Janjina je dom i Fani Antičević, slijepe fizioterapeutkinje koja je uspjela sama pokrenuti uspješan obrt unatoč svom invaliditetu i svim hrvatskim birokratskim preprekama.

Život slijepoj osobi u Janjini otežava i činjenica da se kroz cijelo mjesto proteže državna cesta na kojoj nema pješačkog prijelaza pa sigurnost kretanja slijepe obrtnice ovisi u mnogome o njezinom vjernom pratitelju Pixelu, psu vodiču za slijepe. Tehnološki napredak – računala i mobiteli prilagođeni potrebama slijepih osoba olakšavaju joj život, a velika pomoć joj je bila donacija "Lionsa", koji joj je donirao računalo s govornom jedinicom što joj je omogućilo uključenost u najnovije informacijske trendove. Fani Antičević se spretno koristi svim novim tehnologijama, ali labrador retriver Pixel je njezin glavni oslonac, on joj omogućava slobodno kretanje pa i uživanje u morskim radostima, piše internetski portal Novaczasve.hr.

Hendikep kao poslovna prednost

Kad je završila školovanje za fizioterapeutkinju, Fani Antičević pokušavala je uporno pronaći posao u struci, nadajući se da će imati priliku pokazati što je naučila. Na svom primjeru je vrlo brzo naučila da se na pitanju zapošljavanja osoba sa posebnim potrebama mora sustavno raditi, te da nije dovoljna samo empatija niti poneka odredba u našim zakonima koja im daje prednost pri zapošljavanju. Ističe kako poslodavce treba puno više stimulirati davanjem poticaja i poreznih olakšica za zapošljavanje, uz stalnu koordinaciju sa Zavodom za zapošljavanje te prekvalifikacijama u zanimanja koja se traže na tržištu, a koja osobe sa posebnim potrebama mogu obavljati. Neophodno je i sustavno informiranje i obrazovanje o osobama s invaliditetom jer su predrasude o njihovoj (ne)sposobnosti još uvijek raširene i snažne.

"Kad sam krenula tražiti posao najlogičniji izbor je bila dubrovačka bolnica. Radovala sam se pomaganju bolesnim i potrebitim, no na sve molbe sam dobila negativan odgovor jer nitko od nadležnih nije imao sluha za zapošljavanje slijepe osobe. Ne želeći biti na teret niti svojoj obitelji niti zajednici, zaposlila sam se u privatnoj tvrtki FTC, vlasnika Joška Sprčića, u Metkoviću kod kojega sam radila osam godina i stekla golemo iskustvo. Budući da jako volim svoj posao, vrlo brzo sam stekla stalne klijente. Shvatila sam da je moj hendikep u mome poslu u neku ruku i prednost: klijenti su opušteniji jer znaju da ne vidim sitne nedostatke na njihovom tijelu, povjerljivo razgovaraju o svojim problemima i vrlo često traže i savjet. Ponekad mi se čini da nisam samo fizioterapeut već i psiholog, ali ako volite svoj posao i ljude niti jedna uloga vam nije teška", priča nam Fani Antičević uz smijeh dok njezin pas vodič Pixel pomno prati svaki pokret gazdarice.

Dubrovnik nije htio pomoći, Janjina jest

Stalni klijenti bili su joj i poticaj da pokrene vlastiti biznis. Željela je uzeti svoj život u svoje ruke i neovisno od bilo koga postati korisna članica zajednice i samostalno zarađivati za život. No, taj put nije bio ni lagan ni jednostavan.

Nakon osam godina rada kod privatnika u Metkoviću, pokušala je otvoriti obrt u Dubrovniku jer bi tamo mogla raditi preko cijele godine, ali se to pokazalo nemogućim pothvatom jer su u Dubrovniku, nažalost, bili i gluhi i slijepi za molbe i zahtjeve Fani Antičević. Nitko joj nije pružio ni pomoć ni podršku.

"Uz pomoć mog vjernog psa pratitelja obilazila sam lokacije i pokušavala pronaći pomoć u svome naumu. Pomoć je u Dubrovniku izostala, ali nisam htjela odustati jer sam znala koliko mogu pružiti. Na razumijevanje sam konačno naišla u svome rodnom mjestu. Uz podršku Općine Janjina i tadašnjeg ravnatelja Doma zdravlja dobila sam prostor na korištenje u Zdravstvenoj stanici Janjina. Prostor sam opremila sama i znala sam da neće biti lako. S obzirom da se radi o malom mjestu posao je vezan za turističku sezonu tako da cijelo ljeto provedem radeći. Ipak uspijevam zaraditi za podmirenje svih režijskih i poreznih obaveza, a za život koliko mi ostane nastojim racionalno rasporediti", kaže obrtnica Antičević.

Helena Puljiz/Novaczasve.com