Hrvatski turizam je u stagnaciji – vrište naslovnice medija – brojni apartmani, posebno izvan centra gradova su poluprazni (neprekidno raste njihov broj što dovodi do smanjenja popunjenosti), gosti ne troše puno, ostaju sve kraće… Ova aktualna sezona, slažu se turistički djelatnici, znatno je gora nego prethodne tri.

Zbog čega je to tako? Koji su uzroci? Kako je moguće da je posljednjih nekoliko ljeta stopa rasta hrvatskog turizma bila ogromna da bi se sada sve usporilo?

Odgovor je i više nego jednostavan, a zove se ISIL. Ta teroristička organizacija, u slobodno vrijeme najbolji saveznik hrvatskog turizma, sijala je strah i trepet diljem Mediterana, a bila je i dobrim dijelom zaslužna za rat u Siriji. Kolone izbjeglica iz Sirije preplavile su Tursku i Grčku, koje su se borile i s unutrašnjim ekonomskim problemima, dugovima i nezadovoljstvom građana, što je rezultiralo prosvjedima i nemirom na ulicama.

ISIL-ove ćelije jačale su i u zemljama Sjeverne Afrike, što je dovelo do raznih sporadičnih napada. Među ostalim, tako je stradao i Hrvat Tomislav Salopek koji je radio u Egiptu. Napadi su se događali i u Tunisu, Maroku, Alžiru, a posebno u Libiji. Što se pak Bliskog istoka tiče, Izraela i okolnih zemalja, njima za ispaljivanje granata i tradicionalne sukobe, ISIL uopće ne treba – lagani rat njihovo je permanentno stanje.

Gledajući mapu Mediterana, prosječni britanski turist posljednjih godina nije imao previše izbora. U Sjevernu Afriku neće da mu ISIL ne otkine glavu, Izrael i Palestina ga također ne privlače, u Siriji je rat, u Turskoj i Grčkoj situacija napeta kao strijela Robina Hooda – ostaju mu za ljetni godišnji odmor, svega tri destinacije – Španjolska, Italija ili Hrvatska. U prve dvije bio je već nekoliko puta, ajde da vidi i tu Kroejšu, ludu zemlju čiji nogometaši nose stolnjake, umjesto dresova.

I tako je posljednjih par godina hrvatski ministar turizma Jihadi John doveo stotine tisuća novih posjetitelja u Hrvatsku.

Rast je bio ogroman, trebalo je sve te ljude negdje smjestiti, dati im hranu, vodu, opljačkati ih na raznim izletima i turama. Diljem obale sređivale su se tisuće novih apartmana, čak i u predgrađima, novi restorani otvarali su (jučer postavljena) vrata, svježe obojani gliseri kočoperili su se iz tirkiznih uvala… Činilo se da rastu turizma u Hrvata neće biti kraja.

A onda je došao ruski šumar Vladimir Putin i poćer'o ISIL. Hrvatska je tako izgubila svog najvećeg turističkog aduta – najpoznatiju svjetsku terorističku organizaciju. Slabljenjem ISIL-a počelo je jačati turističko tržište u Turskoj, Egiptu, Tunisu… Da bi opet privukli prosječne britanske i europske goste, hrvatski konkurenti drastično su spustili cijene. Epilog svega je ponovni turistički rast Turske, Grčke i sjevernoafričkih zemalja, ali i stagnacija Hrvatske.

Međutim, to je sjajna vijest.

Ovakav turistički rast kakav je Hrvatska imala posljednjih sezona je neodrživ. Mi smo mala zemlja u brojnim segmentima s lošom infrastrukturom. Uske ulice, zakrčen promet, premalo mjesta za sve... Sve to vrijedi i za nautički turizam – nedostaje marina, vezova, bova, a da ne govorimo o stanicama za gorivo. Na Orsanu je pravi podvig za pristat s velikim brodom na pumpnu stanicu INA-e. Što će tek biti kad Pašalić otvori marinu i kada s te strane budu privezani brodovi sa stršećim murinzima?

Hrpa novootvorenih restorana nudi skupu i nekvalitetnu hranu. Smrznuti morski plodovi, loše meso, GMO povrće za salatu... A cijene uopće nisu male - dapače. Ista stvar vrijedi za sladolede, kolače, kafu, pivu… Veliki rast posjetitelja doveo je do skupoće i nekvalitete, i naravno da se brojni gosti neće vratiti u Hrvatsku kada vrhunsku uslugu za puno manje novce mogu dobiti negdje drugo. Nije poanta u tome koliko prosječni Britanac zarađuje, ima on para, ali želi ih pametno potrošiti. Danas je trend takav da se na godišnji odmor putuje više puta i zašto bi gost potrošio više novca u Hrvatskoj na nekvalitetu, ako može otići na još jedno dodatno putovanje?

I u sljedećim godinama, kako budu jačale zemlje Mediterana, očekuje nas smanjeni broj dolazaka turista, što nužno uopće nije loše. Iskristalizirat će se situacija na tržištu – opstat će samo oni restorani, oni apartmani i oni turistički djelatnici koji budu nudili najbolji omjer cijene i kvalitete. Loši apartmani na lošim lokacijama mogli bi propasti što je opet sjajna vijest za podstanarske obitelji.

Zaustavljanje rasta novih posjetitelja i možda njihov mali pad, smanjit će gužve po ulicama i cestama, pa će oni gosti koji su spremni platiti kvalitetu ostajati duže po hrvatskim gradovima. Ovako zbog sveopće zakrčenosti, turisti iz svake destinacije bježe vrlo brzo.

Stvari nisu crno-bijele. Kad jednome smrkne, drugome svane. I obratno. Sada su  Turska i Grčka grcale u problemima, a isto tako je bilo Hrvatskoj devedesetih godina. Čak i pad broja gostiju u Hrvatskoj ne mora značiti ništa loše. Dapače, negdje sam čak siguran da bi pad broja gostiju povećao kvalitetu, a samim tim i prihode, jer oni gosti koji bi došli, zaista bi uživali i trošili. Ovako im je buka od ogromnog broja turista, koju naša infrastruktura iz Austro-ugarske ne može apsorbirati, neizdrživa i jedva čekaju kad će pobjeći i više se nikad ne vratiti.

Maro Marušić