Dubrovački fotograf Stijepo Brbora odlučio je raditi nešto sasvim drugačije. Riječ je o erotskoj fotografiji. Višestruko nagrađivani Brborin rad odavno je prešao granice lokalnog pa fotograf stvara diljem bivše Jugoslavije gdje otvara svoje izložbe i intrigira, a u javnosti je svakako odjeknula njegova knjiga erotskih fotografija 'Death,Fuck, Gang, Love'. Talentirani Dubrovčanin fotografirao je nage žene u povijesnoj jezgri, u stanovima, na ulicama, i ne, nije stvar, kako Brbora kaže, u 'sisama i guzicama'. Stvar je u emociji. Kako zapravo izgleda snimanje erotskih fotografija, spavaju li modeli s fotografima, poziraju li i Dubrovkinje i još puno toga, Brbora otkriva u razgovoru za Dubrovački dnevnik.

Kako ste se odlučili baviti fotografijom, po čemu je fotografija specifična?

Fotografija je strast, ljubav. Kad sam imao 15 godina počeo sam se baviti njome. Ispočetka je to bila dokumentarna fotografija. Htio sam pokazati emociju i privlačila me fotografija koja prikazuje ljude. Nešto manje pejsaži i komercijalna fotografija. Ta se ljubav razvijala, a zadnjih 15-ak godina bavim se erotskom fotografijom jer je tu najveća mogućnost istraživanja i propitivanja.

Sad ste spomenuli istraživanje i propitivanje. U Dubrovniku ima zaista puno fotografa koji se bave pejsažima, lijepim Dubrovnikom i sličnim motivima. Što se propituje u erotskoj fotografiji? Što ona zapravo prikazuje?

Smisao fotografije je određena intriga, priča, emocija. U erotici je emocija zapravo dominantna pa tek onda neki vizualni efekt. Grebanje po slojevima seksualnosti je vrlo intrigantno i zanimljivo, nikada ne znate gdje će to završiti. Erotska fotografija je i provokativna te budi znatiželju.

Radite određenu poveznicu između erotike i emocije. Koja je to primarna emocija koju pokušavate prikazati u svojim radovima?

Erotika jest suptilna, uzbudljiva emocija koja ima veze sa seksualnošću i predstavlja dio naše fantazije. Ljudi vrlo često ne poznaju sebe pa samim time ne poznaju ni sve emocije koje posjeduju, sklonosti koje imaju u sebi, svoje potrebe. 'Kopanje' po tom dijelu osobnosti je zanimljivo. Fotografija je u tom kontekstu sredstvo za određena propitivanja.

Zašto crno-bijele fotografije?

Kod takvih fotografija prevladavaju dvije boje, dakle crna i bijela. Kad se gleda crno-bijela fotografija, mogućnost gledanja je daleko jednostavnija, upečatljivija i dominantnija. Kad se pojavljuju razne boje, to odvlači pažnju. Također, hoćete li raditi crno-bijele fotografije ili ne, ovisi i o temi. Crno-bijele fotografije predstavljaju projekciju određene emocije, atmosfere, ambijenta i dobro se uklapaju kad je riječ o erotskoj fotografiji.

Na čemu trenutno radite?

Ove godine radim na novoj knjizi koja će imati oko 400 fotografija koje nisu objavljene zadnje dvije godine. Knjiga će izaći najesen ili krajem godine. Ove godine planiram i dvije izložbe fotografija; jednu u Beogradu, a drugu u Novom Sadu. U Beogradu će to biti u jednoj galeriji gdje se nalaze moje knjige i fotografije koje se prodaju. Prošle godine sam u Novom Sadu bio mentor u sklopu radionice akta.

DUBROVKINJE BI SE FOTOGRAFIRALE, ALI NE ŽELE DA SE ZNA

Puno radite po Beogradu, nešto manje u Dubrovniku. U čemu je razlika?

U Beogradu sam živio i radio jedno vrijeme. Također, to je velik grad pa su i mogućnosti puno veće. Modeli su nešto liberalnijeg razmišljanja nego što je to slučaj u Dubrovniku. Dubrovnik, baš kao i svaka druga mala sredina, ima svoje mentalne i socijalne inhibicije.

Kako Dubrovčani komentiraju vaš rad? Ima li osude, ili divljenja, ili im se možda sviđa to što vide, ali ne smiju javno reći?

Ovo posljednje! U svakoj maloj sredini ljudi su zatvoreniji. Oni to intimno vole vidjeti, čuti i konzumirati, ali javno ne žele govoriti o tome. Ne vole govoriti jer sredina osuđuje.

Kako Dubrovkinje reagiraju?

One se žele fotografirati, ali ne žele da se sazna. Obično sredina daje mišljenje koje je već definirano odgojem, crkvom, školom, a to su već predodređena razmišljanja. Recimo, na fasadama hramova u Indiji se mogu vidjeti scene grupnog seksa. Tamo se seks slavi, slavi se ljubav kao spoj duha i tijela što je sasvim prirodno i normalno.

Odakle su sve žene koje ste fotografirali?

To su uglavnom žene iz Zagreba, Splita i Beograda.

Koje su najliberalnije?

Beograđanke.

Što je s Dubrovkinjama?

Kad s njima pričam u nekakvoj neposrednoj komunikaciji, one se žele baviti erotskom fotografijom i razumiju to. Zanima ih to na privatnom nivou i u tom kontekstu su liberalne. Međutim, izlazak u javnost je jedna teža stvar. Sredina je ta koja određuje ponašanje pojedinca.

Koliko žena ste fotografirali?

Na desetke. Neke fotografije su uspjele, neke nisu. Prije fotografiranja imam običaj odraditi nekoliko intervjua s modelima jer želim znati kako cura reagira, koje su joj sklonosti i koliko je zainteresirana. Nije dovoljno samo to da se žena želi fotografirati, nego je potrebno stvoriti određeni odnos povjerenja kako bi to bila zajednička suradnja i da razmjenjujemo ideje. Na taj način se stvaraju najkvalitetnije fotografije.

NA SNIMANJIMA ME ZANIMA FOTOGRAFIJA, NE GOLA ŽENA 

Često se govori o relaciji model-fotograf. Postoji određeno stereotipno mišljenje kako većina djevojaka koje se skidaju pred objektivima i spavaju s fotografima. Koliko je to točno?

Ima tu puno stereotipa. Znam puno kolega fotografa koji imaju profesionalan pristup poslu. Modeli su vrlo često njihove prijateljice ili poznanice jer najbolje fotografije nastaju iz bliskijih odnosa jer su ljudi kompatibilniji i bolje se razumiju. Naravno, postoje fotografi koji koriste fotografiju kako bi se spetljali s nekom ženom i odveli je u krevet. To se događa, to su mi kolege pričali. S takvom predodžbom i kod mene dolaze određene djevojke. Imaju određenu rezervu i strah. Kad vide kako nemam taj način razmišljanja ni te namjere, onda radimo i drugi, i treći, i četvrti put. Nakon sat, dva, tri za vrijeme snimanja većina djevojaka se uzbudi. Ja sam usredotočen na to kakvo je svjetlo, kakav je ugao snimanja, kadar, kompozicija. Moram voditi računa o tehničkim stvarima i moj mozak je okupiran time. Ja nemam prostora ni vremena pokrenuti seksualnu energiju. Za vrijeme shootinga je to neizvedivo, barem za mene.

Međutim koliko je teško ostati skoncentriran kad je lijepa, gola žena pred vama?

Nije uopće teško! Zapravo je vrlo jednostavno. Ako je meni fotografija na prvom mjestu, mene ništa drugo ne zanima.

Kad se govori o modelima, postoji određena predodžba kako su to ljepotice, bujne djevojke. Kakve su ustvari žene koje fotografirate?

Neki fotografi uistinu fotografiraju isključivo manekenke i žene s idealnim proporcijama, ja ne. Hoću fotografirati žene iz susjedstva, bez obzira na godine i na izgled. Ono što je primarno meni osobno jest njena osobnost – što je zanima, čemu je sklona. Na prvom 'shootingu' vrlo često fotografiram scene koje ona želi i u kojima se osjeća najbolje. Fotografiram je onako kako ona vidi sebe. Tema mojih fotografija nije klasični akt nego su to priče s erotskim prizvukom. U posljednje vrijeme čak prikazujem određene ideje koje su na neki način nadrealne.

Jeste li ikad imali nekog modela koji vas je posebno inspirirao? Fotografi često znaju imati svoje muze.

Da, to postoji, i to je rezultat ukupne komunikacije, ne samo izgleda.

ŽENE VIŠE VOLE MOJE FOTOGRAFIJE NEGO MUŠKARCI 

Kako su vaše partnerice reagirale na činjenicu da se bavite erotskom fotografijom? Je li bilo ljubomore?

Partnerice su često bile ljubomorne. No, i to je proizišlo iz stereotipa. Meni je na prvom mjestu fotografija i na nju sam usredotočen. Ne ulazim u nikakve druge relacije, detalje niti me to zanima.

Jeste li kad fotografirali svoje partnerice?

Jesam. No, neke radove ne objavljujem jer nemam dopuštenje. Žena koja se fotografira potpisuje dopuštenje o objavi o fotografija, a objavljujem samo one radove za koje imam dopuštenje.

Postoje li neki kriteriji kod odabira žena koje fotografirate?

U zadnje vrijeme sam izbrisao izgled i godine. Uvjet je da žena ima osobnost. Crnke su zahvalnije nego plavuše jer je to puno efektnije za crno-bijelu fotografiju. S druge strane, interesantno je kako su žene primarni konzumenti mojih knjiga i fotografija.

Je li to iznenađujuće?

Zapravo i nije. Žene su suptilnije i erotika ih više zanima nego muškarce. Recimo, od mojih 10 fotografija, devet njih će kupiti žene, i to su obično radikalnije, nadrealnije fotografije. Primjerice jedna na kojoj žena mokri na ulici.

SEKS JE KREATIVNOST

Koja je to fotografija koju ste napravili, a koja je izazvala najviše komentara i pobudila najveći interes?

To je jedna fotografija koja je nastala u Gradu rano ujutro. Snimao sam fotografije s jednim modelom iz Beograda i tad je naišla mačka s ribom. Ona je potrčala za mačkom i nastala je jedna sjajna fotografija, kao splet sretnih okolnosti. Jednostavno smo se našli na pravom mjestu u pravo vrijeme.

Također, tu je još jedna fotografija koja prikazuje djevojku koja ide uza skaline i na konopu vuče buket cvijeća. Ta fotografija u sebi nosi puno simbolike.

Neke žene koje ste fotografirali su posve nage, neke su u seksi donjem rublju, neke u ulozi domina. O čemu ovisi način na koji ih prikazujete?

Ideje uvijek prilagodim sklonostima žene koju fotografiram. Ako žena sebe vidi kao dominu, onda je tako i prikažem. Naravno, prikažem svoju ideju, ali u obzir uzimam i ono što žena zapravo jest. Prije snimanja obavim dva, tri razgovora sa ženom, iznesem joj svoje ideje, prokomentiramo ih, odredimo lokaciju i vrijeme. No, ni to nije garancija kako će fotografije u konačnici ispasti idealno jer fotografija je djelić sekunde i djelić emocije. Dakle, cilj je uhvatiti emociju u pravom trenutku. To je suština. Hoćemo li je uistinu i uhvatiti, to nikada ne znamo unaprijed.

Kako opustite žene koje dođu na snimanje, ali imaju određenu barijeru?

Zna se dogoditi da žene koje se žele fotografirati kada dođu na snimanje imaju određenu tremu, no to je prirodno i normalno. Međutim, kroz intervjue eliminiram žene koje nisu hrabre. Postavim određena testna pitanja, recimo bi li se skinula gola na ulici. Čak i ako odgovore da bi to napravile, kada dođu na snimanje mogu biti ukočene. No, kada vidi kako nema razloga za brigu i kako sam profesionalan prema njoj, ona se opusti. Također, uvijek je drugi shooting uspješniji od onog prvog.

Kako izgleda sam set? Što može očekivati jedna žena koja to nikada prije nije radila?

Nikoga ne nagovaram. Suradnja je uvijek posljedica neke komunikacije i povjerenja. Dakle, ideja je da se nešto radi. Ne moramo ništa uraditi, nema imperativa da se nešto mora odraditi. Imam jedan rasterećeni pristup.

Postoji li za vas osobno razlika između erotike i pornografije?

Razlika naravno postoji. Pornografija je dosadna, posebno zato što je danas široko dostupna. Mladi ljudi danas gotovo i ne znaju što je erotika te miješaju pornografiju s erotikom. Erotika se percipira kao nešto u čemu nema previše eksplicitnosti. Osobno mislim kako je tanka linija između hard corea i erotike, pogotovo u emocionalnom smislu. U pornografiji mi vidimo sve i to je dosadno. Erotika je, s druge strane, priča u najavi. Fotografija daje početak, a promatrač može nagovijestiti nastavak priče ili kraj. Prava erotika je spontana reakcija na nešto što ima veze sa seksom, a seks nije samo fizička radnja. To je prije svega mentalna, emocionalna, pa čak i intelektualna radnja. Kreativnost! To je seks – kreativnost.

Žene koje bi htjele pozirati poznatom dubrovačkom fotografu Stijepu Brbori mogu se javiti na njegov Facebook profil.

Fotografije u svom izvornom obliku nisu cenzurirane nego samo za potrebe teksta.