RAJ NA PO URE OD DUBROVNIKA 'Turisti iz velikih gradova govore da smo imali sreću što smo se rodili ovdje!' (FOTOGALERIJA)

Autor: Ivona Butjer Mratinović Autori fotografija: Goran Mratinović
Nekoć davno teško bi se uopće moglo i zamisliti da će se čovjek, isti onaj koji je prije nekoliko desetaka ili stotina godina bježao sa sela u razvijenije sredine, jednog dana ipak htjeti vratiti tamo odakle je potekao. Pa ipak, danas turisti iz velikih gradova plaćaju kako bi pobrali sve čari koje selo nudi, kako bi pronašli svoj mir i kako bi se odmorili od gradske vreve. Kako bi pronašli svoj komadić raja na zemlji. Takvo mjesto je Pridvorje u Konavlima. 

Danas je u kompleksu Franjevačkog samostana sv.Vlaha organizirana još jedna manifestacija tradicionalne berbe grožđa pod nazivom 'Trganje 2017'. Mladi, ali i oni nešto stariji tom su prilikom pokazali postupak trganja kako se on nekoć radio na selu, naravno, uz pjesmu, domaću hranu, ugodnu atmosferu, smijeh i druženje što i čini glavnu esenciju takvog načina trganja, a sve to u organizaciji udruge 'Agroturizam Konavle'. Cilj je stvaranje finalnog proizvoda, vina, koje će se u ovoj prilici koristiti kao misno vino samostana.

„Manifestacija se održava pet godina, a ovo je treći put u samostanu i treći put kako radimo misno vino. Ideja vodilja nam je bila obnoviti staru tradiciju, napraviti nešto što će simbolizirati cijele Konavle. Ova godina, s aspekta vinarstva, karakteristična je po tome što smo imali dosta nisku temperaturu i mraz koji je neke vinograde uništio i odnio 90 posto prinosa. Neki su se možda vratili na 50-ak posto no ovu godinu obilježilo je i izuzetno kvalitetno grožđe. Dakle, količine su smanjene, ali vina su vrlo kvalitetna,“ izjavio je Ivo Vodopić, predsjednik udruge 'Agroturizam Konavle'.

'U ENGLESKOJ NE VIĐAMO OVAKVO ZAJEDNIŠTVO'

Pred samim samostanom se okupila entuzijastična ekipa. Jedni su bili 'u civilu', drugi su odjenuli narodnu nošnju, a cilj je bio isti – pobrati što više bijelog grožđa, napuniti kašete ili velike korpe koje su se stavile na tovara te se odnijeti grožđe u samostan. Takav način je, kažu Konavljani, puno bolji jer se grožđe ne meči nego ostaje cijelo. Sunce je jako, posao je naporan, kašete se teške, no sve je lakše uz smijeh i druženje, čega uistinu nije nedostajalo. Svatko je svoj bijeg u komadić raja drugačije doživio; nekome je on svakodnevna pojava, dok su drugi potegnuli iz daljih krajeva kako bi u trganju i prirodi pronašli odmor i ispunjenost.

Jedni od njih su Jane i Mike, supružnici koji su na odmor stigli iz Southamptona u Engleskoj i ovdje pronašli ono što traže.

„Došli smo ovdje na izlet, a područje je prelijepo. Uistinu uživamo vino koje ćemo, nadam se, probati uz domaću hranu,“ kazao je vidno raspoloženi Mike, odloživši svoju kašetu s grožđem.

„Prelijepo je vidjeti svo to grožđe, vidjeli smo i masline,“ nastavio je Mike, na što se njegova supruga nadovezala. „I sve te ljude! Prelijepo je vidjeti sve te ljude koji rade zajedno, njihovo zajedništvo. Pa i religiju. Svatko ovdje u nešto vjeruje, mislim kako je to prelijepo. Ovakve atmosfere nema puno u Engleskoj, nažalost, tako da nam je sve ovo jedno novo, predivno iskustvo,“ izjavila je oduševljena Jane.

Goran Mratinović

Ne čudi to Iva Vodopića jer od gostiju koji rado dolaze u Konavle svakodnevno sluša samo pozitivna iskustva.


„Dolaze Britanci, Nijemci, Amerikanci i svi su podjednako oduševljeni ovim prostorom. Mislim kako ljudima treba jedan pogled iz te njihove perspektive kako bismo shvatili i bili svjesni toga gdje mi zapravo živimo. Osobno sam izuzetno zadovoljan mjestom gdje živim, načinom na koji živim, posebno kad to pogledam iz perspektive onih koji dolaze iz, kako mi mislimo, puno boljih mjesta na svijetu. Kad dođu ovdje kažu - vi ste ipak imali sreće da se rodite na ovom dijelu zemaljske kugle. I ja uistinu mislim kako je to tako,“ izjavio je Vodopić.

Nakon druženja u vinogradu i berbe, kašete su se nosile u samostan gdje se grožđe prosipalo u velike bačve. Baš kao što nalaže tradicija, muškarci su obavljali teže poslove, kao što je to odnošenje grožđa, a žene one lakše kao što je gaženje. Tako je bilo i danas. Dvije po dvije, pripadnice nježnijeg spola gazile su grožđe u širokim bačvama, plešući uz tradicionalnu muziku. Nakon gaženja, grožđe se strojno prešalo.

„Bijelo grožđe se odmah odvaja od jagode i peteljke, a zatim taj mošt, taj grožđani sok ide na hlađenje i taloženje gdje se još jednom odvajaju nečistoće i tek onda ide na kontroliranu, dugu fermentaciju, s ograničenim temperaturama,“ izjavio je Vodopić, pojasnivši sam postupak. Današnja prerada zahtijevala je i onu strojnu s obzirom na to kako je bez nje nemoguće dobiti kvalitetno vino.

„Prednost je što obnavljamo tradiciju, vraćamo se korijenima kako bismo vidjeli kako se to prije radilo, da od toga napravimo jednu atrakciju, ali što se tiče prerade vina i kvalitete koju tržište zahtijeva, to bez sumnje mora biti tehnološki na višem nivou nego što je to nekoć bilo. Netko je podigao letvicu i mi je moramo pratiti,“ izjavio je Vodopić.

POJE JE IPAK OTRGNUTI DIO KONAVALA

Iako sam napis počinje riječima 'nekoć davno', kako obično zvuče uvodi u bajke, a atmosfera je i više nego idilična, stvarnost zapravo i nije posve 'bajkovita'. Bez obzira na sve potencijale koje ono ima, Konavosko polje je zapušeno, jednim ogromnim dijelom neobrađeno, uglavnom zjapi prazno i gotovo nema političke opcije koja na posljednjim izborima u svoj program nije uvrstila revitalizaciju samog područja i korištenje kapaciteta koje ono ima.

„Tu ima jako puno potencijala. U današnje se vrijeme puno govori o zdravoj prehrani, a Konavosko polje ima potencijal da takvom hranom opskrbljiva ne samo Konavle ili Dubrovnik, nego i puno šire područje. U tom smjeru bi trebalo razmišljati. Rješenje nije jednostavno, to je sigurno, ono je dugotrajno i kompleksno, ali bih bio sklon razmišljanju o nekim pilot projektima i malim pomacima koji će dovesti do većih stvari,“ predložio je Vodopić.

Goran Mratinović

I samo trganje općenito pada u drugi plan, prvenstveno zbog svih obveza koje imaju mladi, a o čemu je više kazao Konavljanin Ilija Kesovija koji sudjeluje u manifestaciji od prve godine.

Goran Mratinović

„Sve što je staro za mene je ljepše i bolje, ljudi se druže. Još uvijek jedan dio ljudi trga, no dosta mladih ljudi je zauzeto, posebno studenti i đaci koji imaju svoje obveze. U mene doma ja i žena smo trgali, a djeca su u školi. Danas trgaju samo oni koji imaju vremena za to,“ kazao je Kesovija.

KAŽU DA JE LJEPŠE NEGO U KALIFORNIJI

Upravo na ideju vraćanja starog sjaja Konavoskom polju ukazala je Olja Ljubišić koja je u sklopu događaja organizirala izložbu 'Poje, otrgnuti dio Konavala' mladih konavoskih fotografa Nina Đuraša i Tonija Mostahinića.

Goran Mratinović

„Dugo surađujem s Agroturizmom Konavle i oduševljava me što se svake godine uvode neka nova događanja, ali i novosti u već tradicionalna, kao što je trganje. Tako smo postojećem događaju dodali izložbu mladih fotografa kojom želimo započeti vraćanje sjaja ponosu Konavala kroz umjetnost,“ kazala je Ljubišić o osam izloženih fotografija mladih umjetnika.

Međutim, bez obzira na sve prepreke s kojima se susreću i sve one stvari koje bi mogle i trebale biti bolje, Konavle i dalje ostaju raj na zemlji, a to najbolje znaju oni koji ih posjećuju kako bi se odmorili.

„Danas se trga puno manje nego što se to prije radilo, no potrebno je sve to sagledati iz jednog drugog aspekta. Jedan sam od onih koji se bavi agroturizmom i imam svoj vinograd. Kod mene gosti dolaze na kušanje vina i moj vinograd je relativno lijep i uređen, no oko mene ima puno zemlje na kojoj su nekad bili uredni vinogradi dok sam bio dijete, a danas toga nema. Danas su to zapuštene površine ili, u sretnijim slučajevima, livade koje se održavaju. Ipak, gosti koji dođu dive se ovom kraju. S obzirom na cijelu situaciju, meni je to bilo pomalo čudno, posebno kad bih vratio svoja sjećanja unatrag. Međutim, ljudi koji dođi uz Kalifornije, iz doline Nape koju gosti često uspoređuju s Konavlima, kažu –da, dolina Napa je lijepa, ali ovo je puno ljepše. Pitam ih zbog čega tako misle, a oni kažu kako tako misle jer je sve prirodno, a tamo je industrijalizacija i nema tu čar. Iako smo na neki način hendikepirani, i ovakav krajolik je i dalje zanimljivi tim gostima te možemo gledati na cijelu priču iz njihove perspektive,“ zaključuje Vodopić.

Kako to izgleda kad se okupi ekipa kako bi oživjela stare običaje, uz dobru volju i zabavu, provjerite u fotogaleriji. 

Popularni Članci