Kako to komemoracijama i priliči, govorio se toga trenutka sve najljepše o pokojniku. No, doista akademik Vekarić zaslužio je za vrijeme svog života, svojim djelima, ali i osobnošću puno lijepih stvari da mu se kaže.

U lipnju ove godine, spomenuo je dubrovački gradonačelnik Mato Franković, samo mjesec dana prije nego što će nas Nenad Vekarić naglo i prerano napustiti, u izdanju dubrovačkog Zavoda za povijesne znanosti, izašao je deveti svezak „Vlastele grada Dubrovnika“, njegova životnog djela. Prem riječima Frankovića taj podatak najbolje opisuje predanost radu koja je akademiku bila svojstvena kao znanstveniku, povjesničaru, povijesnom demografu i autoru jer je, kako je naznačio Franković, na uređivanju knjige radio i onda kada ga je bolest počela napadati. Dotaknuo se još gradonačelnik i stvaralačkog Vekarićevog korpusa govoreći kako je ostavio u naslijeđe pedeset izvornih znanstvenih rasprava i dvadeset autorskih knjiga.

"Postojan i neizbrisiv trag ostavio je ne samo u hrvatskoj, nego i u međunarodnoj historiografiji. Značajan je rad akademika Vekarića i u njegovoj matičnoj kući - Zavodu za povijesne znanosti – HAZU u Dubrovniku gdje je bio upravitelj više od 30 godina. Upravo je pod njegovim upravljanjem Zavod postao motor, ili možda bolje reći srce, istraživanja slavne dubrovačke povijesti", rekao je na komemoraciji dubrovački gradonačelnik Mato Franković istaknuvši kako je Nenad Vekarić osnovao prvi studij povijesti na Sveučilištu u Dubrovniku. Riječ je o doktorskom studiju Povijest stanovništva koji je osnovao 2006. godine na čijem temelju je kasnije ostvaren i preddiplomski studij Povijest Jadrana i Mediterana.

Akademik Radoslav Tomić iz HAZU-a rekao je kako je "Vekarić najcjenjeniji istraživač dubrovačke prošlosti i Republike" te dodao kako njegove knjige imaju trajnu vrijednost za sve one koji se danas bave ili će se baviti u budućnosti velikim i teškim temama iz dubrovačke prošlosti. Sve te lijepe riječi zaista daju puninu smislu čovjekovog života.

Pohvale od prijatelja, trenutnog gradonačelnika, kao i bivšeg gradonačelnika Andra Vlahušića koji je za Vekarića govorio sve najbolje iz dubine duše kao prijatelj i suradnik, te predstavnika HAZU-a, zasigurno su obitelji mnogo značile. No, nije se moglo ne primijetiti izostanak predstavnika Sveučilišta u Dubrovniku, osim nekolicine profesora koji su došli odati počast u svoje osobno ime i Irene Ipšić koja je govorila u ime studenata i doktoranada kao predstavnica poslijediplomskog doktorskog studija Povijest stanovništva.

Svojevrsno ne odavanje počasti od strane Sveučilišta je  tužno posebno u kontekstu traga koji je ostavio akademik Vekarić dubrovačkoj akademskoj zajednici, ali i budućim studentima smatrajući kako je osnivanje Sveučilišta u Dubrovniku vrlo značajno za razvoj i svijetlu budućnost Dubrovnika.

Nije tajna kako se s vodstvom Sveučilišta zbog neslaganja u mišljenju razišao te je podnio ostavku na čelu studija Povijest stanovništva, ali o tome se nije previše isticalo u medijima. Vekarić je bio samozatajan čovjek. Posao novinara nije stajati sa strane i nadgledati tko je došao, a tko nije na komemoraciju javnoj osobi, no ovaj propust bio je iznimno primjetan.

Veliki Antun Branko Šimić u svojoj pjesmi "Opomena" koja nas neprestano nadahnjuje da težimo visokim ciljevima upozorava na dostojanstvo šaljući plemenitu poruku "Čovječe, pazi da ne ideš malen ispod zvijezda". I o "malim" ljudima brinuo je akademik Nenad Vekarić istražujući povijest stanovništva na području Dubrovačke Republike jer oni su dio dubrovačke svakodnevice i uvijek će ih biti.

Pak, ostavština onih velikih ljudi ostat će u naslijeđe idućim naraštajima, pogotovo djela koja su protkana dobrotom, plemenitim duhom i nenametljivošću. Zato, djelo koje je Vekarić ostavio iza sebe ipak je zaslužilo nešto više respekta od strane dubrovačke akademske zajednice.