NAJTUŽNIJA HRVATSKA PRIČA Danas je možda presuđeno brojnoj djeci, a 'borci' za obitelj nisu rekli ni riječ

Autor: Ivona Butjer Autori fotografija: Matija Habljak/PIXSELL
Rekli su kako nemaju novca za umirovljenike. Rekli su kako nemaju novca za mlade. Rekli su kako nemaju novca za obrazovanje. Rekli su kako nemaju novca za bolesnu djecu, ali imaju za polovne izraelske avione. Rekli su, drugim riječima, da svatko mora nositi svoj križ ako namjerava ostati ovdje.

I nosio ga je jedan čovjek i doslovno, i metaforički. Nosio ga je pješice od Rijeke do Zagreba. Nije to bio još jedan u nizu umjetničkih performansa nekog studenta koji se traži i koji ne može pametnije iskoristiti svoje slobodno vrijeme. Bio je to posljednji krik oca koji se bori za svoje dijete; jedno od one bolesne djece za čije lijekove država nema novca.

Jednog dana taj je čovjek otvorio novine i pročitao kako država nema novca za teško bolesnu djecu, ali ima tri milijarde kuna za stare borbene avione. To je ono što nije mogao podnijeti i što ga je nagnalo da krene na put prema Zagrebu, noseći svoj križ, trpeći hladnoću, glad i bolove.

A kad je došao u Zagreb, nisu ga dočekali razvijeni šatori onih koji su prije nekoliko godina govorili kako sve što rade, rade za budućnost Hrvatske i djece koja žive u Domovini. Nije ga dočekala horda koja se svakodnevno hvali kako bi živote dali za budućnost naše zemlje, a djeca su ta budućnost. Nisu se organizirali prosvjedi ni skupovi podrške. Kad je došao u Zagreb, nisu ga dočekali silni dušebrižnici koji su nekoliko dana prije toga bili silno zabrinuti kako će hrvatski narod u potpunosti nestati ako mladići počnu nositi haljine ili se žene počnu ponašati kao muškarci. Nisu se organizirali autobusi iz dijaspore koja se bori za opstojnost naše države. Danas se nije 'hodalo za život', nije bilo onih koji hodaju u ime obitelji, u ime budućnosti, u ime djece, u ime Hrvatske. Oca bolesnog djeteta dočekalo je svega stotinjak ljudi.

Nakon sastanka s premijerom Andrejom Plenkovićem, 'čovjek s križem' je izašao suznih očiju i pošao dalje. Čovjek koji je hodao kako bi probao napraviti nešto za teško bolesnu djecu koja očito nisu prioritet nad borbenim avionima nije izazvao dovoljnu pažnju boraca za obitelj i njene vrijednosti poput Željke Markić ili Ladislava Iličića.

Samo nekoliko tjedana prije dolaska 'čovjeka s križem', na tisuće ljudi izašlo je na ulice zbog dokumenta kojeg nisu pročitali ili kojeg nisu mogli razumjeti nakon što su ga pročitali, mada je pisan prilično jednostavnim jezikom. Netko im je kazao kako će se legalizirati abortus u svim stadijima trudnoće i pedofilija, kako će im sinovi nositi štikle, a kćeri se izjašnjavati kao muškarci pa su pohitili na ulice. Trebalo je samo pročitati dokument kako bi se ustvrdilo kako ništa od navedenog nije istina. No, dokument ima 150 stranica.

Kažu, borili su se za budućnost djece u Hrvatskoj, jer kakva je to budućnost u kojem će se spol definirati kao jedno, a rod kao drugo?

Mirno spavajte, borci za ljudska prava. Konvencija vašu djecu ne definira kao 'ono'. Niti će vašu kćer definirati kao muškarca, niti će vašem sinu naložiti da se šminka. Što se toga tiče, posve ste sigurni.

Protiv toga da se vaš sin ne odijeva kao žena se niste trebali boriti jer toga u Konvenciji nema. Protiv toga da vaš sin ne bude 'peder' se uopće ne možete boriti niti izboriti. A za to da vaše dijete, ako jednom teško oboli, dobije lijek od države kojeg kao prosječan hrvatski građanin nećete moći platiti ste se mogli izboriti, ali niste htjeli.

Od toga da vam sin nosi žensku odjeću ipak ima nešto gore, a to je da će mu, ne daj Bože, zatrebati lijek kojeg vi nećete moći platiti. No, to vas očito još uvijek ne dira dovoljno.

Popularni Članci