Od 1967. do 1972. radio je kao istraživač u Institutu za društveno upravljanje u Zagrebu, a od 1972. do 1978. obnašao je dužnost člana Izvršnog komiteta CK SKH (Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske).

Godine 1982. postao je član Predsjedništva CK SKH. Iduće četiri godine radio je kao direktor Političke škole SKJ J. B. Tito u Kumrovcu i ujedno bio urednik časopisa za društveno-politička istraživanja Kumrovečki zapisi.

Od 1986. do 1989. bio je član Predsjedništva CK Saveza komunista Jugoslavije, gdje se, zajedno sa slovenskim članovima, zalagao za politički pluralizam.

Kada je 13. prosinca 1989. izabran za predsjednika Saveza komunista Hrvatske objavljuje da će za četiri mjeseca biti održani prvi demokratski višestranački izbori u Hrvatskoj.

Sukob s Miloševićem

23. siječnja 1990. Račan je predvodio hrvatsko izaslanstvo Saveza komunista na 14. kongresu SKJ u Beogradu, gdje se otvoreno sukobio s Miloševićem, njegovim ultranacionlistima i dogmatskom većinom. S hrvatskim izaslanstvom odlazi s Kongresa i zajedno sa slovenskim kolegama napušta Beograd.

Godine 1990. raspisuje prve demokratske, višestranačke izbore u Hrvatskoj i organizira mirni prijenos vlasti na HDZ koji je bio pobjednik izbora. Na tim prvim demokratskim izborima izabran je za zastupnika u Zastupnički dom Sabora.

Kao vođa demokratske struje u bivšem SKH, 1990. preimenovao je i reformirao SKH u Stranku demokratskih promjena, a godinu poslije u Socijaldemokratsku partiju Hrvatske (SDP). Na parlamentarnim izborima 1992. i 1995. Račan je bio član Zastupničkog doma Sabora.

Na čelu koalicije

U razdoblju od 1995. do 1997. nastavlja graditi SDP kao snažnu oporbu. U kolovozu 1998. potpisao je sporazum s Draženom Budišom, predsjednikom Hrvatske socijalno-liberalne stranke o zajedničkom nastupu na izborima 2000. godine.

Doprinosi okupljanju i suradnji šest glavnih oporbenih stranaka s ciljem jačanja njihova položaja i razvoja demokracije u Hrvatskoj. Na parlamentarnim izborima 3. siječnja 2000. koalicija SDP-a i HSLS-a osvaja većinu zastupničkih mjesta u Zastupničkom domu Hrvatskog državnog sabora i 27. siječnja Ivica Račan imenovan je predsjednikom Vlade Republike Hrvatske.

Na sljedećim parlamentarnim izborima 2003. na vlast ponovno dolazi HDZ, a Račan je još jednom izabran za zastupnika SDP-a u Hrvatskom saboru i predsjednik je Kluba zastupnika te stranke. Na 9. konvenciji SDP-a u svibnju 2004. godine ponovno je izabran za predsjednika SDP-a, a 2005. postaje predsjednik Nacionalnog odbora za praćenje pregovora o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj Uniji.

Suočen s teškom bolešću, 31. siječnja 2007. objavio je da se privremeno povlači iz političkog života, a 11. travnja daje ostavku na mjesto predsjednika SDP-a. Ivica Račan umro je u Zagrebu 29. travnja 2007. godine od posljedica karcinoma bubrega.