Svaka čast hrvatskoj reprezentaciji, momcima treba skinuti vaterpolsku kapicu na svemu što su prikazali posljednjih mjesec dana u Rusiji. Predstavili su Hrvatsku u sjajnom svjetlu, napravili Lijepoj našoj neviđenu reklamu, osvojili srca čitave Kugle Zemaljske, čak i u Srbiji. Ući u finale najpopularnijeg svjetskog sportskog natjecanja zaista nije mala stvar.

Samo što taj najpopularniji svjetski sport nema nikakve veze s nogometom. Hrvatska je, naime, postala viceprvak svijeta u atletici s loptom.

Stariji će se sjetiti da je na legendarnom Commodoreu 64 postojala nogometna igrica Microprose Soccer, gdje su se golovi zabijali na posve neobičan način. Pokušavao se izboriti korner, a nakon kratkog izvođenja, golman protivničke momčadi bi izletio do ruba kaznenog prostora, gdje bi ga igrač s kojim upravljamo, pokušao zaobići felšom i dati zgoditak.

U današnjoj atletici s loptom, sportu koji se razvio prije desetak godina kao potomak nekoć najpopularnije svjetske igre zvane nogomet, situacija je gotovo identična kao na Commodoreu. Čeka se korner ili slobodni udarac, iz kojega se felšom nabacuje u šesnaest metara, a tamo će se već nešto dogoditi – skočit će stoperska mrga koja je otišla na izlet u protivničkih šesnaest metara, pa će u nastavku akcije pasti neki autogol ili će sudac svirati penal, nakon što se ode izvaliti na kauč, popiti sok i pogledati dokumentarnu seriju na onoj VAR televiziji. Na nijednom dosadašnjem svjetskom prvenstvu nije bilo toliko autogolova i golova iz penala, kao na ovom u Rusiji. Kako je krenulo, na Mundijalu u Kataru, kladionice će u ponuditi imati samo tri koeficijenta o davanju pogodaka: autogol 1.30, penal 1.35, ostalo 99.9…

Čitava ova igra svela se na odluku sudca je li bio prekršaj nad Griezmannom i je li Perišić dirao loptu u prirodnom ili GMO položaju ruke. Te dvije sudačke greške odlučile su svjetskog prvaka. Da sudac nije svirao nepostojeći prekršaj Brozovića na igraču Atletica, Francuska ne bi imala udarac u okvir vrata sve do kraja ljeta. U bablje ljeto, tamo negdje u listopadu, Tricolori bi još uvijek pokušavali iznuditi slobodnjak na rubu kaznenog prostora, kako bi iz njega zabili gol kroz šumu nogu, sve dok ne bi došao šumar i poćer'o ih. Tome u prilog govori i nevjerojatna činjenica da glavni i jedini napadač svjetskog prvaka Olivier Giroud nije zabio niti jedan jedini gol na cijelom prvenstvu. To je otprilike isto kao da najboljim pornom glumcem u povijesti proglase – djevca - i to ne Petera Croucha, koji je jednom zgodom kazao legendarnu rečenicu „da nisam nogometaš, bio bih djevac“, nego pravog pravcatog.

Didier Deschamps, izbornik reprezentacije koja je u finalu dala četiri gola iz nijedne šanse i dvije sudačke odluke - zlu ne trebalo, mečeve na prvenstvu započinjao je s tri zadnja vezna – Kanteom, Matuidijem i Pogbom. Mogao je francuski izbornik voditi u Rusiju nekog plemenitog umjetnika poput Dimitrija Payeta, ali on je radije u sitne noćne sate pretraživao Kante skupljajući igrače, koji bi u starom romantičnom nogometu bili vulgarno okarakterizirani kao - smeće. Bolje uzeti N'Golo Kantu, nego se nasukati na protivničku santu, zadovoljno je Didier trljao ruke objavljujući popis. Uostalom jedini zadatak francuskih veznih kanti je opstrukcija protivničkih napada, te izbijanje lopte naprijed kako bi se izborio korner ili slobodni udarac. A kada se to već dogodi, cilj je da protivnički golman Commodorea 64 primi neki glupi gol, kojega se ni strijelac nakon par mjeseci od srama neće sjećati. Sve što je svjetski prvak na ovom Prvenstvu lijepo odigrao stane u par driblinga Mbappea protiv Argentine.

U ono vrijeme prije Krista, dok je izbornik Deschamps još uvijek bio igrač, takvi poput njega su se prezirali, a danas atletiku s loptom, osim baš takvih poput njega, gotovo nitko više ni ne igra. Šuker, Asanović ili Prosinečki danas ne bi nastupali ni u Zmaju iz Blata, iz prostog razloga što nogomet koji su oni onda igrali nema apsolutno nikakvih dodirnih točaka s današnjih Svjetskim prvenstvom Microprose Soccera. Isto kao što ni Mario Mandžukić, čovjeku kojem tehnika i šut nisu najbolji prijatelji, nikada ne bi mogao biti napadač u onoj staroj antičkoj igri kada je centarfor neke momčadi služio, ne biste vjerovali, driblanju, pucanju i davanju golova. Prisjetimo se napadača svjetskog prvaka Brazila iz 2002., ime mu je Ronaldo Luis Nazario de Lima, koji je na Svjetskom prvenstvu, kako li ga samo nije sram, radio ono što se od današnjeg igrača navale uopće ne očekuje – zabio čovjek 8 golova. Da kojim slučajem izbornik Deschamps ima takvog čovjeka u momčadi, najurio bi ga iz reprezentativnog kampa, govoreći mu kako kvari atmosferu momčadi neprestanim zabijanjem golova, umjesto da izbori korner ili prekršaj.

Svijet evoluira i ide naprijed, nezaustavljiv je to proces, kako u tehnologiji, tako i u sportu, ali me pomalo ljuti kada kažu da se igra Svjetsko prvenstvo u nogometu. Ne može se igra bez voleja, driblinga, peta i dugih pasova nazivati nogometom, jednostavno ne može, jer je to grijeh. Gdje su sada silni aktivisti za prava životinja da zaštite duge i duple pse, pasove, kako se gramatički pravilno kaže prekrasno dodavanje Telstarom 18? Gledajući ovaj Mundijal atletike s loptom, čovjeku padne na glavu s kockastom kapicom nevjerojatna misao – za ovo je čak i vaterpolo atraktivan sport. Jebo me dupli pas, ako nećeš prije vidjeti u vaterpolu da će netko protivniku proturiti loptu kroz noge, nego u modernom nogometu, pardon modernom trčanju za okruglim Adidasom.

Nažalost, mnogi to još uvijek ne razumiju uključujući izbornika Hrvatske Zlatka Dalića. Čovjek recimo na prvenstvo nije vodio Branka Zorka, najboljeg srednjoprugaša u hrvatskoj povijesti i osvajača brončane medalje na Europskom atletskom prvenstvu u Helsinkiju. Mislite da sam sad predaleko otišao? Nisam uopće. Sjetit ćete se da je Usain Bolt nedavno trenirao s Borussijom Dortmund. Mnogi su mislili da je to marketinški trik, ali Nijemci ne bi bili Nijemci, nego slijepci, da ne razmišljaju dugoročno. Znaju itekako dobro da se nogomet službeno prestao igrati preseljenjem Ronaldinha na klupu Milana prije gotovo jednog desetljeća i da od tada prednost nad umjetnicima imaju nogometni Shaquille O'Nealovi. Boli te briga za tehniku pored taktike. Nijemci već razvijaju nogometne špintere po uzoru na američki nogomet, jer znaju da će se upravo tako igrati za četiri godine u Kataru. Quarterback Umtiti ili Varane izbit će loptu prema krilnim napadačima koji će je morati primiriti kako bi osvojili yarde, a neće im biti nimalo lako jer će ih goniti protivnički pit bull john terryji, dok će sudci u VAR sobi gledati duge dokumentarne filmove kako bi zaključili je li bilo prekršaja ili ne. Mic po mic će se napadati, baš kao u američkom nogometu i američkoj vanjskoj politici - vodit će se prava bitka na sredini terena na Srednjem istoku stadiona u Kataru, pravi rat - a tim ratom, baš kao i bilo kojim drugim, upravljat će generali daleko od terena, u mračnoj VAR sobi – dok će aktivisti za prava duplih i dugih pas(ov)a prosvjedovati noseći transparente Europe, you can stop the VAR - a kada se nakon četiri godine rovovskih bitki izbori prekršaj blizu kaznenog prostora, pokušat će se ostvariti touchdown autogolom ili penalom.

Svijet evoluira i ide naprijed, nezaustavljiv je to proces, kako u tehnologiji, tako i u nogometu i ne treba žaliti za dobrim, starim vremenima, jedino me pomalo ljuti - jer sredovječno njorgalo poput mene ni nema neki drugi životni smisao osim kuknjave - da su nekoć na Prvenstvima igrali prvaci moderne umjetnosti batistute, bergampi, higuite, chilaverti i jorge camposi, a danas trčeće muhe bez glave N'Zonziji, N'Zujalice... Stariji će se sjetiti da je na legendarnom Commodoreu 64 postojala igrica vaterpolo gdje su se golovi zabijali na posve neobičan način. Golman je s gola na gol mogao dati plisku. Ma koliko god glup bio taj vaterpolo na staroj kompjuterskoj n'golo kanti, nama je bio puno bolji od nogometa.

Baš kao što je i danas vaterpolo zanimljiviji od atletike s loptom. Zašto je vaterpolo bolji? Pa jebo ti sport gdje ne možeš proturiti protivniku loptu kroz noge! Teoretski, ali samo teoretski, možda bi i mogao, no ne smiješ, jer ćete izbornik Didier Deschamps vikati i zamijeniti te Olivierom Giroudom.