KOLUMNA NIKŠE KLEČKA 'Meni je lapadski grafit baš lijep i simpatičan, a vi ostali, ko vas jebe'

Autor: Nikša Klečak
Potpuno nepotrebno, velika se bura digla oko lapadskog murala posvećenog Domovinskom ratu, braniteljima, valjda i stanovnicima koji su tamo bili, onima čiji su roditelji tamo ostali, ljudima koji su bili štit ovoga Grada. Jer, da su svi otišli, ne bi ostao nitko tko bi ga čuvao.

I sam sam s pet godina bio u Dubrovniku tijekom cijelog rata, doma u skloništu, jedva zaklonjen od granata. S pet godina života možda sam mogao eventualno lajati na Žarkovicu,  onako kako danas laju kučki sa Žarkovice. Mogao sam tada vidjeti Istru, vjerojatno i Njemačku, ali eto, nisam ih vidio. Nisam, radi lude mame koja je odlučila ostati ovdje, štititi svoj dom pa kolika god cijena bila. A neambiciozni tata, nakon rata, mogao se učlaniti u bilo koju stranku. Mogao je u pretvorbi i privatizaciji dobiti masu nekretnina. Mogao je biti bar u nadzornom odboru neke tvornice, uzeti naknade za rad u nadzornom odboru i prije plaća radnika. Nije. Budala.

Mogao je promijeniti pet stranaka, a on budala nije ušao u niti jednu. Mogao se bar ne ljutiti na mene kada sam mu rekao kako idem u SDP. 'Budalo luda, što ti to treba?', rekao je. Odbio je u životu više funkcija radi svoga 'nepartijanja', nije mu bilo jasno zašto mu sin ide nekoj stranci, premda i sam vjerojatno glasa za istu ili tada možda prije Budišu i HSLS.

Moglo je sve biti drugačije, ali nije, bilo je na kraju tako kako je bilo. A ko zna, da sam otišao tada u Istru ili Njemačku, pa se vratio, koliki bi domoljub danas bio. Čovjek, kada ne doživi rat, želi to proživjeti makar kroz ekranizaciju.

I što bi meni nakon svega toga smetale slike Dubrovnika u plamenu? Smetao mi je Dubrovnik u plamenu. Smetao mi je Dubrovnik pod granatama. Smetao mi je Dubrovnik s poginulim i ranjenim ljudima, ogromnim štetama. Smetao mi je blokirani Grad. Smetao mi je Grad koji nije bio slobodan.

Neki dan krenulo je samo crtanje murala na lapadskom stadionu. Mural crta Dubrovčanin Vlaho Bupić. O ukusima se ne raspravlja, ali s  obzirom na to kako je ovo osvrt, kolumna u kojoj se iznose mišljenja, mogu reći kako on to radi baš lijepo. Čak je i šahovnica nacrtana onako kako to Zakon RH govori. Momak, vjerojatno školovan za to što je radio ili prirodno talentiran napravio je mural baš po mom gustu. Dodao je i dio pjesme našeg glazbenika i umjetnika Srećka Kljunka. Perfektno. Dapače, hvala Vlaho!

No, neki ljudi eto smatraju kako takvim prizorima tu nije mjesto, odnosno da bi takvi grafiti bili primjereniji na nekoj lokaciji u sklopu možda Muzeja Domovinskog rata. Neki jednostavno ne žele gledati te slike svaki dan, dovoljno ih gledaju u vlastitim sjećanjima. Neke novinarke napisali su takvo mišljenje u vlastitim kolumnama.

I što se to dogodilo da je izražavanja takvog mišljenja rezultiralo tolikim izljevima mržnje?!

U nekim medijima su se javili, ako nećemo suditi po relevantnosti portala i autora tih napisa, neimenovani branitelji koji su navodno rekli kako su oni koji imaju nešto protiv ovog murala gori od četnika.

Alo e? Gori od četnika? Gori od četnika? Gori od četnika? Jeste li čuli dobro? Gori od četnika su oni kojima se ne sviđa mural na semaforima Lapad! Gori od četnika su ljudi koji razmatraju je li mural na dobroj lokaciji, je li oslikavanje tragedije Dubrovnika, oskvrnjenog Dubrovnika u plamenu, dobro rješenje!?

ŠTO ZAPRAVO GOVORI SLIKA PRVA

Naš dobri Pavo Urban slikao je Grad kako od stoke napadnut dimi, gori i plače. Dok je Grad gorio naši hrabri branitelji su se borili. Na Srđu, Sustjepanu, Belvederu, na moru i svugdje drugdje. Drugi su se brinuli kako očuvati svoje živote i živote svojih obitelji. Treći su krali, lopovlukom hranili svoje domoljublje. Od Dubrovkinje pa do Dubrovačke banke. U ratno vrijeme bilo je najlakše grabiti. Njima je rat majka, dok je mnogima naravno maćeha.

ŠTO ZAPRAVO GOVORI SLIKA DRUGA

Slika druga govori o spaljenim prostorima koje će sutra, polovicom 20. stoljeća pokrasti dubrovački domoljubi. Plač s jedne strane onih ljudi koji su na tim izlozima proveli djetinjstvo, koji su pronašli svoje prve ljubavi na tim izlozima i onih koji su pred kraj osamdesetih i početkom devedesetih došli iz šumadije kako bi uz rodbinu, rođake iz Dubrovnika zavladali Gradom.

ŠTO GOVORI SLIKA TREĆA

Slika treća govori o zadnjoj fotografiji našeg fotografa Pava, ali i o užasnoj strahoti koju smo doživjeli 1991. i 1992. godine u srbočetničkoj agresiji. Na prekrivenom Orlandu vidi se trobojnica koja se vijori usprkos neprijateljima. Lijevo je Lučarica od Atlasa koju će sutra Lukšić za ''pet kuna'' otuđiti od društvenoga vlasništva. Osim Lukšićeve nekretnine još je gori ovaj zakovani Orlando koji čeka bolje dane, koje nije ni dočekao.

SLIKA ČETVRTA ZAPRAVO OBJAŠNJAVA KRAJ RATA

Na posljednjoj u nizu slika naša Hrvatska vojska na Srđu stoji, pobjednička vojska koja je pobijedila neprijateljsku vojsku i koja se tek u 2018. treba obračunati i pobijediti one koji zloupotrebljavaju ovu Državu i koja im služi samo za to da se materijalno okoriste.

Slika četvrta ima i barjak, koji vjerno prikazujemo u ratu i u miru. Barjak s kojim pobjeđujemo i u ratnim, i u sportskim dvobojima.

ŠTO ZAPRAVO GOVORI SLIKA PETA KOJE NEMA

Na petoj slici je Zavod za zapošljavanje onih koje su poslali oni s prve slike. To su ljudi koji su se borili za ovu našu Zemlju,  a koji su otpušteni kada su se vratili s bojišta. Slika peta, koje nema, odaje počast dubrovačkim antifašistima kojima su početkom devedesetih propucali spomen-ploču na semaforima Lapad. Na toj slici koja nije nacrtana se nalaze sportaši nogometnog kluba Plamen, preteče GOŠK-a, koji su svoj život izgubili braneći nas od fašizma. Što su ta djeca zgriješila da im iti jedan branitelj devedesetih godina spuca rafal metaka u ploču kojom im se zajednica odužila za doprinos u oslobođenju Dubrovnika od zla?

Osobno, kada vidim mural Vlaha Bupića, ponosan sam na sve što su naši branitelj napravili za nas da nas obrane od zla kojeg smo doživjeli u Domovinskom ratu. Isto tako ima ljudi koji misle da navedenom muralu tu nije mjesto jer smo turistička destinacija. Brojni, mnogobrojni narodi nas demantiraju kako je povijest njihova sastavnica i kako su ratovi njihovo povijesno nasljeđe. Ali, pustimo i njima da imaju svoje mišljenje. Za to su se borili, za pravo svakog Hrvata na svoje mišljenje. Jer to je demokracija. To je život.

Demokracija nije kada neimenovani branitelj reče kako su oni koji su protiv murala zapravo gori od četnika. Onaj tko to govori je zapravo rat proveo u Istri i sto puta izrečena laž će i dalje bit laž.

Meni je lapadski grafit baš lijep i simpatičan, a vi ostali ko vas jebe. Naravno, šalim se. Mislite što god želite i govorite to glasno, jer samo gori od četnika bi vam takvo nešto zabranili.

Popularni Članci