NEKOĆ RAŠČEREČILI BROZA, DANAS GA OŽIVLJAVAJU O neznanju da današnji klerikalizam i klijentelizam uporište crpi u Partiji

Autor: Vedran Salvia
Trideset i deveta obljetnica smrti Josipa Broza Tita obilježena je jučer. Čini se s više simpatije nego što je to bilo za 19., odnosno 29. obljetnicu smrti ovog nekada "najvećeg sina naših naroda".

Danas je tako dojam da se Titova smrt obilježava uz puno više folklora nego što je to bio slučaj prije, što dođe kao šaka u oko svih neiživljenih ambicija u patrljcima biše Jugoslavije. Tako reći odjednom, nakon što je maršal dublje nego što je propisano pokopan, počeli su se sve više javljati ožalošćeni zbog toga Tita u ropotarnici povijesti.

I, tu postoji jedan, barem jedan osnovni problem.

Dakle, što je krivo u tome što se danas, dok je izbrisan sa svih javnih površina Hrvatske, nanovo zaziva Broza, koji mora mu se priznati očito pokazuje vražju žilavost?

Prvo i osnovno, radi se o tome da onaj tko vidi problem današnje Hrvatske isti ne smije sagledavati bez principa koji su zadani u bivšoj državi, principa koje je upravo zadao taj današnji Josip Broz, nazovimo ga, Superstar. I upravo sadašnji klijentelizam i korupcija države koja je skrojena po mjeri nacionalističkog i klerikalnog svoje uporište crpi iz postulata tadašnje Partije. Jedina razlika, ustvari, u tome je što je riječ Partija zamijenjena HDZ-om i SDP-om, dok je slavljenje Narodnooslobodilačke borbe zamijenjeno Domovinskim ratom.

Tako se može ići unedogled, umjesto partizana postoje branitelji, umjesto Tita tu je Tuđman, a umjesto tekovina revolucije i antifašizma tu je borba za ostvarenje tisućljetnog sna. Drugim riječima, radi se tu tek o drugoj uniformi jedne te i iste armije, o istom jednoumlju koje se crpi kroz kolektivnu matricu, a koji svoj ideal ne nalazi u istinskoj slobodi pojedinca.

Stoga, sve što je u masi, sve što sa sobom nosi oznaku čopora, koja je nekoć raščerečila Broza, a danas ga oživljava, nije ništa nego jednaka kolektivna mimikrija, koja tako jedina može objasniti ludilo objavljivanja Titovih fotografija i krezubim uzdanjem u antifašizam.

Zato, tu se radi o hipokriziji i sramoti. Jer, ako je već Tito nogama izgnan iz sjećanja, onda mu i pristoji umiranje u zaboravu, umjesto današnje revitalizacije koja nije ništa drugo nego vožnja na ringišpilu jednog te istog kruga, uz koji Tito dođe tek kao korektiv jedne druge, ove današnje, zablude.

Popularni Članci