To što se neki dan dogodilo u crkvi na Jezuitima je zaista strašno, jedna od najgorih stvari koje sam vidio u životu. Potpuna katastrofa i tragedija. Da je moja jadna baba živa i da je ovome svjedočila križala bi se bez prestanka i govorila onoj ludači iz Beograda što se skinula i pokazala gole sise u crkvi svetog Ignacija: „Kćeri moja, znaš li ti što činiš i što će ti se zbog ovoga dogoditi?“. Eto to bi moja baba rekla, točno je vidim kako stišće krunicu u ruci i moli se Nebesima da poštede teških posljedica totalno kretensku odluku postarije Beograđanke i njemačke filmske ekipe.

Mislim stvarno kakva glupačetina moraš biti da učiniš onako nešto? Jebote led, imaš 64 godine i još uvijek ništa u životu nisi naučila. Pa jesi li ti imala babu i je li te ona išta pametno educirala? Čuj, skinuti se tako, brrrrrrrrrrrr, jeza me od toga hvata. Kakav užasan čin! Lako, glupačo jedna glupa, što smo mi stariji to vidjeli, za nas u godinama nije me briga, mi ćemo ionako brzo umrijeti, ali ej, naša djeca su možda ubrala taj gnjusan čin, to me boli. Boli me što su oni možda vidjeli nevjerojatno idiotsku poruku tebe tuke i tvoje njemačke filmske ekipe. Srce mi puca što će možda moje dijete sutra tako. Doći negdje i skinuti se, dok sotona vreba iza kantuna da ga opali po bubrezima.

Znaš li ti ludačo da je ta crkva jedna od najhladnijih u Gradu? Nikad tamo nema sunca, ne bi tu crkvu ugrijao ni dobri Otac s Nebesa. Čak i usred ljeta, usred najgoreg zvizdana, ljudi tijekom euharistije nose duge rukave, da ih ne sponta. A ti se skinula skroz gola do pasa i izložila sise strujanju hladnog zraka. Opalit će te promaja po škini, ženska glavo, je li ti znaš što radiš, pa nema gore stvari po zdravlje nego hodati gol po najhladnijoj crkvi u Dubrovniku. Razboljet ćeš se smrtonosno, početak je ožujka, nema u toj crkvi ni 5 stupnjeva. Jesi li ti normalna, matere ti mile?

Da je moja jadna baba živa i da te vidjela križala bi se bez prestanka i govorila: „Kćeri moja, pitat će te starost, gdje ti je škina bila devedesetprve? Ako je bila gola na promaji, možeš ti o indikacijama, mjerama opreza i nuspojavama, cijeli dan ispitivati svog liječnika ili ljekarnika, ali neće ti ništa pomoći. Propuh po golim leđima je drugi uzrok smrti u populaciji mlađoj od 40 godina, a prvi je sjedanje na hladan kamen!“ Eto to bi joj moja baba rekla da je živa i da ju je vidjela, točno je vidim kako stišće krunicu u ruci i moli se Nebesima da poštede preuranjene smrti ludu Beograđanku koja je smrtosotonskom propuhu izložila gola leđa u najhladnijoj crkvi Mediterana.

Cijeli svoj život moja je baba posvetila tjeranju djece s promaje i hladnog kamena, a još uvijek osjećam bol onih njenih šamara kada je mene i nekoliko mojih prijatelja vidjela da s mokrom kosom odlazimo u frešku noć ožujsku na ožujsku. U moje vrijeme, Dubrovnikom je harala epidemija katastrofalnog ponašanja mladih – čitave generacije tinejdžera sjedale su po hladnim izlozima Straduna izloženi strašnoj promaji u mokroj kosi. Moja baba, skupa s drugim babama, odlučile su stati na kraj barabama. Nekoliko decenija kasnije rezultati su fascinantni – danas nećete vidjeti niti jednu osobu kako sjedi na hladnom izlogu Straduna. Ako to nije uspjeh vrijedan Nobelove nagrade za medicinu, onda ne znam što je. Neki znanstvenici tvrde da je iskorijenjenje sjedanja na hladnom Stradunu veći medicinski pothvat od izuma lazareta u Srednjem vijeku.

I nakon teške bitke koju su za nas izvojevale naše babe, treba li nam nekakva tamo Beograđanka da se izruguje s našim vrijednostima o štetnosti promaje i hladnog kamena koje Dubrovčani prenose s koljena na koljeno? Da vrijeđa naše osjećaje pod krinkom umjetničke slobode. Bolest je bolest, glupačo. Ne možeš se skidati na propuh i govoriti da je to umjetnička sloboda. To je isto kao da bacaš viruse AIDS-a po publici i govoriš da je to umjetnost. Nema sa zdravljem zajebancije po nikakvu cijenu. Ne razumijem samo kako ti to sa svoje 64 godine nisi naučila. Gdje je bila tvoja baba, što ti je ona govorila? Čuj, skinuti se tako, brrrrrrrrrrrr, hladno mi je već kad o tome razmišljam.

Nadam se samo da naša djeca nisu vidjela ovaj gnjusan čin, mi ćemo stariji ionako brzo umrijeti, bilo od propuha ili od izlaska vani odmah poslije feniranja kose. Treba u budućnosti zabraniti ljudima da po Dubrovniku izvode svakakve budalaštine koje im padnu na pamet. Dobro je naš biskup rekao da će dizati tužbe zbog ovakvih slučajeva. Ima pravo, neka spriječi ovakvo bolesthuljenje u začetku. Što je sljedeće nakon ovoga? Ako ovo istoleriramo, sutra bi mogla doći neka luda Sarajevka i s austrijskom filmskom ekipom ispijati kafu na marčanom suncu. Ili možda još nešto gore - doći će neka ludača, koju će filmska ekipa iz Obale Bjelokosti snimati kako se tušira s upaljenim bojlerom. Ili bi se moglo dogoditi nešto još strašnije što se ne usuđujem ni pomisliti – recimo da neku blenturaču iz Skoplja snima moldavska ekipa kako šeta bosa po hladnim pločicama. Dobro zapamtite - ako danas dopustimo da se žene skidaju po crkvama besramno izlažući svoje golo tijelo česticama hladnog zraka, sutra će naša djeca doći na kupanje i onako vruća odmah skočiti u more.

Zato akteri ove priče ne smiju proći nekažnjeno. Nije promaja ospica, zaušnjak, rubeola, boginje i slične gluposti pa da imaš protiv nje cjepivo. Promaja je puno ozbiljnija, i ne smije se to nikad zaboraviti, čak ni pod krinkom umjetničkih sloboda. Negdje treba povući granicu, a smrt od propuha nije stvar za igrati se s njom na propuhu. Dobro su naši vjernici pisali po Facebooku.

-Oprosti im Bože, jer ne znaju za sline!

Da, oprosti Bože glupoj Beograđanki i njenoj njemačkoj ekipi što ne znaju za sline, jer kad ti se nos napuni slinom, kad ti se skroz začepi k'o kanalizacija na Petki, pa ne možeš uopće disati, e onda je već kasno.

Sotona je opet pobijedio.

Maro Marušić