Za takvo što vijećnici su izdvojili preko 800 tisuća kuna pa političke stranke i liste dobivaju 3 500 kuna za vijećnika, a za vijećnice 3850 kuna mjesečno. Iako se većina vijećnika složila kako je 'takvo što neophodno za neovisno političko funkcioniranje u Vijeću' na neovisno djelovanje medija nisu primijenili istu logiku, obzirom da su sredstva za njih poprilično smanjena. Podsjetimo, riječ je o najvećem Proračunu po glavi stanovnika i gradu s najvećim brojem medija.

Na fotografiji koju možete vidjeti u nastavku prikazan je Ivan Šimunović, gradski vijećnik iz HDZ-ove koalicije, pripadnik HSP dr. Ante Starčevića. Za njegovo 'kunjanje' za vijećničkom klupom navedena stranka dobiva 3 500 kuna mjesečno. Prosječan Dubrovčanin za takav, ako ne i manji iznos novca, mora pošteno 'odguliti' svoju smjenu u pekarnici, u suvenirnici, na kasi u supermarketu ili na štandu za prodaju karata, vrlo često na plus 30 Celzijevih stupnjeva. 

Ivan Šimunović, ako je kao vijećnik po ičemu poznat, poznat je po tome što se rijetko ili nikada ne javlja za govornicu kako bi uputio pitanje, prijedlog ili konstruktivnu kritiku. U ovom sazivu su ga oni koji prate Vijeće putem medija imali priliku vidjeti samo jednom. Ostatak vremena on podiže ruku za, protiv ili je suzdržan, ali aktivnog sudjelovanja u sjednicama nema. Za četvrtak je najavljena 20. sjednica Gradskog vijeća u ovom sazivu, a Šimunović je za govornicu izašao samo jednom. 

Obzirom kako posao Dubrovčanog dnevnika nije voditi evidenciju o tome koliko je tko puta izašao za govornicu i tko je bio aktivan, a tko nije i obzirom kako blažih verzija Šimunovića u Vijeću zasigurno ima, uputio je novinarski upit tajnici Gradskog vijeća Nadi Medović da ustupi statistiku o tome koji to vijećnici najrjeđe izlaze za gradsku govornicu i najmanje sudjeluju u raspravama. Na navedeno pitanje odgovoreno je time kako se odgovor ne može dobiti jer Gradsko vijeće ne vodi takvu evidenciju. 

Podsjetimo, i Županija, i Sabor vode evidencije o tome koliko su vijećnici bili aktivni na skupštinama odnosno sjednicama, no Gradsko vijeće to ne radi. Iz navedenog se jedino može zaključiti kako o kunjanju za vijećničkim klupama i neaktivnošću, za što stranke i liste dobivaju jednu plaću građanina, i to po vijećniku, nitko ne vodi računa, a za što se troši novac građana Grada Dubrovnika. Bilo bi onda pristojno znati tko su ti kojima građani isplaćuju tri i pol tisuće kuna za dizanje ruku i kunjanje na sjednicama.