INTERVJU MAJA MILOSAVLJEVIĆ 'Mi smo duše s tijelom, a ne tijela s dušom i sami smo birali doći na ovaj planet'
Maja Milosavljević je energoterapeut i intuitivni savjetnik za duhovni razvoj i samospoznaju. Još od djetinjstva bila je privučena duhovnosti i duhovnim razvojem, te sposobnošću komuniciranja s anđelima. Poslije smrti oca, uz pomoć njegove duše i uz vodstvo anđela, počela je više govoriti o anđeoskim i duhovnim iskustvima. Tako su nastale njene dvije knjige.
Koje su vam tehnike najviše pomogle da budete sretniji, neopterećeni…, da ste u sadašnjem trenutku? Kako to postići? Što savjetujete našim čitateljima?
Ja nikada nisam obučavana "tehnički", nemam nijednu diplomu vezanu za bilo koju tehniku, ali u mnogim tehnikama postoje divne stvari koje se mogu primijeniti u svakodnevnom životu i pomoći nam da živimo svoj puni potencijal. Ja sam uvijek primjenjivala zahvalnost, te molitvu, kao i obraćanje anđelima, kada mi je potrebna podrška i vodstvo. To se čini iz srca, jednostavno, svojim riječima, bez potrebe primjene bilo kakve konkretne tehnike. Nemam ništa protiv tehnika, zapravo mnogima taj pristup jako koristi, tako da svako treba raditi po osjećaju.
Zašto smo na planetu Zemlja? Koji je naš zadatak?
Ovdje smo po osobnom izboru, koliko god to mnogima zvučalo čudno. Posebno u ovo naše vrijeme planet napreduje i "čisti" se od teških energija kolektivne svijesti, zadatak svakoga od nas je da širimo svjetlost, ljubav, dobrotu, i pomognemo jedni drugima da se sjetimo da smo duše s tijelom, a ne tijela s dušom. Ovdje smo da rastemo, napredujemo, dijelimo, prevladavamo izazove i budemo ljubav.
Imate li ponekad sumnje u postojanje Boga? U nekim trenutcima kada vam je teško? Imate li uopće takve trenutke da vam je teško?
Citirat ću Junga: „Ja ne vjerujem u Boga. Ja znam da on postoji.“ Naravno da imam teških trenutaka, ovdje ima dosta izazova, ali svjetlost je uvijek jača, i povezivanjem s Tvorcem i shvaćanjem istine, te smisla postojanja, sve je lakše.
Kako zamišljate život poslije smrti? Postoje li raj i pakao?
Jedini pakao u koji vjerujem je onaj koji sebi stvaramo u svojoj glavi, mučeći sebe strahom, brigom i crnim mislima. Bog je Ljubav, i nikada ne bi stvorio mjesto vječne patnje, to nema nikakvog ni smisla ni razloga, jer duša stalno napreduje i spoznaje sebe kroz 3 D iskustvo, a koncept pakla se ne uklapa u ono što Bog/ Ljubav jest. Život posle smrti je, ustvari, povratak Kući. Ovo iskustvo na planeti Zemlji je sastavni dio spoznavanja Sebstva. Tek kada fizički umremo shvaćamo koliko smo ustvari, "živi" (smijeh). Posvetila sam toj temi cijelo poglavlje moje knjige "Alfabet Postojanja".
Kako gledate na smrt bliske osobe? Jeste li tužni?
Naravno da tugujem za nekim tko umre. To je zato jer sam ja još u tijelu, jer će mi nedostajati u fizičkom smislu; da imamo interakciju, da zajedno šetamo, putujemo, razmjenjujemo iskustva… S druge strane, meni jest lakše, jer znam da ćemo se vidjeti opet i da se ta energetska veza među nama ne može prekinuti. Ljubav je zaista vječna. Često možemo i komunicirati sa dušama koje nisu više u fizičkoj ravni i na taj način dobiti utjehu i ohrabrenje, ali to je druga tema.
Vjerujete li u reinkarnaciju?
Vjerujem, jer reinkarnacija je sastavni dio putovanja duše, njene evolucije, spoznaje i rasta.
Što mislite o klasičnim religijama?
Ne pripadam i ne osjećam potrebu da pripadam nijednoj religiji. Vjerujem u Tvorca, Izvor, Ljubav, kakogod ga željeli nazvati, i smatram da nam ne treba posrednik za osobni odnos sa Njim/Njom.
Međutim, potpuno razumijem i prihvaćam da svako ima svoj osobni put do sebe, i do povezivanja sa Tvorcem, tako da podržavam iz religije sve ono što oplemenjuje, daje nadu, podstiče ljubav, a ne strah, pomaže nam da se povezemo sa ljubavlju i svjetlošću u sebi i drugima.
Često se ljudima savjetuje da puštaju stvari, prihvaćaju takve kakve jesu. Mnoge stvari u ovom našem svijetu su loše, od nepoštivanja ljudskih prava (rasizam, razne diskriminacije), preko ratova, pa nadalje. Trebamo li ih kao takve prihvatiti i pustiti da budu to što jesu, ili se treba boriti da ih promijenimo riskirajući pri tom stres koji uvijek ide uz borbu?
Nikad borba. Samo primjena kontrasta... I strpljenje. Agresija na agresiju daje još više agresije. Bol na bol, još više patnje. Gandhi je rekao "Kad bi svi primijenili poslovicu - oko za oko, zub za zub - cijeli svijet bi bio slijep i bez zuba.“ To je istina. Agresija i surovost uvijek idu iz neznanja i strahova. Dugačak je put do mira i promjena, ali postoji, i jedini lijek tu je Ljubav, strpljenje i gledanje šire slike. Širimo ljubav, radimo na sebi, cvjetajmo, podijelimo osmijeh, radost, nadu sa svima... Povežimo se sa ljudima iz najboljih namjera, pozovimo anđele da nas podrže u našim dobrim željama, jer sve što ima namjeru svjetlosti i iscjeljenja podržano je od Tvorca, i bit će urađeno.
Maro Marušić
VEZANE VIJESTI:
INTERVJU NENAD LJUBIĆ 'Strah je stvarni vladar ovog našeg svijeta'
INTERVJU TOMISLAV TOMIĆ 'Patnja može biti predivan saveznik na putu čovjekovog razvoja'
INTERVJU BOJANA SVALINA 'Imala sam sumnju u Boga sve dok sam u njega 'samo' vjerovala'
INTERVJU BRANKICA KOVAČEVIĆ 'Sreća je stanje bića, a ne imaginarna, nedostižna činjenica'