Ipak, oni koji uvijek rade su dežurna njorgetala, autohtona dubrovačka sorta ljudi koji žive samo kako bi nešto prigovarali, blatili, upozoravali, a uvijek uz opasku kako je 'prije bilo bolje'. Tako su autohtona njorgetala, glede i unatoč sezone kiselih kukumara, izvukli kako je na taraci Umjetničke galerije Dubrovnik u subotu na jednom vjenčanju 'cepala' neka cajka (op.a. primjerak pjesme u kojima uglavnom stavite prst u uho i razvalite usta) te su objavili kako je to sramota za Grad.

Naravno, besposličari kakvi jesu, sve su uredno video-dokumentirali te osuli paljbu po mladom ravnatelju Galerije Marinu Ivanoviću.

Ravnatelj Ivanović, koji vjerojatno takvu neugodnost nije doživio u svojoj kratkoj poslovnoj karijeri na toj funkciji, reagirao se s poprilično dvojbenom izjavom kako će od sada - nadalje i ubuduće, zakupoprimci tarace morati dati svoje glazbene liste na uvid i dobiti odobrenje prije svakog vjenčanja i događaja.

Potpisnik ovih redaka nije ljubitelj pjesme Bekrije & Miroslava Škora, Garavušo garava, niti bi mu se ona ikada našla na glazbenom repertoaru, no to nije uopće važno koliko je važno da se i puno gora glazba puštala i na 'svetijim' mjestima kao što su Stradun, ali štoviše i na brojnim drugim mjestima van povijesne jezgre Grada.

Ti ljudi koji su iznajmili prostor Umjetničke galerije  i koji su na svadbi puštali ''Škoro cajke'' za to su platili pozamašnu svotu novaca, no još jedna poznata Hrvatica, mnogima iz iste 'cajkuša'  kategorije, legendarna Severina  u novogodišnjem dočeku za svoje je ''cajke'' nagrađena novcem. Dubrovčani su joj tako platili da ih svojim izvedbama uvede u 2016. godinu, kao što su uredno platili i Jelenu Rozgu primjerice ovo ljeto na Noći uvale. I mnogi drugi izvođači 'lakih nota' za nastupe na Stradunu primali su ogromne svote što je zapravo dokaz da mnogima u Gradu nije previše stalo dovesti ozbiljnog umjetnika pa će i ova godina pokazati kako se ništa nije promijenilo.

No, najveće ''cajkuše'' u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik gostuju svake godine te u isto vrijeme i uživo nastupaju. Riječ je o večeri otvaranja Dubrovačkih ljetnih igara, nakon programa na Stradunu, kada odabrana elita u kasnim satima pohodi najljepšu taracu u Gradu. Krasan je to primjer tko se sve prezenta tu noć u objektu kulturne ustanove.

Tako za sebe mjesto pronađu brojni političari, predstavnici nacionalnih i lokalnih vlasti, veleposlanici, čelnici vjerskih institucija i ini uglednici, ali i oni 'samopozvani' koji se svake godine tamo nađu poput najpoznatijih 'cajkuša' te 'pometu' hranu i piće i do kasnih noćnih sati provode se na račun poreznih obveznika.

I nije to zamjerka niti Umjetničkoj galeriji, a ne daj Bože niti Dubrovačkim ljetnim igrama jer takvi događaji se česti posvuda na svijetu.

Cjelokupno hrvatsko društvo jednostavno je napravilo korak unatrag, cijeni krive ljude, krive političare, a na kraju krajeva, ni s glazbom se ne može pohvaliti kako je na nekoj zavidnoj razini. Potvrda za to je i ogromna gužva na koncertu jednog glazbenika, koji svake godine za uvod u koncert dobije jednu prekršajnu prijavu. Poštivanje Zakona Države za koju se borio ne pada mu na pamet, jer on i dalje vidi 'šišmiše i vrane' te  i dalje na mržnji i netrpeljivosti uzima milijune kuna.

I danas se kroz glazbeni ukus analizira pojedinac te postavljaju pitanja 'Tko smo? i Gdje idemo?'.

Hrvatima smetaju strane cajke, strani investitori, posebno Židovi, smetaju i DJ-evi na Stradunu, smetaju kruzeri... Zapravo, smeta jednostavno sve zato što im je dobro u životu, imaju puno toga pa im dragi Bog dopušta da se bave pizdarijama.