INTERVJU S MLADENOM BODALECOM: 'Prljavce' i Dubrovnik vežu brojni koncerti i nezaboravni trenutci

Autor: dubrovackidnevnik.hr
Prljavo kazalište svojim koncertom u petak, 14. rujna s početkom u 21:00 sati u kampu Solitudo zatvorit će ovogodišnje izdanje Ljeta u Valamaru. 

Ovim velikanima domaće rock scene pripala je čast zatvoriti sezonu dobre zabave, a što za Dubrovački dnevnik o svemu kaže vokalist grupe Prljavo kazalište Mladen Bodalec pročitajte u nastavku.

Na sceni ste već dugih 40 godina, koliko ste se mijenjali kroz svo to vrijeme i koji je vaš „recept“ za dugovječnost benda?

 

Ove godine često spominjemo tu brojku „40“, jer je toliko godina prošlo od kad je nastalo i krenulo „Prljavo kazalište“. Impozantan broj godina na koje smo ponosni i radosni zbog svega što nam je rock'n'roll donio i obilježio naše živote. Donio nam je i više zadovoljstva no što smo se usudili sanjati. Dakako da je tih 40 godina moguće podijeliti na nekoliko faza, glazbenih smjerova i pravaca kojima se band priklanjao, ali sve u svemu, bio je to rock'n'roll na način „Prljavog kazališta“. Prepoznatljiv rukopis i prepoznatljive emocije. Te pjesme koje su ostale u ljudima, našoj publici, i koje se prenose s generacije na generaciju su temeljni razlog takve dugovječnosti banda. I ta povezanost s našom publikom i sukladnost emocija je ono osnovno zbog čega se s radošću i veseljem penjemo na pozornicu i zabavljamo sebe i one koji nas slušaju.

 

Na koji način zadržavate dobru formu?

 

Rock koncert doista traži puno energije i poprilično sportske kondicije da bi se na pozornici (a i u publici) moglo vjerodostojno interpretirati i prenijeti emocije koje su u nama i koje nastojimo prezentirati našoj publici. Zbog toga i pribjegavamo sportskim (kondicijskim) metodama pripreme za koncerte da bismo izdržali napore koje nam koncerti donose.

 

Koji su vam se trenuci s bendom kroz godine najviše urezali u pamćenje?

 

Najviše mi se urezao u pamćenje sam moj dolazak u band te davne 1985. godine, jer je to bilo ostvarenje svih mojih dječačkih snova da ću i ja jednog dana zakoračiti na pozornicu, jer sam još kao dječak osjećao i sanjao da bi to mogao biti moj život.

A trenuci s bandom? Tih trenutaka ima bezbroj. Proteklih godina nije bezbroj, ali tih 40 je jako puno. I u svjetskim okvirima. Pitate za sjećanja… Pa samo uzmimo ovu godinu – Australija šest koncerata (Perth, Melbourne (2), Brisbane, Adelaide i Sydney), kanadsko-američka turneja - gostovanja u Torontu, Chicagu, New Yorku, San Franciscu, Los Angelesu, Calgaryju i Vancouveru, gostovanja u mnogim europskim gradovima (London, Frankfurt am Main, Pforzheim, München, Wuppertal), veliki stadionski koncert u Zagrebu, na stadionu u Kranjčevićevoj…….. sjećanja bezbroj. Samo ove 2018-te!

 

Postoji li nešto što biste možda danas napravili drukčije?

 

Citirat ću stihove jedne naše pjesme: „Ja, da mogu ispočetka sad, ponovio bih greške sve, al' ipak malo ranije!“ Time je sve rečeno!

 

Traju li probe benda jednako dugo nakon toliko svirki koje ste zajednički „odradili“?

 

Kroz svakodnevne probe bend živi i funkcionira. To nisu probe da ne bismo zaboravili svirati Kiše jesenje ili Marinu, nego probe gdje se uvijek nešto svira, prolaze nove pjesme, teme, zamisli, okreće na ovaj ili onaj način… i to je puls banda.

 

Pjesma „Mojoj majci“ postala je neslužbena hrvatska himna, jeste li ikad mislili da će polučiti takav uspjeh?

Pjesma Mojoj majci i danas je rado slušana, a ove godine se navršilo 30 godina od kada je snimljena u studiju. Dakle, 30 godina je prošlo od albuma Zaustavite zemlju (1988.). Nismo mogli znati ni slutiti što će se događati s pjesmama s tog albuma, jer to nikad ne možeš sa sigurnošću znati. Znali smo da smo napravili album iskreno, bez ikakvih primisli i kalkulacija i nadali se da će ljudi to prepoznati. To se dogodilo i događa se dan danas.

 

Možete li neki vaš koncert izdvojiti kao najdraži?

 

Nemoguće je od tolikih koncerata izdvojiti neki najdraži, ali mogu ovaj zadnji, na stadionu Zagreba u Kranjčevićevoj ulici izdvojiti kao poseban jer stadionski koncerti nisu baš svakodnevica, pa ne možete ni zamisliti koliko tehničkih, organizacijskih i emotivnih trenutaka takav koncert iziskuje, i čovjek je presretan kad se sve posloži i sve dobro prođe.

 

Čiji biste koncert vi voljeli poslušati?

 

Ja sam svoju gardu (rockersku) dobro odradio: i Springsteena i Rolling Stonese, U2, Simple Minds, Iggy Pop, Tina Turner, David Bowie, Bon Jovi, Dire Straits, Mark Knopfler, Joe Cocker i mnogi drugi… U prosincu ove godine je Paul McCartney u Beču pa ćemo vidjet'.

 

Izdvojite nam neku anegdotu s nastupa.

 

Sve u životu jednog rock'n' roll benda je anegdotalno. Ja sam primjerice na turneji u Americi (Chicago) izgubio putovnicu. Veselja!

 

Kakva vas sjećanja vežu za Dubrovnik?

Često smo nastupali u Dubrovniku i ta ljepota Grada je teško opisiva riječima. To i sami znate. Svaki pogled okom može biti – razglednica. Neviđena ljepota prirode. Uz Dubrovnik nas veže nebrojeno koncerata – Lazareti, Revelin, Stradun, Babin kuk, sportska dvorana, na stijenama hotela Palace itd., itd…. U svakom slučaju, puno lijepih i nezaboravnih trenutaka.

Što možemo očekivati na vašem skorašnjem koncertu u kampu Solitudo?

Što se tiče koncerta u kampu Solitudo mogu reći da band dolazi u slavljeničkom raspoloženju, spreman za retrospektivu svega onoga što je ostalo kao najznačajnije iz svake faze rada grupe pa pozivam sve Dubrovkinje i Dubrovčane da nam se pridruže u slavlju i da se svi zajedno dobro zabavimo.