Amerikanac hrvatskih korijena, na društvenim mrežama poznatiji kao The World Walk ovo ljeto propješačio je i kroz Dubrovnik koji je bio njegova prolazna točna na ruti za Albaniju i Grčku. Jedino što ima kod sebe su kolica u kojima je ono najnužnije, poput šatora i vreće za spavanje, a društvo mu pravi četverogodišnja kujica Savannah koji je udomio na putu.

O svojoj avanturi redovito obavještava putem Instagram profila gdje objavljuje predivne fotografije lokacija koje posjeti. Za Dubrovački dnevnik, Tom Turcich je kazao nešto više kako se odlučio na ovako za mnoge ekstreman životni korak, što sve susreće na putu te kad se namjerava 'skrasiti'.

ODLUČIO PJEŠAČITI ZBOG TRAGEDIJE

- Kad sam imao 17 godina preminula mi je prijateljica koja je bila godinu dana mlađa do mene. Ona je zapravo stradala u jet ski nesreći što je bilo jako teško iskustvo za mene jer mi nikad nitko blizak nije umro. Od tog trenutka počeo sam preispitivati svoj život i rekao sam sebi kako ću isto tako jednoga dana i ja umrijeti, a zapitao sam se što ću do tada napraviti od svoga života – prepričao je Tom Turcich kojemu se u tom trenutku začela ideja kako bi mogao putovati po svijetu te se zainteresirao za priče nekoliko mladića koji su pješačili na svojim turama.

No, ipak od ideje do realizacije prošlo je osam godina, a za to vrijeme Tom je završio školu i fakultet, zaposlio se i zaradio ušteđevinu da bi se uputio u avanturu o kojoj je sanjao.

Svijetom pješači skoro četiri godine, govori nam kako je prošao pet kontinenata, a u njegovim nogama je oko 26 tisuća kilometara raznih država, doživljaja, krajolika...

- Prije sam išao petkom navečer s prijateljima vani, trenirao sam, igrao video igrice, a sad ništa od toga ne radim. Ovo je jedan drugi stil života, nedostaje mi obitelj i razdvojenost od prijatelja, ali ne bih mogao zamislit život bez hodanja. Ne znam što bih tada radio – kazao je Tom čiji su preci s Krka, a ove godine je posjetio otok gdje je proveo dva tjedna s rođacima i ostalom obitelji u kući svojih pradjedova.

'LJUDI SU U SUŠTINI DOBRI'

Tom ističe kako mu je putovanje donijelo niz lijepih stvari od kojih izdvaja upoznavanje divnih ljudi, običaja i kultura. Osim toga promijenilo se i njegovo razumijevanje svijeta.

- Sad sam detaljniji u mnogim područjima. Prije sam imao neke općenite ideje i vizije kako svijet izgleda, ali kad doživite sve ovo shvatite kako su ljudi u svojoj suštini dobri jer da nije tako društvo uopće ne bi funkcioniralo. Prve asocijacije na Peru, Kolumbiju ili El Salvador su opasnosti, ludo i divlje iskustvo što u jedno ruku u jest, ali kad sam bio tamo vidio sam kako ljudi zapravo normalno žive, rade, prehranjuju se, posjećuju obitelji i ostalo. Tako je posvuda na svijetu – kazao je on dodavši kako je primijetio da najviše razlika stvara politika.

- Upoznao sam divne ljude s kojima sam ostao u kontaktu. Ponekad ih upoznam na putovanju, postanemo prijatelji i ponude mi smještaj, ali to se ne planira. Inače, dobivam puno poruka u kojim mi ljudi nude boravak, no ja nikad zbog toga ne mijenjam svoju rutu koju sam zadao – kazao je Tom koji je studirao psihologiju i filozofiju, a nakon fakulteta bavio se prodajom solarnih panela.

Opasnosti na putu ga previše ne brinu, ali ipak je pažljiv pa tako točno zna koliko može hodati po velikoj vrućini i kad treba stati.

- Puno je opasnije hodati zimi, a nije lako kretati se po cesti kuda prolaze brojni automobili. Najgore što mi se dogodilo na putu bilo je u Južnoj Americi gdje sam 'pokupio' neku bakteriju i zbog toga sam morao pauzirati osam mjeseci. U početku su bili lagani bolovi i mislio sam da nije ništa strašno. Letio sam za Irsku i tada su počele ozbiljne poteškoće, a ubrzo sam stigao do Londona kod rođaka gdje sam ležao u bolnici mjesec dana. To je bila čista agonija, izgubio sam 22 kilograma – prisjetio se Tom Turcich kojega su pokušali opljačkati u Panami.

- I to je bilo opasno, ali imao sam sreće. Jedan mi je prijetio nožem i tražio ruksak, a drugi ga je zgrabio. Ubrzo je došla policija i pronašli su moje stvari – ispričao je Tom. Da bi se osjećao sigurnije, razmišljao je kako bi bilo dobro imati psa. Tako je nakon četiri mjeseca hodanja, na cesti u Texasu susreo predivnu ženku koju je nazvao Savannah, a danas je ona neizostavni dio njegove avanture te često objavljuje fotografije u kojima je ona ima glavnu ulogu.

- Savannah živi život iz psećih snova. Stalno je u šetnji, prehoda po 40 kilometara dnevno i nakon toga još ima snage za igrati se. Ima neopisivu energiju, jaka je i vesela, a skupa smo četiri godine – govori Tom koji svoj put financira sponzorskim ugovorima, prodajom fotografija, a prvenstveno se vodi pravilom da ne troši previše.

'OVO ŽELIM RADITI DOK SAM MLAD'

Zanimljiv je bio trenutak kada je rekao roditeljima da želi putovati na ovaj neobičan način. Tata je bio oduševljen, dok je mama, prema njegovim riječima, bila malo suzdržana, ali ubrzo je prihvatila odluku i podržala ga.

- Tata je i sam avanturist koji je živio u kućicama na Havajima tako da me odmah shvatio. Mama je bila zabrinuta, ali sad joj je normalno da sam na putu. Inače, ljudi kojima kažem da pješačim različito reagiraju. U potpunosti razumijem ljude koji imaju nešto mirnije živote, tako ću i ja, ali nešto kasnije. Ovo je nešto što želim raditi dok sam mlad i nemam obaveza – ističe on te dodaje kako je upravo to i glavni cilj njegove avanture.

- Prije nego sam krenuo na put imao sam cilj pješačiti, a sad taj cilj ostvarujem. Hodam, gledam svijet oko sebe, jedem lokalnu hranu, pokušavam osjetiti na brojne načine sve destinacije koje obilazim i tako već godinama živim u svome cilju – opisuje Tom, a na pitanje je li to u neku ruku bijeg od stvarnosti odgovara kako možda i jest.

- Meni se taj osjećaj jako sviđa. Nemam problema poput hipoteke, posla i sličnih stvari, sve mi je kako sam odredim i to je za mene super. Čini mi se kako sam stalno na godišnjem odmoru, a oko sebe gledam ljude koji su pod stresom zbog novca, kuće, ali ja ništa od toga ne propuštam. Lijepo je biti oslobođen pa makar i na kratko – mišljenja je Tom koji planira hodati još dvije do tri godine, a zadana ruta mu je Mongolija, preko Grčke, Turske, Kazahstana.

- Često razmišljam o smislu života i kad dođe kraj vjerojatno svi shvate kako je najvažnije biti sretan i činiti ljude sretnim. To je doista velika stvar – zaključio je za Dubrovački dnevnik Tom Turcich.