Na današnji dan 1538. godine potpisan je mir u Velikom Varadinu, kojim je Ferdinand I. Habsburški priznao Ivana Zapolju, koji je imao potporu velikog dijela ugarskog i hrvatskog plemstva, za kralja Mađarske čime je završen građanski rat između Ferdinanda i Zapolje.

Budući da su Hrvati prigovarali Ferdinandu da ne daje obećanu pomoć Hrvatskoj. Govorili su da će se prikloniti bilo kojem vladaru koji ih bude pomagao. Stoga je on uputio veliku vojsku u Slavoniju s namjerom da zauzme Osijek i presiječe turski put preko njegova mosta. To je trebao biti odgovor na pad dviju ključnih tvrđava Požege i Klisa, ali se Ferdinandov vojskovođa Katzianer uplašio Turaka, slavonskih šuma i močvara i pobjegao od vojske. Njezine ostatke potukli su Turci u bitci kod Gorjana. U turske ruke tada je pao jedan od najvećih topova toga doba, dlasovita kacianerica. Gorjanskim se porazom utvrdila turska vlast u današnjoj Slavoniji. Turci su već prije ovladali srijemskom i vukovarskom županijom i dijelom virovitičke, a sada su dobili i požešku. Katzianera je Ferdinand nakon povratka u Beč bacio u tamnicu, a zapovjednika vojske u Slavoniji postavio Nikolu Jurišića, a za banove je imenova Petra Keglevića i Tomu Nadasdyja. Ferdinand se nakon Katzianerove nesretne vojne potrudio da se dogovori s Zapoljom. Zapolja se naime naumio oženiti Izabelom kćerkom poljskog kralja Sigismunda I., ali mu je on nije htio dati za ženu dok ga Ferdinand ne prizna kraljem. Zbog toga je došlo do mira u Velikom Varadinu 1538. g. kojim je Ferdinand Ivanu priznao kraljevski naslov i samostalno vladanje u onom dijelu Ugarske koji je tada bio u njegovim rukama, dok se Ivan odrekao Slavonije i Hrvatske s Dalmacijom. Nakon Ivanove smrti imala je Ugarska ponovno pripasti Ferdinandu. Ubrzo nakon toga umro je Zapolja, ali mu se pred smrt rodio sin te je sva kraljevska prava prenio na njega.

Po savjetu njemačkog astronoma Christophera Claviusa (Christoph Schlüssel) (1538.-1612.) i napuljskog fizičara i astronoma Alojzija Liliusa (Luigi Lilio Ghiraldi) (1520.-1576.), papa Grgur XIII. (1502.-1585.) je 24. veljače 1582. objavio reformu do tada postojećeg, julijanskog kalendara papinskom bulom Inter Gravissimas nazvanom po prve dvije riječi teksta.

Gregorijanski kalendar dobio je ime po papi Grguru XIII. (lat. Gregorius) i danas je u uporabi kao primarni ili sekundarni kalendar u gotovo svim krajevima svijeta.

Kada je papa Grgur 1582. godine uveo novi kalendar, njega su odmah prihvatile Italija, Poljska, Portugal i Španjolska, a ubrzo i ostale katoličke zemlje. Zemlje Krune sv. Stjepana kojima je tada pripadao najveći dio Hrvatske prešle su na gregorijanski kalendar 1587. godine. Protestantske zemlje prešle su na Gregorijanski kalendar mnogo kasnije, a pravoslavne tek u 20. stoljeću, a do danas su već i neke pravoslavne crkve (Grčka, Rumunjska, Bugarska) prešle na ovaj kalendar, premda neke i dalje ustraju na starom julijanskom kalendaru.