Bahatluk HDZ-ovskog SDP-ovca Hajdaša Dončića povrijedio je tada stanovnike Dubrovnika toliko da su svi podržali inicijativu netom izabranog predsjednika dubrovačkog HDZ-a i njihove Mladeži u kojoj su se oštro suprotstavili ministru i njegovoj izjavi.

Nazvavši Dubrovnik kokošinjcem, pa makar i ako je nesmotreno, bila je kap koja je prelila čašu. Dubrovnik je tada doznao kako neće biti spojen na autocestu s Pločama još dugi niz godina i kako će gradnja Mosta Dubrovnik biti jedina istinska investicija Republike Hrvatske u više od dva desetljeća; Most i financiranje PDV-a u projektu Lučke uprave Dubrovnik odnosno pristaništa za kruzere.

Samo je nekoliko takozvanih Dubrovčana bilo zadovoljno s Hajdašom Dončićem; njegove kolege iz SDP-a jer je u svom resoru kako tako otvarao špinu uhljebljivanja po ustanovama i tvrtkama u ingerenciji njegova ministarstva i još dva-tri čovjeka, a jedan od njih je i vlasnik neotvorene Marine Frape, Franjo Pašalić.

Iako je Upravni sud još prije nekoliko godina poništio odluku Milanovićeve vlade o dodjeli koncesije tvrtki Laguna trade vlasnika Franja Pašalića, Država je ipak odlučila koncesiju za izgradnju Marine u lapadskom akvatoriju dodijeliti upravo Laguni trade, odnosno Marini Frapi.

I s Dončićevim amenom, a bio je upozoravan od svojih drugova iz SDP-a kako se radi o kriminalu, baš kao i tadašnji premijer Zoran Milanović, Pašalić je krenuo u izgradnju marine. Čak su i dva SDP-ovca, Memed i Šalja, digli tužbe protiv vlade svoje stranke odnosno Dončićevog ministarstva.

Usprkos svemu, Dubrovnik je dobio kokošinjac od koncesije, ružnu marinu s nakaradnim led svjetlima. Dobio je marinu koja ne može dobiti uporabnu dozvolu, kojoj nadstrešnice nisu u dozvoli, a dobar dio građevine nije opće u obuhvatu koncesije.

Kokošinjac je još i izdignut, a starom 'marinđiji' Pašaliću svi su bili krivi za spor dovršetak gradnje kokošinjca u Gružu; i Država u samom početku kada je na presudu Upravnog suda rekao kako će tužiti Republiku Hrvatsku, i Luka Dubrovnik, i Memed koji su tužili, i jedno vrijeme tadašnji gradonačelnik Vlahušić pa onda i Hrvatska elektroprivreda koja je otezala s dozvolama i izgradnjom trafostanice. Sada je kriv gradonačelnik Mato Franković. On je vjerojatno kriv što ga boli briga za nelegalnu ružnu građevinu u koncesijskom i van koncesijskog obuhvata Republike Hrvatske, što jasno i nedvosmisleno govori o toj ružnoj građevini ono što misli cijeli Grad pa i nekadašnji gradonačelnik Vido Bogdanović.

Pašalić je taj jedan povremeni stanovnik Dubrovnika koji voli Sinišu Hajdaša Dončića, saborskog zastupnika, nekada ministra pomorstva, prometa i infrastrukture, a sada saborskog zastupnika. Postoji još nekoliko ljudi iz Dubrovnika koji vole ministra Dončića toliko da su mu za potrebe stranačkih sastanaka SDP-a u Dubrovniku davali i službenog vozača i službeni automobil jedne državne, gradske, županijske i općinske tvrtke iz Konavala. Oni njemu auto, a on njima brod Plovputa i obilazak po jadranskim otocima, što dalje od Dubrovnika odnosno kokošinjca.

No Pašaliću se Franković definitivno nije svidio. U prvim tjednima svog četverogodišnjeg mandata mu je srušio bespravno napravljeni zid. Pašalić više ne želi razgovarati s Gradom Dubrovnikom kao partnerom nego svoj spas traži u državi. S njom će kao spasiti svoj projekt pun nezakonitih izgradnja pa gleda na taj način izbjeći Grad Dubrovnik.

I za kraj, ima još jedna osoba iz Dubrovnika koja voli Sinišu. Doris Peručić, Dubrovkinja koja voli Sinišu više od Dubrovnika. U biti Dubrovnik baš i ne voli, ako je suditi po obustavi projekta proširenja, odnosno dogradnje dubrovačke ACI Marine. Umjesto u Dubrovnik, kao direktorica ACI-ja, novac je odlučila potrošiti na rovinjsku ACI marinu, dok je projekt Marine u Komolcu kojim se trebalo dograditi mjesta za mega jahte stavila ad acta. Doris Peručić je na navedeno mjesto stavio Siniša Hajdaš Dončić.

Nije sigurno kako će nakaradna Marina Frapa Dubrovnik ni za ovu godinu dobiti dozvolu za rad. Da se poštivala odluka Upravnog suda, taj koncesionar ne bi niti dobio koncesiju, a sada ,da je prava i pravde, ne bi dobili niti uporabnu dozvolu sve dok njihova ionako ružna građevina ne zadovolji sve zakonske propise i akte.

A u Gradu Dubrovniku i Gradonačelniku nisu dobili partnera u bezakonju i to je suština priče. Kokošari su dozvoljeni, kokoši i kokošinjci sukladno komunalnoj uredbi Grada Dubrovnika nisu.