Prema svim pokazateljima, uskoro bi trebala početi gradnja Pelješkog mosta. Ta činjenica odmah je aktualizirala staru priču o svakakvim investitorima koji su imali povlaštene informacije o gradnji mosta, te su pokupovali zemljišta po Pelješcu, koja će, jednom kada se most izgradi, vrijediti pravo bogatstvo. Ta priča, međutim, nema nikakve veze s istinom.

Most će, naime, biti izgrađen od Komarne do malog rta sjeverno od Brijeste na Pelješcu, a taj dio gdje će most dodirnuti pelješko kopno, u Prostornom planu Dubrovačko-neretvanske županije još uvijek se vodi kao zelena zona, odnosno na tom području, osim mosta i buduće ceste, nikakva stambena, gospodarska i turistička gradnja nije dozvoljena. Okolni teritorij na Pelješcu gdje će sutra biti most i cesta su u vlasništvu peljeških obitelji, a najveću parcelu na tom području u svom vlasništvu ima obitelj Božović. Riječ je o 40 tisuća metara kvadratnih šume, gdje isto tako nije dozvoljena gradnja.

Tek nešto južnije od mosta i ceste, odmah pokraj Brijeste, u Prostornom planu Županije stoji da se jedna manja zona ispituje zbog eventualne gradnje u budućnosti turističkih sadržaja. Ta zona u ispitivanju, također je u vlasništvu peljeških obitelji, i to više njih: Božović, Miletić, Jerković, Bekavac, a i tvrtka Interšped iz Ploča koja je u stečaju, također ima dio zemlje u svom vlasništvu.

Kako smo vidjeli, oko budućeg Pelješkog mosta i ceste koja će se graditi nema nikakvih mogućnosti za gradnju turističkih sadržaja, niti su ikakvi investitori kupovali zemljišta, već su ona dugi niz godina u vlasništvu peljeških obitelji. Ali što je onda s onom pričom od prije nekoliko godina da je nekakav fond kupovao zemlju na Pelješcu zbog gradnje mosta?

Istina je da je Fond kupovao zemlju, ali to nema veze s mostom i cestom. Oni su kupovali parcele oko Dube stonske, koja se neće nalaziti na ruti kuda će se graditi cesta. Priča koju je objavio Jutarnji list 2009. godine ide ovako - Corporatie Emac Illyrian Land Fond (CEILF) iz Nizozemske u ožujku 2007. godine kupio je pet milijuna četvornih metara zemljišta na području Dube stonske za oko 40 milijuna eura. U to vrijeme i na tom je području bila zabranjena gradnja, te se vodilo kao poljoprivredno zemljište, pa ispada da je nizozemski investitor metar kvadratni kamenjara i drače plaćao po 8, 20 eura.

Nakon što je Fond kupio zemljište, u Prostornom planu Dubrovačko-neretvanske županije 2010. godine uvrštene su dvije turističke zone što je podignulo puno bure u javnosti, jer se Duba stonska nalazi na području osjetljivog i zaštićenog Malostonskog zaljeva. Nizozemski fond je tada, a i danas tvrdi(o), da će zaljev ostati zaštićen, jer se turistički sadržaji neće graditi na obali, nego nekoliko stotina metara od mora. Tako je i ucrtano u Prostorni plan, gdje aktualni podaci govore da je na području Dube stonske moguća gradnja u dvije turističke zone. U jednoj zoni se dozvoljava gradnja na 3,4 hektara maksimalnog kapaciteta 250 kreveta, dok se u drugoj zoni dozvoljava gradnja na 9,6 hektara maksimalnog kapaciteta 300 kreveta. Da je riječ o osjetljivom području govore i posebne napomene iz Prostornog plana o gradnji u Dubi Stonskoj. Tako za prvu lokaciju Zjat sjever stoji da zonu treba smjestiti ispod vrha Kozarske glavice kako bi se očuvao prirodni, ozelenjeni karakter vršnih dijelova padina. Smještaj, tipologiju, gabarite i visinu budućih građevina unutar ove zone odrediti na temelju provedene analize vizualne izloženosti i ocjene osjetljivosti krajolika te valorizacije postojeće visoke vegetacije, dok za drugu lokaciju Bjejevica piše da se zbog velike vizualne izloženosti zonu gradnje može planirati do nadmorske visine od 70 metara na način da se formiraju izgrađeni klasteri sa cezurama zelenila, a ne neprekinuti niz izgradnje. Smještaj, tipologiju, gabarite i visinu budućih građevina unutar ove zone odrediti na temelju provedene analize vizualne izloženosti i ocjene osjetljivosti krajolika te valorizacije postojeće visoke vegetacije. Predlaže se odrediti strože prostornourbanističke parametre i to kig < 0,2 i kis < 0,6.

Kako vidimo, iako je gradnja tamo dozvoljena još početkom desetljeća, nijedna lopata tamo još nije zakopana. Hoće li investitori uopće išta graditi na Dubi stonskoj, ili je riječ o klasičnoj preprodaji zemljišta, gdje će se zaraditi samom činjenicom što prije kupovine nije bilo riječ o građevinskom zemljištu, a sada jest? Pročačkali smo malo parcele po Dubi stonskoj da vidimo jesu li u posljednje vrijeme mijenjale vlasnike i došli do zaključka da je spomenuti Fond još uvijek vlasnik zemljišta, točnije njegova tvrtka kćer Ilirija Četiri d.o.o. Kao direktori te firme u poslovnim knjigama vode se Mario Gregori, te Henricus Clemens Gertrudis Franciscus Knuvers.

Gregori, zanimljivo, osim što je direktor Ilirije četiri, ključni je čovjek i brojnih drugih firmi koje se zovu Ilirija jedan, Ilirija dva, Ilirija tri, pa sve tako do Ilirija jedanaest. Osim toga Gregori je i direktor firmi Hilis jedan d.o.o., pa sve tako do Hilis osam d.o.o.

Sigurno se pitate zašto su otvorili ovoliko tvrtki kćeri. Odgovor leži u činjenici da kupnja zemljišta u Dubi stonskoj nije njihova jedina nekretninska transakcija u Hrvatskoj. Spomenuti Fond kupovao je i zemljišta po Istri, sličnom šemom kao na Pelješcu. Tako su mediji pisali da su u Istri kupovali zemljišta oko Vodnjana, Labina i Bala. Ipress je pisao kako su isti investitori i kraj Labina kupili negrađevinsko zemljište, koje je poslije ušlo u prostorni plan kao turistička zona. Zanimljivo je da je ovaj Fond kupovao zemljišta i ma još jednoj lokaciji u Dubrovačkoj županiji - u Trstenom, isto tako u području koje nije na obali. I tamo je kasnije taj dio uvršten u Prostorni plan kao turistička zona. Tako je na u Trstenom na području Velikog stola u aktualnom Prostornom planu dozvoljena gradnja na 5,5 hektara do maksimalno 550 ležajeva, iako su investitori željeli da se u prostorni plan unesu duplo veće brojke.

Kako smo već konstatirali, ostaje veliko pitanje kane li investitori, koji su na kupnju zemljišta po Hrvatskoj do sada potrošili oko 100 milijuna eura, išta graditi ili misle zemljišta dalje preprodavati. Investitori u svojim rijetkim istupima u javnosti, kao što je to bilo prošle godine u britanskom veleposlanstvu, stalno spominju kako će se turistički sadržaji graditi. Zanimljivo je spomenuti i da su investitori prije mjesec dana u Slobodnoj Dalmaciji objavili oglas u vezi Dube stonske gdje objašnjavaju što bi u budućnosti htjeli izgraditi na tom lokalitetu. Prema njihovim riječima, na lokaciji u Dubi Stonskoj predviđa se gradnja visokokvalitetnog resorta u segmentu ekološkog i tzv. etnoturizma koji se temelji na očuvanju tradicije i prirodnih kvaliteta određenog područja.

-Namjera je izgraditi turističke objekte visoke kvalitete koji će biti odmaknuti od mora te uklopljeni u prirodu i očuvanu tradiciju Pelješca, čuvajući sadašnji duh i atmosferu tog prostora. Lokacija Dube Stonske jedna je od rijetkih koja omogućuje razvoj suvremenoga koncepta turizma kakav trenutačno nedostaje u hrvatskoj turističkoj ponudi. Projekt Duba Stonska predviđa gradnju turističkih zona vrlo niske gustoće izgrađenosti uz očuvanje velikih zelenih površina kako bi se autohtoni krajobraz trajno zaštitio. Investicija u sklopu smještajnog kompleksa obuhvaća:  hotel i turističko naselje nad uvalom Bjejevica s 4 do 5 zvjezdica, koji uključuju manji kongresni centar tematski namijenjen ekologiji, zaštiti mora te proučavanju i uzgoju kamenica; manji apartmanski hotel s 4 zvjezdice; 2 turistička naselja na platou brda Zjat s pratećim sportsko-rekreativnim; hotel s 4 zvjezdice orijentiran zdravstvenom i lječilišnom turizmu. Projekt je razvijen s idejom da donese izravne i posredne koristi lokalnoj zajednici i lokalnom stanovništvu, a ne samo investitoru. Dakle, cilj je projekta ostvariti napredak razvojem suodnosa investitora i lokalne zajednice.
Izgradnja svih sadržaja turističkog resorta samo za njegove potrebe otvorila bi na području Općine Ston oko 400 novih radnih mjesta, što bi pridonijelo gospodarskom i društvenom razvoju Pelješca koji već dugi niz desetljeća bilježi trend iseljavanja – istaknuli su investitori prije mjesec dana u Slobodnoj Dalmaciji.