledaju kolege u Gradskoj vijećnici? Koliko vam poštovanje iskazuju? Svojedobno je bivša predsjednica Vijeća Olga Muratti govorila kako joj vijećnici uskraćuju poštovanje jer je žena. Je li lakše muškarcu obnašati jednu takvu funkciju?

U Gradu nisam primijetio da ženama nedostaje autoriteta, niti da im se uskraćuje poštovanje. U Dubrovniku je zaista veliki broj žena na visokim pozicijama. No, ukoliko se manjak poštovanja zaista dogodi, na nama je, kao društvu u cjelini, da takve pojave oštro osudimo. Što se tiče mene osobno i moje funkcije, nisam doživio nikakve neugodnosti. Međusobno uvažavanje u vijećnici je na visokoj razini.

Nakon dugo vremena, predsjednik Gradskog vijeća i gradonačelnik dolaze iz iste političke opcije. Koliko je to dobro za Grad?

Smatram da je ovakva situacija jako dobra za stabilnost. Politika nije svrha sama sebi, bitni su konkretni potezi i rezultati. U trenucima u kojima imate čistu političku kohabitaciju, vijeće više nije operativno radno tijelo koje donosi bitne odluke, već mu je, u teorijskoj osnovi,  svrha sukob s aktualnim gradonačelnikom jer je to jedina mogućnost za prokazivanje drugačijeg smjera vođenja grada. U ovoj situaciji nema kohabitacije i mislim da je to jako dobro. To ne znači nužno da se odluke neće preispitivati u Gradskom vijeću. Izvrstan primjer koji to pokazuje i odluka na zadnjoj sjednici o dodjeli koncesije na Lapadskoj obali. Isto tako, Hrvatska demokratska zajednica u Dubrovniku sad nema alibi za neuspjeh. Imamo većinu u vijeću, imamo gradonačelnika iz naše opcije, župana, županijsku skupštinu, a imamo i vladu. Ne postoji alibi i mi ga i ne tražimo. Želimo u ove četiri godine ostvariti konkretne projekte. Svjesni smo da su dan nakon izbora svi gradski problemi postali naši problemi. Nemamo više pravo samo kritizirati, već se moramo baciti na njihovo rješavanje, sad se traže konkretni potezi.

Što mislite o ovom sazivu Gradskog vijeća? Postoji li u Dubrovniku oporba?

Smatram da će se oporba definirati i profilirati prema našem djelovanju.  Zasad, nisam vidio niti jedan potez gradonačelnika Frankovića koji bi zahtijevao oporbenu reakciju. Drago mi je da se najveći broj kolega vijećnika nije postavilo na način da kritiziraju samo kritike radi. Sve dobre prijedloge, nebitno predložio ih netko iz oporbe ili iz vladajuće koalicije, mi ćemo prihvatiti. Tome u prilog i činjenica da je Odbor za proračun i financije u suradnji s gradonačelnikom otvorio dijalog sa svim vijećnicima oko izrade rebalansa proračuna. Želimo definirati projekte koje će se unijeti u rebalans proračuna kako bi on bio što kvalitetniji.

Kako komentirate namjerni izostanak jedinog HNS-ovog vijećnika s prošle sjednice Gradskog vijeća?

To je bilo očekivano, budući da su bile najavljene rasprave o društvima u vlasništvu Grada koje su vodili članovi HNS-a, ali mi je žao kada vijećnici u nedostatku argumenata ne dolaze na sjednicu ili je napuštaju.

Od preuzimanja funkcije predsjednika, redovito održavate sastanke s građanima. Koji su najčešći problemi?

Vrlo važno je u Gradu ponovo izgraditi sustav. Dosta sugrađana na sastanke dolazi kako bi im se pronašao posao ili stan. Radujem se svakom susretu sa svojim sugrađanima jer mi uvijek otvore neki novi pogled na društvo. Ipak, jasno i javno moraju biti objavljeni kriteriji za dodjelu gradskih stanova, javno mora biti objavljena lista i činjenica da osobno poznajete mene ili gradonačelnika ne može značiti da ćete na toj listi napredovati. Želim vjerovati da ćemo takav sustav izgraditi u ove četiri godine. Svaki od sugrađana koji je došao kako bi mu se pronašlo mjesto za život, imao je težak život i to su zaista teške ljudske sudbine i nakon svakog tog sastanka volio bih da imam jedan stan u džepu kako bih im ga dodijelio. Što se tiče ljudi koji traže zaposlenje, nažalost, mi, političari, ljude smo navikli na takav način funkcioniranja, ljudi su navikli pronaći posao uz političku preporuku. To našu odgovornost čini još većom, posebice jer se u javnom prostoru itekako diže prašina oko takvog načina zapošljavanja na koji ni HDZ u prošlosti nije bio imun. Sada imamo priliku to promijeniti. Sporno je, dakako, izmišljanje radnih mjesta kako bi se nekome našao posao. To je neopravdano i nepotrebno.

Lokalna podružnica Hrvatske demokratske zajednice isprofilirala je, u posljednjih nekoliko godina, velik broj mladih lica na političkoj sceni koji su trenutno na vodećim funkcijama u Gradu. Kako je to utjecalo na odnose unutar stranke?

O tome najbolje govori rezultat zadnjih lokalnih izbora. Vjerujem da su nas naši stariji stranački kolege itekako dobro prihvatili. Daju nam podršku u našim potezima. Dubrovački HDZ spoj je mladosti i iskustva. U prvom planu trenutno jesu mlađi ljudi, ali neizostavni dio su i naši iskusniji članovi. Vrlo važno je zadržati kontinuitet. Svijet ne počinje s nama niti završava s nama.

Kako na dubrovačku gradsku podružnicu gleda sam vrh HDZ-a?

Očekivanja od naše organizacije na zadnjim izborima bila su vrlo velika. To potvrđuje i broj posjeta premijera Plenkovića Dubrovniku  tijekom kampanje. Siguran sam da premijer ne bi dolazio u sredinu za koju nije bio uvjeren da će se ostvariti dobar izborni rezultat. To je dokaz i da se u vrhu stranke prepoznao trud i rad ove podružnice te kvaliteta njenih članova.

Koliko su predizborna šuškanja o mogućoj koaliciji HDZ-a i HNS-a utjecala na rezultate lokalnih izbora, konkretno u Dubrovniku?

Po meni, nisu utjecala uopće. Mislim da je građanima Dubrovnika bilo vrlo jasno da biraju dvije suprotne strane. Između Hrvatske narodne stranke i Hrvatske demokratske zajednice u Gradu nije moguće ostvariti nikakav oblik javne suradnje. Osobno se ne mogu vidjeti u modelu suradnje s dubrovačkim HNS-om. Ne samo s ljudima, već i s politikom koja je predstavljena. Oni koji su pratili početke moje političke karijere, znaju da sam se žestoko protivio neprirodnoj političkoj tvorevini koja se zvala Dubrovački dogovor. To je bilo interesno udruženje. Za mene je bolje biti časna oporba, nego obnašati vlast na tim interesnim i neispravnim postulatima.

Postoji li političar u Dubrovniku s kojim nikada ne biste sjeli na kavu?

Ne. Što se tiče zajedničkih ispijanja kava i sličnog, uvriježeno je mišljenje da su političari u prijeporu samo dok traju sjednice, a nakon toga zajedno piju i jedu. Moram naglasiti da to nije istina, barem ne s moje strane, posebice zbog poštovanja prema građanima koji su me birali. Izbjegavao sam takve stvari. To ne znači da imam nešto osobno protiv bilo kojeg dubrovačkog političara, jednostavno se ime šalju pogrešne poruke javnosti. Primjerice, predsjednik dubrovačke podružnice SDP-a Mladen Gojun i ja se znamo dugi niz godina i uredno popijemo kavu, ali to ne čini mene manjim HDZ-ovcem, niti njega manjim SDP-ovcem, ali tu je riječ o dugogodišnjem poznanstvu.

Obnašate brojne odgovorne funkcije. Vi ste ravnatelj Studentskog centra Dubrovnik, asistent predavač na Sveučilištu u Dubrovniku, član Upravnog vijeća Lučke uprave, voditelj projektnog tima izgradnje studentskog doma, predsjednik Veslačkog kluba Neptun i  predsjednik Gradskog vijeća. Koliko je teško obnašati sve ove funkcije i koliko je moguće obavljati svaku jednako kvalitetno?

Moram biti iskren, jako je teško i onda uzimate vrijeme tamo gdje ne biste trebali, a to je obitelj. Ne volim previše isticati svoj privatni život u javnosti. Oženjen sam i otac dvoje djece i najveću žrtvu mog i političkog i poslovnog djelovanja trpi moja obitelj. Pokušavam vikend potpuno posvetiti njima, sve ovisno o mom rasporedu. Što se tiče mojih funkcija, VK Neptun je moja ljubav i njegov sam član od 1992. godine. Realno, tamo sam više protokolarni predsjednik, zahvaljujući Maru Kapoviću koja tamo radi vrhunski posao, ali mi je velika čast obnašati tu funkciju. Moji neptunaši me istinski poznaju, ne gledaju  me kroz medijsku sliku ili komentare na društvenim mrežama, a za predsjednika su me izabrali prije mog ulaska u politiku, što mi puno znači i ostat ću Neptunaš do kraja života. Moja druga velika strast je i predavanje na Sveučilištu. Sudjelujem u nastavi dva sata tjedno, u popodnevnim satima. Što se tiče Studentskog centra i izgradnje doma, to je projekt svih projekata za Grad i puno mi znači. U svakom slučaju, trudim se dati cijelog sebe u svaki posao koji radim, ali ne planiram prihvatiti više nijednu funkciju.

Obzirom na vašu funkciju predsjednika Studentskog centra, ali i predavača na Sveučilištu, u kontaktu ste s brojnim mladim ljudima. Kako oni gledaju na politiku u Gradu?

Grozno. Već sam imao dvije generacije na Sveučilištu. Mladi nisu dovoljno informirani o funkcijama, djelovanju i važnosti lokalne uprave i samouprave. S druge strane, primjetna je i velika odbojnost mladih ljudi prema politici. Isto tako, na svojim predavanjima se trudim biti što je moguće više politički neutralan. Vrlo je važno mladima iznijeti sve činjenice i informacije i pustiti ih da sami donose zaključke. Ne smijemo ih tjerati da nešto uče napamet, već ih poticati da razlučuju što je lažno, a što istinito, da uspiju shvatiti političke spinove i konkretnu politiku.  Ali, uvijek se i iznenadim.  Primjerice, ove godine održana je debata o legalizaciji marihuane. Mladi ljudi konzervativniji su nego što sam mislio, a to mi je drago (smijeh). Ekipa koja je bila za legalizaciju, suvereno je ušla u prostoriju, ali izgubila debatu. Jednostavno, mladi ljudi me uvijek iznenade i oduševe.

Znači li to da je Dubrovnik na van prezentiran kao potpuno otvoren grad, a unutar njega se krije visoka razina konzervativnosti ?

Kad se o Dubrovniku govori kao o višestoljetnom otvorenom gradu, meni je evidentno da osobe koje to govore ne poznaju povijest Grada. Dubrovnik je, u globalu, bio grad mudrosti, diplomacije, trgovine i pomorstva ali nije bio otvoren grad. Mi smo danas, jednim dijelom, baštinici upravo te priče. U suštini, mi smo jedna konzervativnija sredina, sklona tradiciji. Dubrovnik prihvaća različitosti, ali u mjeri u kojoj će se one uklopiti u naše standarde. Svako odstupanje od tih standarda nije najprihvaćenije, u najboljem slučaju, a o tom odstupanju ćemo malo kundurovati i komentirati. Ne mislim o slobodama poput seksualne orijentacije ili vjere, u tome zasigurno prednjačimo u Hrvatskoj.Tradicionalne i obiteljske vrijednosti su naglašene što mi je drago jer su i za mene jako važne. Ukratko nismo zatucani, ali ne možemo reći ni da smo potpuno otvoren grad.

Koji su najveći problemi Grada?

Moram biti iskren, mislio sam da ih je puno manje. Ipak, Dubrovnik ne treba svesti isključivo na komunalne probleme poput kanalizacije, pitke vode, oborinske odvodnje, cestovne infrastrukture, parkinga, gužve, nedostatka sportske infrastrukture, vrtića, doma umirovljenika, gdje je niz problema. Grad je puno vise od komunalnih i infrastrukturnih problema, ali ključno je njih početi rješavati jer su predugo zanemarivani. Nisu nas sugrađani birali kako bismo nabrajali probleme, već kako bismo ih rješavali. Imam potpuno povjerenje u gradonačelnika i njegove zamjenice koji su vrlo sposobni ljudi i mislim da će se konačno stvari početi rješavati.

S politološkog aspekta, kolika je razina političke kulture u Dubrovniku?

Vrlo je nezahvalno kad političar mora ocijeniti razinu političke kulture. Ipak, moram reći da ne mislim da je na visokom stupnju. Najbolje se osvrnuti na posljednje izbore. Pitanje je jesu li apstinenti poslali određenu političku poruku te koliko su građani zainteresirani i upućeni u gradske procese. Svakako, mislim da ćemo mi, u naredne četiri godine, otvarajući Gradsku upravu, Gradsko vijeće prema javnosti te šaljući primjerene politike i kreirajući javne politike podići razinu političke kulture. Svakako, kad pogledate kvalitetu političkih javnih poruka, onda ćete vidjeti i jedan aspekt političke kulture. Svi  mi na političkoj sceni imamo odgovornost podizanja te kulture.

Julia Mačinković

comments powered by Disqus

Popularni Članci