Ana Krešić vodi sve potrage, a s linijskim postajama koordinira ljude koji na terenu obavljaju posao. Također, koordinira žurne službe koje uskaču po potrebi poput Gorske službe za spašavanje koji su, kaže, 'od velike pomoći policiji'. U razgovoru za Dubrovački dnevnik pobliže je objasnila kako policija traži nestale osobe, što prvo naprave kada se prijavi nestanak te kako se raspisuju potrage za kriminalcima.

Na području najjužnije policijske uprave do kraja 2017. godine zabilježene su 273 potrage. Od navedenog ukupnog broja, za 121 osobom se traga zbog sumnje za počinjenje kriminalne radnje, dok je 150 osoba počinilo blaža kaznena djela, a iz nekog razloga nisu dostupni policiji te je potrebno utvrditi adresu u svrhu kaznenog ili prekršajnog zakona. Ostale brojke otpadaju na nestale osobe za kojim se traga, njih 56, dok je 49 pronađenih neidentificiranih leševa.

- To su podaci unatrag 50 godina - govori Ana Krešić te dodaje kako brojke nisu tako strašne jer mnogo potraga je uspješno realizirano s obzirom na uvjete što ovu policijsku upravu čini efikasnom u svom poslu.

- Kada su kriminalna djela u pitanju, policija raspisuje tjeralice za okrivljenicima. Obavještavaju se sve uprave, policijske postaje, dijele se fotografije, obavljaju terenske provjere, kontaktiraju susjedi, građani, provjerava na Zavodu za mirovinsko... Uglavnom putem svih mogućih saznanja se pokušava doći do tražene osobe – pojasnila je policijska službenica zadužena za potrage i krim evidencije naglasivši kako se posebna pozornost pridaje graničnim prijelazima gdje su se kontrole znatno postrožile zbog novog sustava provjeravanja dokumenata.

- Koliko smo uspješni govori i činjenica da su pohvalili Hrvatsku na Interpolovoj konferenciji koja se održavala u Dubrovniku da smo jedna od najjačih zemalja po pitanju „pogodaka“ , odnosno otkrivanja osoba i vozila za kojima se traga, te da poštujemo direktive po pitanju kontrole putnih isprava što dovodi do velikog broja pronalazaka ljudi koji se traže – kazala je Ana Krešić spomenuvši kako blizina graničnih prijelaza zna biti olakotna okolnost kada su u pitanju nestale osobe.

- Prvo što napravimo, kada je neka osoba nestala, jeste da obavijestimo granične službe, a nakon toga idemo u potragu. To je dio posla koji odrađujem sa srcem i posebno mi je teško kada nestanu mladi ljudi jer cilj je smanjiti broj nestalih – govori ona te se prisjeća kako je ranije bilo puno više nestanaka posebno maloljetnika koji su se često udaljavali od svojih domova, dok danas takvih slučajeva gotovo da i nema na našem području. Danas policiji nove tehnologije, ali i prisustvo medija znatno olakšavaju posao.

- Najvažniji je prvi trenutak i ta prva dojava uz koju ide prikupljanje svih mogućih podataka od okolnosti izlaska, prijatelja, odjeće, bankovne kartice, mobitela... Jednostavno sve se prikuplja i ide se u samu srž problema kako bi se otkrili razlozi i smjer u kojem je osoba mogla poći - otkrila je Ana Krešić koja svaki nestanak smatra „drugačijim“.

- Niti jedan nije isti pa da u nekom trenutku kažemo evo sličan je kao prethodni. Svaki nestanak je slučaj za sebe i obitelji jako teška pada spoznaja kada ne možemo pronaći osobu, ali događa se, na žalost, ima nesretnih slučajeva. Na kraju je najbitnije da se osoba pronađe bilo da je živa, što je najbolji ishod, ili pak mrtva kako bi obitelj mogla dostojno pokopati osobu i naći kakav-takav mir - pojasnila je ona.

Potrage u filmovima prilično su vjerno prenesene jer se tako i u stvarnosti radi, potvrdila je i Ana Krešić te dodala kako to sve zvuči zanimljivo i lijepo, ali kada je ishod pronalazak, no ističe kako je za nju najgore kada ne pronađu osobu.

- To me pogađa i emotivno mi je teško pa često u privatnim trenucima razmišljam gdje bi mogla biti. Voljela bih do umirovljenja da se pronađu ljudi za kojima dugo tragamo – zaključila je za Dubrovački dnevnik policijska službenica za potrage i krim evidencije PU dubrovačko-neretvanske Ane Krešić.