Drage blagajnice Konzuma,

Kao prvo, oprostite mi što vam se obraćam u ovom kompliciranom trenutku. Nije vam lako ovih dana. Vaš Gazda je u velikim problemima, i nitko ne zna što će se na kraju dogoditi s Agrokorom. Znam da vam se budućnost ne čini nimalo blistava i da strahujete da ćete izgubiti posao.

Ipak koliko god vam okrutno zvuči, ja bih volio da izgubite posao i da više nikad u životu ne radite ništa slično, kao što ste radile u Konzumu. Previše sati za premalo para. Suludo radno vrijeme, ljeti i do kasno u noć, te naravno, vikendima i blagdanima. Ne samo što ste odrađivale prekovremeno, nego taj svoj posao radite na nogama, i vrlo rijetko možete sjesti. Pa zar je tako teško ubaciti u šoping centar nekoliko udobnih stolica? Naravno da brojne od vas imaju proširene vene i da ih bole noge.

Sjećam se ove zime situacije u Dubrovniku, one dane kada nas je opkolila sibirska fronta. Radnici Konzuma u Dubrovniku radili su bez grijanja, a blagajnik koji mi je kucao artikle, dužnost je obavljao u debelim rukavicama ispod kojih su se nazirale ruke, crvene od hladnoće. Poslao sam upit Konzumu kako je moguće da im zaposlenici rade u rukavicama, a oni su mi odgovorili kako se grijanje pokvarilo, te da pokušavaju otkloniti kvar. Nije im palo napamet da ljudima daju slobodne dane dok ne poprave sustav grijanja, nego su morali raditi u nehumanim uvjetima.

Zbog svega ovoga, volio bih da dobijete otkaz i da više nikad u životu ne radite u sličnim uvjetima kao što ste radile u Konzumu. Molim, nešto mi govorite? Ah, čujem vas što mi pokušavate reći, pa što ćete onda raditi, ako izgubite posao blagajnice, jer ništa drugo ne znate raditi, i niste za to sposobne, odnosno nemate dovoljno škole? Nažalost, moram vas razočarati. Ako ste sposobne raditi u Konzumu prekovremeno petkom i svetkom, po cijele dane na nogama, a zimi s rukavicama, jer ne radi grijanje, onda ste sposobne za bilo koji posao uključujući astronautski. Možete biti što god hoćete, možete birati posao, samo niste toga svjesne. Jedina vaša kočnica je STRAH. Mislite da niste dovoljno dobre, da nećete naučiti strani jezik, da nećete moći naučiti nove radne zadaće, da nikada neće usvojiti nove vještine, da ne zaslužujete bolje uvjete, jer niste dovoljno učile kad je trebalo… Sve je to jedna velika laž. Vi možete puno, puno bolje, ali vas strah koči, a njega potiče sistem. Sistemu je važno da se vi bojite, jer onda vas može iskorištavati i na vama masno zarađivati. Ako nećete raditi vi, doći će druga blagajnica, koja ima još više straha, nego vi, i koja će pristati raditi još više nedjelja, još više prekovremenih…Sve dok ne kažete „Dosta, nećemo više raditi po ovakvim uvjetima“. Tek tada će se poboljšati uvjeti rada po svim trgovačkim lancima, ne samo Konzumu.

Upravo zato jer vas strah paralizira da sami napustite taj vaš bezvezni posao, volio bih da dobijete otkaz. Prvih nekoliko dana, bit će vam teško, ali onda ćete prihvatiti situaciju i strah će nestati. Krenut ćete dalje, i naći ćete novi posao. Možda za tjedan, možda mjesec, možda godinu. Ali naći ćete ga, ne bojte se. I vjerojatno će biti bolji, jer može li uopće išta biti gore od toga što ste do sada radile? Ali, pitate me, tko će vam hraniti dijete dok ne nađete posao? Ne bojte se, ne brinite se, kada se čovjek riješi straha, sve se samo od sebe posloži. Uostalom poznate li vi nekoga u Hrvatskoj tko je umro od gladi? To je nemoguće. Uvijek se nešto iskemija. Prije će vas ubiti stres na poslu blagajnice, nego glad. Zato se ne brinite za svoje dijete. Najbolje što za njega možete učiniti je da mu budete dobar životni primjer, koji se ne boji i koji je kadar reći sustavu da odjebe. „Sustave, jebem ti mater, radi ti na Badnjak i Staru Godinu. Radi ti blagdane, i nedjelje“. Ne bojte se da će vam dijete umrijeti od gladi, ali ako pristanete na novom poslu raditi po starim uvjetima, onda se zapitajte koliko ste kvalitetno proveli vrijeme s djetetom? Dok je ono bilo subotom i nedjeljom slobodno od škole i obaveza, vi ste te dane proveli stojeći na blagajni šireći svoje vene, umjesto ljubav s bližnjima.

Vrijedite puno više od cjelodnevnog stajanja na nogama, ali ne znate se izboriti za svoja prava. Zato su ovakve radikalne situacije odlična prilika. Kada se nešto sruši, to je sjajna prigoda za novu gradnju. Neka ovoga puta bude bolje. Neka na novom poslu ne radite nedjeljom i do kasno u noć tijekom ljetne sezone. Neka na novom poslu možete sjesti, a ne po cijele dane biti na nogama.

Zato bih volio da dobijete otkaz. Koliko ste puta bile na bolovanju? Malo, kažete. Koliko ste puta radile bolesne? Puno, kažete. Pa zašto onda strahujete od gubitka posla? Zašto strahujete od budućnosti?

Ako izgubite posao u Konzumu, u biti niste izgubili ništa, jer nemate što izgubiti. Niste ništa ni imali. Pobijedite svoj strah, pa ćete pobijediti i sustav. Kada pobijedite strah, i krenete dalje, odjednom ćete vidjeti nove vidike, nove mogućnosti. Nećete moći vjerovati da ste toliko dugo zaglavili u Konzumu ili nekom drugom trgovačkom lancu.

Samo treba napraviti taj prvi korak. Rekli bi stari, dobri Kinezi: I najduži put, onaj od deset tisuća milja, počinje prvim korakom. A prvi je korak da napustite taj gadni posao gdje propadate i fizički i duhovno. Pošto još uvijek nemate dovoljno hrabrosti da sami odete, e pa upravo zato bih volio da dobijete otkaz i krenete dalje.

Ja ne sumnjam da ćete uspjeti, jer kada napustite posao u Konzumu, vi ste odmah u win-win situaciji. Koji god vam se scenarij dogodi, vjerojatno će biti bolji od rada nedjeljom i blagdanom. Teško, zaista teško vam može biti gore. Osim, ako iza blagajne Konzuma, ne želite ići raditi u rudnik.

Odbacite parolu S vama kroz život, ili kako bi rekao moj prijatelj dok gleda uvenulo Konzumovo voće i povrće – Sranja kroz život

Maro Marušić