INTERVJU TJEDNA Bojan Glavašević: Zbog stavova o ćirilici prijetilo se i meni i mojoj obitelji

Autor: dubrovackidnevnik.hr Autori fotografija: Petar Ipšić
Bojan Glavašević, pomoćnik ministra branitelja i sin poznatog novinara Siniše Glavaševića koji je stradao tijekom Domovinskog rata, za Dubrovački dnevnik otvoreno progovara o dvojezičnosti u Vukovaru, incidentima koji su se događali tijekom obilježavanja obljetnice pada Vukovara odnosno dvjema kolonama te statusu dubrovačkih branitelja.

- Kako biste prokomentirali događanja tijekom obilježavanja obljetnice pada Vukovara, što prvenstveno podrazumijeva dvije kolone odnosno podjelu Vukovara na dan kada on nije trebao biti podijeljen?

Ono što se dogodilo u Vukovaru prilikom ovogodišnje, 22. obljetnice pada grada Vukovara značilo je poraz i sramotu za Republiku Hrvatsku.

Vukovarska ratna tragedija je traumatično mjesto u kolektivnoj memoriji svih hrvatskih građana, a Vukovar je mjesto nacionalnog jedinstva pa, stoga, nitko nema prava nikoga zaustavljati u namjeri da dođe u Vukovar i upali svijeću. Pritom, uopće nije važno jesu li zaustavljeni predstavnici vlasti ili „obični“ građani. Naprosto, Vukovar je veći i važniji od svih naših podjela i razlika i nitko ga nema pravo uzurpirati, a pogotovo ne na Dan sjećanja.

Ono što je prilikom ovogodišnje Kolone sjećanja bilo posebno zastrašujuće jest retorika Stožera za obranu hrvatskog Vukovara koja je govorila o tome kako se u Vukovaru jasno vidjela razlika između tobožnje vukovarske i tobožnje nevukovarske Hrvatske. Prije svega, ne postoje „vukovarska“ i „nevukovarska“ Hrvatska. Hrvatska je jedna, ona je država svih svojih građana i svi bi je njezini građani jednako trebali osjećati kao svoju. Nadalje, predstavnici vlasti, koji su u Vukovar došli s uistinu posebnim pijetetom, izabrani su na demokratskim izborima i kao takvi su legalni i legitimni predstavnici cijele Hrvatske. I na koncu, ni o kakvoj razlici ne može biti riječi već i samim time što je ta „razlika“ proizvedena nasilnim putem, odnosno zaustavljanjem državnog vrha u pokušaju da se uključi u Kolonu sjećanja.

                                                                           
- Pojedini mediji su se raspisali o tome kako iza cijelog incidenta stoji HDZ koji je, navodno, slao autobuse pune pripadnika HDZ-ove mladeži koji su se pridružili koloni Stožera za obranu hrvatskog Vukovara i tako blokirali onu u kojoj je bio državni vrh?

O tome je li i koliko HDZ sudjelovao u opstrukciji predstavnika državne vlasti da se priključe Koloni sjećanja uistinu ne bih htio spekulirati jer naprosto ne posjedujem dovoljan broj informacija.

Mogu komentirati samo ono što je bilo javno i što je poznato i samim hrvatskim građanima. Dakle, najprije je Stožer na lokalnim izborima u Vukovaru podržao HDZ, zatim je Željko Dilber, predsjednik HDZ-ova Odbora za branitelje govorio kako će „naši branitelji biti uz Stožer“, da bi samo par dana prije obilježavanja Dana sjećanja predstavnici Stožera bili primljeni u Hrvatskom saboru u Klubu zastupnika HDZ-a, a puno govori i to što se politički vrh HDZ-a nije našao u dvorištu vukovarske bolnice i prisustvovao službenom programu obilježavanja Dana sjećanja.

NI JEDNO PISMO NE MOŽE BITI KRIVO ZA RATNE ZLOČINE
 

- Govoreći o uvođenju dvojezičnosti u Vukovar, mislite li kako taj grad treba proglasiti mjestom posebnog pijeteta?

Vukovarsko Gradsko vijeće, u kojemu HDZ ima većinu, već je izglasovalo gradski statut u kojemu Vukovar proglašava mjestom posebnog pijeteta, pa mislim da bi svako daljnje komentiranje bilo izlišno.


- Već ste kazali kako vas dvojezičnost u Vukovaru ne vrijeđa. Međutim, bez obzira na to, možete li shvatiti razloge zbog kojih određene Vukovarce takvo što vrijeđa?

Još od samih početaka priče o uvođenju dvojezičnosti u grad Vukovar i predsjednik države Ivo Josipović i predsjednik Vlade Zoran Milanović i ministar branitelja Predrag Matić govore o tome kako je jasno da se preko ratnih stradanja i zločina koji su se dogodili u Vukovaru ne može samo tako prijeći. Osim toga, i predsjednici i ministar naglašavaju koliko je, u procesu suočavanja s ratnom prošlošću i dostizanja pravde, važno riješiti pitanje nestalih osoba i zakonskog sankcioniranja počinitelja ratnih zločina. To su sve razlozi koje ja potpuno razumijem i zbog kojih Vukovarci na emotivnoj razini mogu imati neslaganje s uvođenjem dvojezičnosti. Međutim, svi se ovi problemi koji čine naslijeđe ratne prošlosti trebaju rješavati - i riješit će se – neovisno o ćirilici u gradu Vukovaru.

Ni jedno pismo ne može biti krivo ni odgovorno za zločine koje su počinili pojedinci s ove ili one strane. Ili, krajnje otvoreno, ćirilica nije ekskluzivno srpska, kao što ni latinica nije ekskluzivno hrvatska.


- Mnogi smatraju kako je priča o dvojezičnosti u Vukovaru zapravo uvedena kako bi se skrenula pozornost s nekih bitnijih pitanja s kojima se Hrvatska bori, kao što je na primjer nezaposlenost. Što vi mislite o tome?

Takve konstrukcije naprosto nisu točne, a rekao bih i da čine upravo ono za što implicitno optužuju ovu Vladu. Naime, inzistiranjem na narativu kako je uvođenje dvojezičnosti u grad Vukovar odvraćanje pozornost i od „nekih bitnijih tema“, odvraća se pozornost sa suštine ove teme – dvojezičnost u gradu Vukovaru odavno propisana je Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina. Osim toga, prava nacionalnih manjina garantirana su i međunarodnim konvencijama kojih je Republika Hrvatska potpisnica, a i važan su dio pretpristupnih pregovora s Europskom unijom. Međutim, čak i da nema svih ovih važnih dokumenata koji našu državu svrstavaju u red razvijenih demokracija, prava nacionalnih i bilo kojih drugih manjina su civilizacijski doseg i ukoliko želimo biti ozbiljna država, moramo pokazati svoju otvorenost i tolerantnost.

ZAHVALJUJEM SE GRADSKOJ VLASTI NA SURADNJI, A DUBROVAČKIM BRANITELJIMA NA STRPLJENJU
 

- Jeste li doživjeli određene neugodnosti zbog svojih liberalnijih stavova? Kakve ste uvrede primali na svoj račun, ukoliko ih je bilo?

Uvreda i neugodnosti je bilo i bit će. Bilo je uvreda putem društvenih mreža, bilo je anonimnih pisama, a bilo je i prijetnji upućenih mojoj obitelji. Sve to, međutim, smatram neizostavnim dijelom javnog posla.

Što se tiče mojih, kako kažete, liberalnijih stavova, želim reći da to nisu stavovi samo radi stavova i da se ne radi o provociranju, nego se zaista radi o vjeri da ovo društvo može i treba biti slobodno, različito, otvoreno i ravnopravno. Biti političar ne znači osluškivati narodno bilo i prema tome krojiti politiku, nego znači preuzeti odgovornost za društvo i činiti ga boljim i demokratičnijim.

Na kraju, svim ljudima, pa i onima koji me vrijeđaju i prijete, želim mir i dobro jer nas samo to čini boljim osobama.

- Kako se Ministarstvo branitelja postavilo u odnosu na pitanje dvojezičnosti u Vukovaru i kako misle riješiti taj problem?

Ministarstvo branitelja kao institucija nije sudjelovalo u rješavanju problema nastalih prilikom postavljanja dvojezičnih ploča u Vukovaru. U rješavanju tog problema sudjelovao je ministar Matić osobno tako što je posredovao između premijera i Stožera i pokušavao dogovoriti sastanak na kojemu bi se razgovaralo o mogućim modalitetima i rokovima provedbe Ustavnog zakona. Na kraju su održana dva takva sastanka, u Vukovaru i Zagrebu, i na njima smo, sa strane Vlade Republike Hrvatske, sudjelovali premijer Milanović, ministar Kotromanović, ministar Matić i ja.

Za nadzor provođenja Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina zadužen je Ured državne uprave u Vukovaru i Ministarstvo uprave. Također, vukovarsko Gradsko vijeće, u kojemu HDZ sad ima većinu, je donijelo statut grada u kojemu latinicu i hrvatski jezik proglašava jedinim službenim pismom i jezikom, pa je Ministarstvo uprave pokrenulo postupak ocjene ustavnosti takve odredbe.

- Kakav je status branitelja u Dubrovniku, prema vašem mišljenju? Naime, u Mokošici su predani stanovi braniteljima, a na posljednjoj sjednici Gradskog vijeća jednoglasno je usvojen Prijedlog odluke o izradi Detaljnog plana uređenja stambenog naselja za branitelje na Nuncijati.

Status dubrovačkih branitelja jednak je statusu svih ostalih hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata. Za Ministarstvo branitelja i Vladu Republike Hrvatske svi su branitelji dali jednak doprinos slobodi i samostalnosti Republike Hrvatske.

Zakon o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji na području Dubrovačko-neretvanske županije se uredno provodi kao i na svim ostalim područjima Hrvatske. Naravno, pojavljuju se izdvojeni, pojedinačni slučajevi s problemima, ali to su najčešće neke proceduralne poteškoće koje se brzo rješavaju.

Zaista sam sretan i ponosan što smo u svibnju ove godine u Mokošici mogli dodijeliti 27 stanova hrvatskim ratnim vojnim invalidima i članovima obitelji smrtno stradalih i nestalih hrvatskih branitelja. Ministarstvo branitelja će u naredne dvije godine započeti, nadam se i završiti, izgradnju još dvije zgrade u Mokošici sa stanovima za branitelje.

Ovom prilikom bih se dubrovačkoj gradskoj vlasti zahvalio na dragocjenoj pomoći i suradnji, a hrvatskim braniteljima na strpljenju i čekanju. Odluka s posljednje sjednice Gradskog vijeća potvrda je da će ta suradnja biti nastavljena upravo na dobrobit samih branitelja i stambenog zbrinjavanja koje oni zaslužuju.

 

Razgovarala: Ivona Butjer

Foto: Petar Ipšić

Popularni Članci