KALVARIJA OBITELJI ČOTIĆ IZ METKOVIĆA: Mislim da sam spremna za sve...

Autor: dubrovackidnevnik.hr Autori fotografija: http://metkovic-news.com
Moj muž živi sa mnom i sinom, pa zar ja nisam član obitelji?, pita se Dajana.

Pravo na njegovatelja pravo je svake osobe s invaliditetom ili djeteta s teškoćama u razvoju koje je zbog najtežih oštećenja zdravlja u potpunosti nesposobno za samostalan život te za obavljanje osnovnih životnih potreba treba pomoć druge osobe 24 sata dnevno.

Tonči Čotić iz Metkovića osoba je s teškim oštećenjima zdravlja. On je sada u potpunosti nesposoban za samostalan život i obavljanje najosnovnijih životnih funkcija. Tonči je vezan za krevet, stoga njegova supruga Dajana Čotić mora biti s njim 24 sata na dan. Ona ga hrani, kupa, presvlači, pomaže pri obavljanju nužde…

Dajana je zbog svega navedenog tražila pravo da bude njegovateljica. Odbijena je i na prvostupanjskom i na drugostupanjskom tijelu vještačenja i to nakon preko godinu dana čekanja, ne dobivanja baš nikakvih odgovora i potpune šutnje administracije. U objašnjenju, koje je konačno dobila, navodi se kako status njegovatelja ne može dobiti supruga jer po njihovom tumačenju ona nije član obitelji.

Zamolili smo Dajanu da za Metkovic NEWs ispriča kako je njezin suprug zadobio teška tjelesna oštećenja te kroz što su ona i njezina obitelj prošli dosada.

- Na mjestu gdje je nekad davno, u prvom srednje, imao tumor na mozgu, nastao je apces na mozgu. Kost se otkrhnula i rezuckala iznutra te je na kraju isplivala ispod kože. U snu je se počešao, zgulio kost, i na tom mjestu mu je procurio gnjoj koji je smrdio po gangreni. Operacija je bila zakazana u doktora Paladina, no u međuvremenu njemu se oduzeo glas, desna strana tijela i završio je u Splitu. Tad je imao 33 godine, i već tu je imao dvije hitne operacije glave jer se počeo gasiti. Otvarale su mu se rane na leđima, trtici, laktu, listu i peti… Na moju incijativu prebačen je u Zagreb, na zarazni odjel Klinike Fran Mihaljević gdje je počela priprema za treću operaciju glave. Šokirani nehigijenom iz Splita slijede tri mjeseca kome, sepse. Odlazimo u Krapinske toplice na tri mjeseca, zatim nas primaju u bolnicu Dubrava (nigdje ga nisu htjeli, nego su nas slali doma) gdje je operiran više puta. Opet Krapinske Toplice, tu već pucaju šavovi. Vratili smo se u Dubravu opet bez uspjeha, ali treba priznati zaista su se trudili i dali sve od sebe. Na nagovor odlazimo doma, nakon čak tri godine bolnica. Dolazak doma je bila najbolja odluka, rana mu je zarasla nakon par mjeseci. Sve što sam radila u bolnici nastavila sam i doma, čak bolje jer su sin i obitelj uz nas. Muž je uključen u sve što se događa u kući, a i vani jer ga izvodim gdje god hoće, naš život se normalizirao. Sve je isto kao i u bilo kojoj drugoj obitelji, osim što ja svoga supruga vježbam i kupam te hranim, ali to mi je postalo normalno, – priča nam Dajana.

Što bi Vama značio status njegovateljice?

- Status njegovateljice bi bio dodatna sigurnost (novčana) jer njegova invalidna mirovina je 1.250,oo kuna, toliko platimo samo struju. Muž ovisi o meni, ništa ne može sam, potrebno mu je biti na raspolaganju 24 sata na dan. I kako da ja negdje radim, ‘ko bi ga bolje pazio?Taj status bi nam bio vjetar u leđa, a i ja bih mirnije spavala, – ističe Dajana.

Kako je počela Vaša borba sa zakonom?

- Čula sam da su dvije osobe u Metkoviću dobile status njegovatelja za sestru i brata, pa sam odlučila i ja napraviti isto. Poslala sam zahtjev Centru za socijalnu skrb u Metkoviću i njihovim rješenjem od 06.03.2013. godine odbijena sam uz obrazloženje da se u članku 74. stavak 6. Zakona o socijalnoj skrbi (tada važećeg) nigdje ne navodi da se status može dodijeliti supruzi, a u navedenom članku stoji da u određenim slučajevima može dobiti član obitelji. Uložila sam žalbu Ministarstvu socijalne politike i mladih i nakon 18 mjeseci čekanja, dobila Rješenje kojim sam isto tako iz istih razloga odbijena. Dakle, ni drugostupanjsko tijelo ne spori potrebu za pomoći njegovatelja mom suprugu, ali i za njih je sporna moja uloga njegovateljice. U međuvremenu dok je drugostupanjsko tijelo vještačilo moj predmet obratila sam se Uredu pravobraniteljice za osobe s invaliditetom moleći za pomoć, ali i tu sam odbijena. Nezadovoljna razvojem događaja uputila sam tužbu ovom sudu. Obrazloženje prvostupanjskog i drugostupanjskog. Jedini način na koji se bitka može nastaviti jest sudskim putem, prvo ročište nam je 2. travnja na Upravnom sudu u Splitu. Obično je glavno obrazloženje nema novaca, a da su umjesto mene to tražili njegovi roditelji, novaca bi bilo. Moj muž živi samnom i sinom, pa zar ja nisam član obitelji?, – pita se Dajana.

Kako se držite u svemu ovome, brinete o suprugu, sinu, a s druge strane borite se protiv nepravednog zakona?

- Mislim da sam spremna za sve, jer što te ne ubija ojača te. Okružena sam pozitivnim ljudima, nude mi savjete i pomoć, a UOSI Prijatelj su mi pomogli najviše, pomogli su mi da mi muž dobije osobnog asistenta (4 sata dnevno), a i mene su zaposlili da budem osobni asistent u isto vrijeme drugoj osobi. U tom projektu za osobnog asistenta supruga je član obitelji i ne mogu biti asistent svom mužu, a u postupku ostvarivanja statusa njegovateljice supruga nije član obitelji i opet ne može dobiti status. Neću odustati, pa kakav god bio ishod na ovom sudu, imam podršku obitelji i moram započeto završiti jer treba prekinuti ovu diskriminaciju!, – odlučna je u svojoj borbi Dajana Čotić, piše MetkovićNews.

Popularni Članci