Ovaj istraživač misterija, među svojim sugrađanima poznatiji kao redatelj i fotograf, za Dubrovački dnevnik dao je dugačak razgovor, u kojemu se dotaknuo onoga što ga fascinira od samog djetinjstva, a to je postojanje inteligentnog života u Svemiru.

Unaprijed možemo reći da će oni koji očekivaju isključivo paranormalne priče poput onih iz filma "Dan nezavisnosti", o sluzavim buljavim bićima biti razočarani.

Razgovor ovo jest o Duperovim iskustvima na ovom polju, o svjedočanstvima koje je čuo, te fascinantnim saznanjima do kojih je došao, ali i razgovor o metafizici, dakle onome što tako reći transcendira u - drugo.

U OVOJ TEMI OD ROĐENJA

A to "drugo" je ono što je zaokupljalo Dupera od rođenja.

- Ne želim ništa nikome dokazati i ne želim uvjeravati, ali želim razgovarati i svoje spoznaje podijeliti. A što će netko misliti o meni, to je svejedno. Dapače, to je domena sloboda. - govori Duper.

Iako ga je ova tema zanimala od rođenja, istraživački je zaronio u nju 2000. godine, govori, "potaknut svojim sad pokojnim prijateljem Fabiom". U Italiji, ali i diljem Europe održao je niz predavanja, dapače dogurao do statusa "poznatog" u ovoj domeni.

- Ozbiljni ljudi u društvu o tome neće govoriti, ali jedan dio njih u četiri oka dođe i povjeri se. To su teme kao pornografija kad nije bilo interneta. Pa bi se uz erotski časopis kupio i Večernjak ili Slobodna Dalmacija, da se negdje zamota. Ovo je takva tema. Tako mi je nedavno bio jedan čovjek iz Grada koji mi je rekao svoje svjedočanstvo. A naravno da neće pisati o tome na Facebooku. U nas u Gradu ima primjera, pričali su mi da su NLO-eve vidjeli poviše Lokruma, ima toga... - rekao je Duper.

- Osobno, NLO sam vidio kao mladić, kad sam bio nešto stariji od 20 godina. Bila je zima, prosinac, siječanj. Bio sam na magistrali, išao pješke i vidio iz pravca zapada preko Pelegrina svjetlo, pao mi je napamet aerodrom, ali imam istrenirano oko kojom brzinom avion slijeće. Ovdje nije bilo bljeskavih svjetala od krila i išlo je brže od aviona u slijetanju. E, onda se dogodila čuvena karakteristika da je letjelica skrenula pod kutem od 90 stupnjeva, prošla poviše moje glave i otišla iza Malašnice. Kasnije sam u Italiji upoznao pukovnika koji je kao pilot imao svoja iskustva i rekao mi je da je to klasičan manevar NLO-a, za nas nemoguć. - dodao je Duper.

Drugi put ga je vidio u Italiji.

- Jednu večer sam sjedao s grupom prijatelja, svi smo zainteresirani za te teme te smo odlučili poći na brežuljke kod Padove. Bilo je nas sedam, osam, prekrasna noć, malo smo se zezali hoće li se pojaviti NLO... I zaista, vidjeli smo svjetlo koje se pomiče prema nama, mislili smo da je možda satelit, ali nije, sateliti se iznenada pojave i nestanu jer uđu u Zemljinu sjenu. U jednom trenutku je stalo, možda na nekoliko kilometara od nas, a zatim nevjerojatnom brzinom odletjelo u drugom pravcu. Ipak je UFO, ne može ništa drugo baš tako brzo odletjeti. Meni su ta sva iskustva nebitna jer sam uvijek bio uvjeren da postoje, bilo mi je to normalno. U mene nedoumica ne postoji. - objasnio je.

PITANJE STARO KOLIKO JE STAR ČOVJEK

Kaže da "jednostavno postoje oni žele vjerovati i koji ne žele".

- Potreba za vjerovanjem proizlazi iz svjesnosti o smrtnosti i propitivanjem o smislu života. Takvi ljudi misteriju doživljavaju kao izazov, kao istraživanje onog prostora koji nudi odgovore. Nažalost, takva potreba je ponekad toliko jaka da nema dovoljno kritičnosti i ozbiljnog pristupa. S druge strane imamo ljude koje uznemirava postojanje nečega što nisu u stanju shvatiti i smjestiti u racionalnu sferu. Oni će po svaku cijenu pokušati ponuditi „znanstveno” objašnjenje za svaki misterij. Ako to ne uspiju tada će negirati događaj ili ga izrugivati. Te dvije grupe su toliko udaljene da među njima nema niti dijaloga. Zato sam malo popustio s mojim interesom prema istraživanju. U Italiji sam održao jako puno predavanja, ali sam se našao u rascjepu između dvije grupacije budući da se ne slažem tu previše niti s jednima niti s drugima. - rekao je Duper.

Objašnjava kako je pitanje o vanzemaljskom životu staro koliko je star čovjek. Prvi tragovi su bili, kazuje, u Starom zavjetu".

- Tamo negdje oko 2010. godine, talijanski prevoditelj Mauro Biglino, dobio je zadatak prevesti Stari zavjet za najveću vatikansku izdavačku kuću "Edizioni San Paulo", doslovno i bez interpretacija. Izvorni tekst se zove "Stuttgartska Biblija" ili "Lenjingradski kodeks". To je tekst iz kojeg prijevode rade židovi, pravoslavci i katolici. Nakon što je napravio prvi svezak, vidio je da ono što je objavljeno nije što je on napisao. On nije interpretirao, ali oni jesu. Tako se odlučio iz prosvjeda za knjigu koja je podigla prašinu u Italiji. I gdje stoji da u doslovnom prijevodu Biblije se nigdje ne spominje Bog. Nijednom riječju. Spominje se Jahve koji je oženjen, ima suprugu, guverner je jednog područja i nije vječan nego dugovječan. I tu se nalazi i tekst koji bi se mogao protumačiti kao kontakt s drugom civilizacijom. Tu se spominju Elohimi, bića velikih i sjajnih očiju koja zrače svjetlo, a vrše operacije onoga što bi danas nazvali genetskim inženjeringom. Zemlja se tada zvala Adama, odakle i Adam, a Elohimi su ti koji nisu zemaljski. Postoje i opisi letećih objekata kojima se proroci čude. postoji cijeli niz aspekata koji mijenjaju tu puno toga. - govori Duper.

Navodi još puno primjera, poglavito u umjetnosti. Tako se 1482. godine prije Krista bilježi u Egiptu da je na nebu bez šuma letio objekt okruglog oblika, 140. godine prije Krista pak kineski plemić Wan zapisuje čudne zvukove s neba... Zanimljiva je svakako freska u Dečanima (Kosovo) koja datira iz 14. stoljeća, a gdje se vidi čovjek u letećem objektu.

- Danas za one koji kažu da su vidjeli vanzemaljce se smatra da su indoktrinirani, a s čim će biti indoktriniran onaj u 14. stoljeću u Dečanima?! - zapitao se Duper.

ROSWELL

Prijelomna je 1947. godina.

- Tada pilot Kenneth Arnold vidi tanjuraste leteće objekte i izvještava medije o tome. Tu bilježimo rez onoga što je bilo prije, tu počinje moderna ufologija. tada se prvi put pojavljuje definicija „leteći tanjur” (flying saucer). A onda je uslijedio i Roswell u Novom Meksiku. - rekao je Duper.

Događaj u Roswellu je već dio popularne kulture. Radi se o padu nepoznatog objekta, odnosno navodnom rušenju izvanzemaljske letjelice i pronalasku tijela vanzemaljaca.

- Nema dokumentacije, ali postoje nevjerojatna svjedočanstva, pokojni pukovnik Phillip Corso je 1947. radio kao oficir u jednoj američkoj vojnoj bazi. Napisao je poslije dvije knjige o tome. Poznanik sam s čovjekom koji ga je doveo u Italiju gdje je održao više predavanja. To je fascinantna priča. Corso kaže da je jedan dan, u vojnu bazu gdje je on bio oficir, došao konvoj kamiona, a vojnici su tu trebali prespavati. Te je večeri bio na straži i ugledao je jednog vojnika kako izlazi iz hangara i pitao ga je što tamo radi, a ovaj ga je pozvao da uđe i vidio je nešto nevjerojatno. Mali lijesovi s tijelima vanzemaljaca. Opisao ih je onako kako ih se danas zamišlja, kao mala bića velike glave i velikih očiju. Kasnije, napredujući u karijeri, preuzeo je dužnost u Pentagonu, kao visoko rangirano vojno lice kad mu je jednog dana nadređeni dao ormare na kojima je pisalo "alien technologies". Riječ "alien" na engleskom znači stranac, on je mislio da se tu radi možda o Rusima ili Kinezima. Bilo mu je čudno što su mu ormare dostavili bez da je prijem potpisao budući da, kaže Corso, u Pentagonu ne možete bez potpisa zadužiti niti kemijsku olovku. Uglavnom, unutra je našao stvari koje su izvan domena naše tehnologije. Navodno su od toga izumljeni današnji noćni vizori, posebno odijelo za astronaute... - pojasnio je Duper, podvukavši da general nije imao potrebu lagati.

PRIMJER NAREDNIKA KOJI JE PUSTIO VANZEMALJCA

Podsjetio je i na liječnika Steven Macon Greera koji je uspio sakupiti na stotine sličnih primjera svjedočanstava o viđenjima NLO-a. Posebno zanimljivo je što je Greer tražio samo vjerodostojne svjedoke, odnosno umirovljene vojnike, pilote, astronaute, agente tajnih službi itd.

Tu je i primjer narednika Clifford Stonea.

- On je, tijekom javnog istupa u Washingtonu, u suzama opisao kako zbog stvari koje je vidio nikad nije imao prijatelje, ali i da tu tajnu ne može ponijeti sa sobom u grob. Stone tvrdi da je u vojsci bio dio tima zaduženog za intervencije pri incidentima s vanzemaljskim indikacijama ili onim koji su na neki način misteriozni. Naveo je kako je radio operacije izvlačenja mrtvih tijela vanzemaljaca iz letjelica. Jednom prilikom je čak, kako govori, pustio jednog vanzemaljaca da pobjegne jer je bio preplašen. - prisjetio se Duper.

- Osobno sam upoznao i John E. Macka, psihijatra koji je u svojoj karijeri proučavao ljude koji su tvrdili da su imali kontakte s vanzemaljcima. Dobio je previše zanimljivih podataka koji nisu bili u skladu s vizijama psihički poremećenih ljudi, a važno je reći da ti ljudi nisu imali slične dijagnoze. To ga je jako zanimalo, o tome je napisao nekoliko knjiga, a onda je pod čudnim okolnostima poginuo. - dodaje.

Kaže da je kod istog prijatelja u Engleskoj gdje je sreo dr. Macka upoznao zanimljivog Engleza.

- Radi se o pilotu koji mi je ispričao da je na komercijalnom letu vidio NLO letjelicu. I to čak dva puta. Prvi put je od zračne kontrole dobio potvrdu da se na radaru vidi promet, taj leteći objekt je bio jako brz, nemoguće brz za zemaljske uvjete. Pitao je šefa nakon toga što će sad, koja je procedura da to prijavi, a šef je rekao da procedure nema. Drugi put je vidio dvije NLO letjelice, svaka mu je došla s jedne strane, a imao je dojam kao da mu pokazuju što mogu tehnički. Najednom su ogromnom brzinom nestale, a on je otišao kod osobe nadređene svom šefu. On ga je pitao: "Želite li biti pilot ili vidjeti NLO?!". Dakle, dao mu je do znanja da se o tome neće razgovarati. - rekao je.

BIĆA KOJA FUNKCIONIRAJU 'NA LJUBAV'

Na pitanje koja je pretpostavka što vanzemaljci hoće ovdje, Duper odgovara kako i mi ljudi želimo na Himalaju, u Amazonu, na dno oceana. Dakle, isto kao što mi „tražimo inteligentni životu u Svemiru tako se možda i oni čude postojanju vrste koja tako predano radi na samouništenju“.

- U Italiji je bio slučaj gdje je velika grupa ljudi tijekom 40 godina imala kontakte s vanzemaljcima. Jedan čovjek je htio objaviti knjigu o svojim iskustvima, ali nije mogao zbog karijere. A ja sam kao šašav pa ja mogu (smijeh) te je dao meni da je objavim. Još nije objavljena jer je autor očito doživio probleme pa me je zamolio da više o tome ne govorim. Tu se opisuju susreti s vanzemaljcima, njegovih devet susreta. To je nevjerojatno. Snažna knjiga i filozofski, sociološki, antropološki... Tu se nalaze i spoznaje o tome što oni žele ovdje, to je doista zapanjujeće štivo. - kaže.

- A inače, izgleda da civilizacije koje dolaze ne bi smjele utjecati na naše postojanje, dakle mogu biti ovdje pod istim uvjetima, da pravila koja vrijede za nas, vrijede i za njih. Kao da postoji kozmičko pravilo. Nadalje, postoje raznorazni oblici. Neki su jako slični nama. Ne možeš ih razlikovati od čovjeka. Između ostalih postoje svjedočanstva o "malim sivima", onima koje svako dijete zna što predstavljaju. Oni su kao neka vrsta bioloških mašina, kao radna snaga, kao što smo mi poslali robota na Mars. Općenito govoreći, vanzemaljci mogu biti od 20, 30 centimetara visine pa do pet, šest metara. Postoji teorija da su oni koji su dolazili na zemlju ustvari dio federacije, čijim članovima ljubav uvjetuje postojanje. Mi još nismo definirali ljubav, a njima je ona kao što je nama dvojici kisik. Oni imaju potrebu za ljubavlju. - naveo je Duper.

SVJETLEĆE KUGLE

Kaže i da je pobliže upoznat s jednim nevjerojatnim slučajem iz Italije. Tiče se takozvanih letećih kugli.

- To je nešto strašno zanimljivo. Jednog dana me kontaktirao mladi svećenik don Fabio, ja sam u Italiji bio poznat jer sam imao i portal koji je bio popularan. Pričao mi je o obitelji čiji je 16-godišnji sin imao nevjerojatno iskustvo. Inzistirao sam da ih vidim. Naposljetku su me pozvali na ručak. Jedna klasična talijanska obitelj na selu. Dakle, blizu njihove kuće nalazi se kanal od navodnjavanja, preko toga je jedan mostić od montuna.

Mladić se s prijateljem šetao i vidjeli su da nešto svijetli ispod mosta, sišli su, vidjeli su kao nekakvo malo sunce, svjetleću kuglu. Primaknuli su joj se, kugla je krenula prema njima. Preplašili su se i pošli kod prijatelja, od njega uzeli kameru, ali ona se nije upalila. To je nevjerojatno kako se, gotovo uvijek, u tim slučajevima kamere ne mogu upaliti. Kada su se vratili, ovaj put na mostić, vidjeli su da je kugla ispod razine vode pola metra, no tada se podigla, pojavili su se koncentrični krugovi na vodi ispod. Svjetlo je bilo jako intenzivno te je nakon kraćeg vremena kugla nevjerojatnom brzinom odletjela. - priča te kroz smijeh dodaje da je to početak priče.

- Oni su pošli doma, vidjeli da nema struje, kompjuter se čudno ponašao, upalili su igricu, a ona kao da se igrala s njima... Bili su preplašeni, ispričali obitelji... Nakon nekoliko dana mladiću se na ruci pojavio simbol sličan ipsilonu.

Taj dan, kada sam ih posjetio mladić je imao gazu na „simbolu” koji je izgledao kao opekotina. Kratko prije moje posjete, u prisutnosti svećenika, simbol ja izgorio gazu na ruci. U školi ga je djevojka iz razreda pitala što mu je to, on je kazao da se opekao, a onu je rekla da nije i pokazala mu je taj isti simbol. Nevjerojatna priča. Posebno je simpatično što su mi njegovi roditelji rekli da ga simbol peče kad netko izgovara laži. Onda sam se s njima našalio da ne smije gledati vijesti. - prisjetio se Duper.

STVAR JE SMISLA

Zaključuje kako mi svi zapravo istražujemo zašto smo ovdje, na ovoj planeti.

- Je li se nastavlja naša egzistencija? Je li odlazimo negdje? Ili tu se sve završava, onako biološki? Mislim da si svi želimo dati smisao. Pitamo se ima li još netko ili nešto. Kad shvatiš koliko je zvijezda u našoj galaksiji, te koliko je samih galaksija, zapravo uvidiš da ako smo sami onda je svemir ogroman naizgled besmisleni prostor. Teško da je to sve tu samo zbog nas.- istaknuo je Duper.

- S ovim se bavim manje nego prije, ali se isto bavim, ne odbijam one koji žele saznati više ili podijeliti iskustvo. Mada treba biti odgovoran, znam poznatu ženu koja se bavi ufologijom koja me pitala za savjet oko autentičnosti fotografije, a pošto je fotografija moje područje odmah sam joj jasno rekao da je lažna fotografija. Ona je na jednom skupu opet tu fotografiju objavila kao istinitu. Dakle, vjerovala je ono što se njoj sviđa. Ali to nije svrha. Poanta je pomoći, saslušati nekoga, biti tu kako bi netko lakše dokučio smisao koji spominjem... Pa makar da netko kaže: "Ima još luđaka poput mene" (smijeh). - zaključio je Nikola Duper.