NAPAD PREDSJEDNIKA UDRUGE U IME OBITELJI Šest pobrkanih lončića i šest neistina zbog šest razloga

Autor: dubrovackidnevnik.hr
Referendum o braku je prošao. Hrvatska obitelj je zaštićena. Ništa je više ne može ugroziti. Ni pederi. Ni Vlada. Ni glad. Ni bijeda. Ni nezaposlenost. Ni Dubrovački dnevnik. Ipak, inicijativi 'U ime obitelji' kao da to nije dovoljno. Oni bi da ovaj festival demokracije, koji to nije, traje i dalje. S odmakom od mjesec dana predsjednik udruge U ime obitelji Ivan Munjin uputio je skandalozan zahtjev Dubrovačkom dnevniku za uklanjanjem teksta, za kojega tvrdi kako je usmjeren k povredi prava osobnosti Željke Markić.

Sve bi to bilo dio festivala demokracije da Ivan Munjin nije u potpunosti pobrkao lončiće, osnovne pojmove, kontekst i smisao. Pobrkao je šest pojmova, izrekao šest neistina, a vjerojatno sve zbog šest osobnih razloga. Slijedi detaljan pregled promašenih zaključaka i navoda, pomoću kojih je mladi Munjin pokušao izbrisati tekst Dubrovačkog dnevnika s interneta.

ŠEST POBRKANIH POJMOVA: Članak, komentar, vijesti, kolumne, osobnost, javna osoba

Munjin tvrdi kako se u ČLANKU navode neistiniti i netočni zaključci, koji su, vjerovali ili ne, prema njegovom mišljenju 'osobno mišljenje autora'. Tekst na koji se poziva ni u kojem slučaju nije informativni izvještaj sa skupa Željke Markić, a ni članak unutar rubrike VIJESTI. Radi se o KOMENTARU objavljenom u rubrici KOLUMNE, u kojemu se novinar osvrće na javni skup koji je Markić održala u Dubrovniku.

Za one koji poput Munjina ne poznaju baš najbolje medije, u nadnaslovu je čak i naznačeno 'KOMENTAR'. Iznošenje osobnog mišljenja najvažnije je što ovu formu čini različitom od svih drugih, kao što su vijesti ili članak. Iznošenje vlastitog mišljenja u komentarima je obaveza, a ne grijeh novinara.

Mislim, dakle postojim, rekao je davno Rene Descartes. Naprosto je nevjerojatno da bi netko danas nečije mišljenje mogao željeti cenzurirati, ukloniti, zabraniti, nimalo svjestan kako time udara na pravo postojanja druge osobe. Pravo na vlastito mišljenje je ljudsko pravo, pa i pravo na osvrt na javni skup u tom trenutku najzastupljenije žene u hrvatskim medijima. Ona je isključivo vlastitim odabirom kao zrela osoba svjesno pristala na dodatnu pažnju medija, a time i medijsko propitivanje njenih aktivnosti.

Tako je mladi Munjin pobrkao lončiće i po pitanju napada na osobnost, jer Željka Markić nije neka privatna osoba, koja živi u svojoj privatnoj vili sa suprugom i četvero djece kao kuharica i domaćica, nego javna osoba koja je pokrenula referendum za koji je prikupila potpise 750 tisuća građana. Jesu li potpisi prikupljani po štandovima ili su se prikupljali po kućama i crkvama s popisom matičnih brojeva, sasvim je druga tema o kojoj više nema smisla govoriti.

Nisu novinari gurnuli Željku Markić u javnu sferu, nego ona samu sebe. Nisu novinari pozvali Željku Markić da putuje po Hrvatskoj i utječe na javno mnijenje i mišljenje milijuna ljudi, nego je ona sama krenula na to putovanje, svjesna da će ta aktivnost izazvati pažnju medija. Nije novinar Dubrovačkog dnevnika pozvao Željku Markić na skup sindikata novinara, nego je Željka Markić pozvala novinare na svoj javni skup kako bi široj javnosti prenijeli njenu poruku. Nije novinar Dubrovačkog dnevnika u rubrici VIJESTI u spornom tekstu izvještavao s javnog skupa, nego je novinar u rubrici KOLUMNE kroz novinarski rod KOMENTAR iznio svoje viđenje tog skupa, na što ima pravo, ali mu je to i dužnost. Zbog svega navedenog, sasvim je jasno kako novinarima Dubrovačkog dnevnika nije bila želja povrijediti osobnost Željke Markić, nego u interesu javnosti iznijeti vlastiti sud o onome što su tamo vidjeli.

ŠEST NEISTINA

Mladi predsjednik udruge U ime obitelji Ivan Munjin optužujući Dubrovački dnevnik za iznošenje neistina zapravo je sam izrekao čak šest neistinitih tvrdnji.

Neistinita tvrdnja broj 1. 

Munjin tvrdi da je Dubrovački dnevnik lagao pišući kako tvrtke Željke Markić na temelju ispitivanja lijekova, među kojima su i oni za kontracepciju, ostvaruju milijunsku dobit svake godine.

Tvrtka Sermon čija je direktorica Željka Markić na svojoj službenoj internetskoj stranici Sermoncro.hr navodi u referencama tvrtku Tevaphram, koja na svoj službenoj stranici među proizvodima navodi i pilule za kontracepciju PLAN B-One step. Milijunska zarada također je javni podatak koji je dostupan svima. Dakle, Dubrovački dnevnik nije napisao neistinu, nego je upravo Munjin taj koji ne govori istinu.

Ova Munjinova neistinita tvrdnja također je izvučena iz konteksta jer se Dubrovački dnevnik u tekstu referira ne preskupi referendum. Željka Markić je na javnom skupu optuživala Vladu kako nebitne stvari stavlja u prvi plan, a da se 90 posto djece u Hrvatskoj rađa u braku i da je zato takvo nešto potrebno zaštititi Ustavom. Ovako to izgleda u spornom tekstu:

''Ako je nešto u Hrvatskoj već tako zastupljeno u praksi i velikoj statistici od 90 posto, mora li prezadužena Hrvatska ulupati 50 milijuna kuna u referendum za nešto što je nebitno samom činjenicom jer je velikom većinom to već sada tako? Upravo je Željka ta koja nebitne stvari Hrvatima stavlja u prvi plan. Ali kako bi ona uopće znala kako Hrvati žive. Njene tvrtke na temelju kliničkog ispitivanja lijekova, pa i onih pilula za kontracepciju, ionako stvaraju milijunsku dobit svake godine. Ona ne zna kako živi 'od prvog do prvog' prosječna hrvatska obitelj. Nju samo zanima što ta obitelj radi u krevetu.''

Dokaz da je Dubrovački dnevnik bio u pravu pišući kako Željka Markić nebitne stvari stavlja u prvi plan, i za to troši javni novac, je sramotno niska izlaznost na referendum koji je inicirala.

Neistinita tvrdnja broj 2. 

Munjin tvrdi kako je uvredljivo pisanje i mišljenje da gospođa Markić ikoga ili išta mrzi, pogotovo različitosti ili medije te da je takav navod neutemeljen i lažan. Pritom se poziva na izjave gospođe Markić u kojima je govorila kako 'referendum nije usmjeren ni protiv koga.' Ovi navodi, da nisu tragični, bili bi smiješni. I obratno. Munjin dakle smatra da Željka Markić smije govoriti što želi i što joj padne na pamet, ali da novinari Dubrovačkog dnevnika to ne smiju raditi.

Novinari Dubrovačkog dnevnika smatraju da definicija braka kao zajednice muškarca i žene u Ustavu nije ništa drugo nego mržnja prema homoseksualcima, samohranim roditeljima i njihovoj djeci kao i svima onima koji su odabrali život bez braka. Osim toga, ovakav referendum samo je početak ograničavanja nečijih ljudskih prava, što je u svakom slučaju zaslužilo javnu osudu.

Munjin je opet sve krivo shvatio. Rečenicu je izvukao iz konteksta i odlomka u kojem se kritizira Markićkina poslanica medijima, koje je optužila za širenje propagande u službi vlasti i jednoumlja, samo zato što su se usudili zastupati drugu stranu. Što je to, ako ne mržnja prema demokraciji, medijskim i drugim slobodama, uvažavanju drugačijeg mišljenja? Osim toga, upravo istog dana sa svog je ranijeg predavanja Markić izbacila novinara Dubrovačkog dnevnika.

Potrebno je dodati i ono što se dogodilo kasnije, a to je da je Željka Markić dan prije referenduma napravila popis podobnih i nepodobnih medija kojima je zabranila praćenje Inicijative, suprotno interesu javnosti. Ovaj nedemokratski podvig i presedan u Hrvatskoj razotkrio je totalitarnu pozadinu Željke Markić i inicijative 'U ime obitelji' i dokazao kako je Dubrovački dnevnik zapravo puno ranije bio u pravu u pisanju kako Željka Markić zapravo mrzi medije, demokraciju i sve što je različito od nje. Ovaj potez osudili su vodeći hrvatski mediji koji su se po prvi puta u povijesti ujedinili u znak potpore kolegama i pokazali inicijativi kako takva nedemokratičnost, diskriminacija i gušenje sloboda neće proći. 

Neistinita tvrdnja broj 3. 

Munjin tvrdi kako je 'iznimno uvredljiva i neprimjerena usporedba dr. Željke Markić s Albancem s početka spornog članka, za kojega postoji osnovna sumnja da je počinio kazneno djelo neovlaštene proizvodnje i prometa drogama.' 

Istina je da se lijekovi kojima se bave farmaceutske tvrtke mogu smatrati drogama, kako se u nekim jezicima čak i nazivaju, ali Željka Markić uopće nije uspoređena sa spomenutim Albancem u tom kontekstu, a što je najvažnije, nije uopće s njim uspoređena. Albanca koji je spomenut u tekst uhvatila je tog tjedna dubrovačka policija s drogom, pretresom luksuznog vozila, iako on po svojoj vanjštini uopće nije izgledao sumnjivo, glumeći u skupocjenom odijelu i s vrijednim Rolexom na ruci bogatog biznismena.  Nije ih uspio zavarati.

Usporedba se odnosila na govor tijela Željke Markić, analizu verbalne i neverbalne komunikacije i vanjštinu koja može zavarati. Albanac diler zapravo nema ni kuću u svojoj domovini, gdje živi u nekoj brvnari bez struje i vode, što je potvrdila policija, a skupocjeni automobil i odjeću dali su mu samo kako bi što sigurnije prokrijumčario drogu i glumeći bogatog biznismena zavarao policiju.  Bitan detalj u tekstu je i 'brvnara' u kojoj Albanac živi, a ne vila, na temelju čega se on ni u kojem slučaju ne može usporediti sa Željkom Markić. 


Neistinita tvrdnja broj 4. 

Munjin zaključuje kako je iz svega navedenog očigledno da je 'riječ o želji da se povrijedi čast i ugled dr. Željke Markić,' i to zbog toga što se određene tvrdnje navode kao istinite činjenice, jer je primijenjena nedolična usporedba, kao i zaključak da je inicijativa U ime obitelji svoje ciljeve zapravo koristila kao paravan za politički angažman.'

Iz svega navedenog, jasno je kako su navedene tvrdnje zapravo istinite i kako nikakve nedolične usporedbe nije bilo, pa je sasvim jasno kako se u ovom tekstu ni u kojem slučaju ne može raditi o namjernoj povredi osobnosti, časti i ugleda dr. Željke Markić. 

Neistinita tvrdnja broj 5. 

Munjin dalje tvrdi kako se 'cijeli netočan i neistinit članak s istovrsnim naslovom temelji na proizvoljnim zaključcima autora, bez da je sukladno pravilima struke i zakonskim propisima prethodno provjerio iznesene informacije,' te da se u tekstu radi o 'stavovima i navodima koji su nedvosmisleno osobno mišljenje autora.'

Ranije je objašnjeno kako se ne radi ni o kakvom članku, nego o komentaru, u kojemu autor zapravo mora iznositi vlastite proizvoljne zaključke, stavove i navode koji nedvosmisleno moraju biti mišljenje samog autora. Nejasno je kako Munjinu uopće može pasti na pamet da bi kolumnisti trebali iznositi nečije tuđe mišljenje ili pisati nešto što im netko drugi naredi ili što ne misle? U tom slučaju to više ne bi bilo novinarstvo. Sve navedeno i pojašnjeno su osnovna pravila novinarske struke koje predsjednik udruge 'U ime obitelji' očito ne poznaje. 

Iz svega navedenog jasno je kako Dubrovački dnevnik ovim tekstom ni u kojoj stavci nije prekršio Zakon o medijima, a samim time Zahtjev Inicijative za isprikom za iznesene uvrede i uklanjanjem spornog članka neće se dogoditi. 

Neistinita tvrdnja broj 6. 

Za kraj, potrebno se osvrnuti na još jedan detalj koji navodi Munjin, a to je zaključak osvrta da je 'inicijativa U ime obitelji svoje ciljeve zapravo koristila kao paravan za politički angažman.' Jasno je kako je Željka Markić bila predsjednica stranke HRAST, kao i da su članovi te stranke njeni bliski suradnici koji su okupljeni oko inicijative 'U ime obitelji'. Iako je referendum završio, a brak 'zaštićen', ova udružena skupina ne prestaje slati priopćenja vezana uz zakone koje Vlada razmatra. Sasvim je jasno kako ove aktivnosti nisu ništa drugo nego političko djelovanje. Na Munjinovu žalost, iz dana u dan to postaje jasnije i drugim ljudima.

ŠEST RAZLOGA PROTIV DUBROVAČKOG DNEVNIKA

Nakon svega, postavlja se pitanje zbog čega udruga U ime obitelji gotovo mjesec dana nakon referenduma i u božićno vrijeme analizira pisanje Dubrovačkog dnevnika, zloupotrebljava Zakon o medijima kako bi objavljene tekstove uklonili s interneta.

Šest razloga: Bespravna gradnja, zemljište od Crkve, Opus dei, HRAST, ljudska prava, politička budućnost

Onaj koji planira započeti političku karijeru, mora biti bez 'mrlja' iz prošlosti jer ga one vrlo lako mogu diskreditirati. Mrlja budućem političkom angažmanu Željke Markić i cijeloj Inicijativi je definitivno Dubrovački dnevnik koji je razotkrio kako je bespravno izgrađena vila na Šipanu, na zemljištu koje je Crkva ustupila ispod cijene, a što Markić nikada nije demantirala. Nije nikada priznala svoju pripadnost organizaciji Opus Dei, koji koristi njenu vilu za svoje rituale. Markić je izrekla neistinu tvrdeći kako nema nikakve veze sa strankom HRAST, iako je bila predsjednica te stranke. Stranka HRAST zalagat će se za zabranu abortusa i umjetne oplodnje u budućnosti, a što će vjerojatno podržati prijateljska, konzervativna i svjetonazorski bliska inicijativa U ime obitelji.

Danas je jasno kako je ta inicijativa pokrenula referendum, udružila Crkvu i hrvatsku desnicu digla na noge zbog pokoje rečenice nekih ministara kako homoseksualna manjina ima pravo na bračnu zajednicu. Ta ista inicijativa novinarima osporava pravo tumačiti njihove buduće poteze na temelju njihovih izjava.

Takvi dvostruki kriteriji neće im proći. Ukoliko pokušaju nekoj drugoj skupini ponovno ograničiti prava, Dubrovački dnevnik i tada će biti PROTIV iz razloga što smo ZA. Za poštivanje ljudskih prava, za jednakost svih ljudi, za slobodu govora, mišljenja, odabira, za poštivanje različitosti i svih manjina, za religijske i druge slobode. Dubrovački dnevnik po svojoj uređivačkoj koncepciji uvijek će se boriti za to da Hrvatska nikada ne postane zemlja u kojoj su ljudska prava zgažena. U ime svake hrvatske obitelji, javnosti i svih građana koji imaju pravo na jednakost u Republici Hrvatskoj, sekularnoj državi koja teži biti dio razvijenog, demokratskog svijeta. I upravo zbog toga nekima očito smetamo.

Ovim putem im poručujemo da nas neće uspjeti ušutkati, ugasiti ili ograničiti Ustavom. Tekstovi Dubrovačkog dnevnika i dalje će biti dostupni svima na internetu. Ne možete ih izbrisati, ne možete ih spaliti. Prošlo je vrijeme inkvizicije i hereze. Prošla su vremena cenzure i Crkvenog 'Popisa zabranjenih knjiga.' Nije prošao ni 'Popis zabranjenih medija' Željke Markić. Biti PROTIV nije bio sotonistički čin, protiv Boga i vjere, kakvim su ga mnogi željeli prikazati, pa i Crkva. Biti PROTIV značilo je biti čovjek. Bio je to kršćanski i moralni čin, iza kojega stojimo u nadi da o Željki Markić i ovoj inicijativi više nikad nećemo morati pisati. Najsretniji bismo bili da nikada nismo ni morali. Stvarni problemi koji razaraju hrvatsku obitelj su neimaština, nezaposlenost, kriminal i korupcija.

Apeliramo inicijativi U ime obitelji da konačno prestanu sa svojim apsurdnim aktivnostima i zagađivanjem medijskog prostora kako bi se novinari mogli posvetiti stvarnim problemima hrvatskih obitelji. Ipak, teško je vjerovati da će se to uistinu i dogoditi. Zbog toga, do sljedećeg demantija srdačno ih pozdravljamo.

Sretan i blagoslovljen Božić svima, ne samo njima i njihovim obiteljima!

 

Vezane vijesti:

LICEM U LICE SA ŽELJKOM MARKIĆ Bio je to slabo posjećeni, politički propagandni skup

U IME OBITELJI: Uklonite tekst koji šteti ugledu i časti Željke Markić!


 

Popularni Članci