''Još par dana i imat ćemo gradonačelnika. Ili ga već imamo? Nije zahvalno prognozirat i bit pametan, ali karte su se tako složile da su iznenađenja uistinu teško moguća. Voljeli to ili ne, tako je. Ne preostaje ništa drugo do njorgat, ako vam se njorga. A ako ne, kliknite na nešto drugo...

Svi se sjećamo, ako se želimo sjećat, ozračja u kojemu se odvijala dubrovačka politika posljednjih godina. Gotovo svakodnevno smo morali slušat recikliranje ''slučaja Šipan'' i kasnije rasprave o famoznom ''Lex Vlahušić'' kad se konačni pravorijek čekao čak od Ustavnog suda. Ne želim ponovo ulazit u, što bi se reklo - meritum, i špekulacije ''što bi bilo da je bilo''. Svoj stav o cijeloj situaciji sam javno iznio nekoliko puta i tek ću ponovit da je žalosno što smo na takvoj civilizacijskoj razini da nam je takav zakon uopće potreban.

Nešto drugo me žalosti, ili čak i nervira. Falsitat i nedosljednost izglednog gradonačelnika. Dok je bivšeg gradonačelnika bezbroj puta javno nazivo osuđenikom i tome slično, smatro sam ga mladim čovjekom s jasnim etičkim ili moralnim standardima. I onda ga gledam neki dan kako u ime svoje stranke potpisuje postizborni koalicijski sporazum. Što potpisuje, ljubi se! S kime? Potpisuje politički sporazum i ljubi se s čovjekom koji dijeli istu sudbinu na istom slučaju kao i bivši gradonačelnik. Time da famozni zakon nije nazvan po njemu, valjda nije ni donesen radi njega? Očito im nije bio dovoljno opasan. Ili im nije bio neprihvatljiv pa je ispo kolateralna žrtva ciljano napravljenog zakona koji je, to sad svi moramo priznat, posto dijelom izbornog procesa. Mladom gospodinu očito nije smetala i ne smeta nečija moralna upitnost, njemu je smetala nečija nedostižnost u očekivanom izbornom okršaju. 

Kažu da je u politici dozvoljeno sve, možda, ne znam. Očito je da mnogi to prihvaćaju kao zdravo za gotovo. Davno mi je prijatelj reko, ne razumiješ se ti u politiku. Ipak, držim da je vjerodostojnost jedna od osnovnih poželjnih karakteristika u političara. Vjerodostojnost košta, ako si postaviš određene standarde ili principe kao matinele, ili pak cilj svog političkog djelovanja, nerijetko se nađeš u situaciji kad jednostavno ne smiješ prestupit crtu iako ti se to u tom trenutku čini oportuno. U tom je bit vjerodostojnosti, vjerodostojnosti koja se na duge ture uvijek isplati. Jasno, ukoliko imaš prihvatljive i ostvarljive ciljeve.

To je sitnica, reći će neki, što se tega hvataš. Ma ne hvatam se, skoro mi je pa svejedno s kime će HDZ potpisat koalicijski sporazum, sa mnom sigurno neće i nema zašto. U njih je i štof i nožice, mogu krojit kako god ih volja. Ali, upalio mi se alarm. Kad čovjek tako brzo i jednostavno odustane od SVOG javno deklariranog i isticanog principa za nešto što je gotovo pa nevažno, pitam se, pitam od kojih principa je spreman odustat kad ga politički puti nanesu na pravi, istinski izazov. Ili možda čovjek ima svoje čvrste, skrivene principe kojih se dosljedno drži, a mi ih ne znamo. Nego naivno vjerujemo onemu što govori. I onda nas prvi postizborni potez otrijezni i ostavi u nedoumici. Možemo li vjerovat u vjerodostojnost tog čovjeka? - zapitao se Bogdanović na svom blogu u kojem redovno objavljuje svoja razmišljanja o političkim prilikama u Dubrovniku i Hrvatskoj.