PISMO TATE SINU PRED PRVI DAN ŠKOLE 'Sretno mali, trebat će ti. Prijatelji će te razočarat, isto kao i ljubav tvog života'

Autor: Maro Marušić Autori fotografija: Goran Stanzl/PIXSELL
Povodom prvog dana škole, tata je svome sinu napisao pismo o novim izazovima i preprekama koji ga očekuju

Dragi sine,

Svakih sedam godina čovjek započinje novi životni ciklus, u kojem se mijenja, preispituje stavove, pokušava dalje napredovati, razvijati mudrost, postati bolja osoba… Ti si, mili moj, završio svoj prvi životni ciklus i sada stupaš dalje u avanturu. Krećeš u školu, pred tobom su novi izazovi, počinju prave obaveze. Uskoro ćeš upoznat riječ odgovornost. Kako bi lakše prolazio prve prepreke, pokušat ću ti dati neke savjete da ne najebeš kao babo. Znam da me nećeš slušati i da ćeš napraviti po svom – na tuđim greškama nitko nikad ništa nije naučio – ali svejedno ti, kao roditelj, moram kazati par stvarčica.

Poštuj učiteljicu. Nekad će imat loš dan, nervirat ćete, ali baš tada, pokušaj situaciju pogledati iz drugog kuta. Postavi sam sebi pitanje: „Koja je životna priča učiteljice, što stoji u pozadini?“ Imaj razumijevanja za njene promjene raspoloženja, nikad ne znaš što je ispod površine. Zato nikad ne osuđuj, pogotovo ne na prvu!

Ne osuđuj i ne rugaj se onom malom debelom iz razreda. Nemoj da te većina povede i da joj se prikloniš, kao što se meni dogodilo. Svakim ruganjem, vršnjaku nabijate komplekse, a sutra kada odraste, on će sve to vratiti s kamatama. Debeli će postati pročelnik županijskog odjela ili direktor gradskog poduzeća i više vam neće biti do smijeha.  Upravljat će vašim sudbinama, i zapamtite, što bude imao više kompleksa iz djetinjstva, to će biti gori na poslu, što u konačnici znači da će i vašoj zajednici biti loše. Pune su političke stranke debelih iskompleksiranih likova, koji frustracije iz djetinjstva liječe vlašću. Ali krivi je to način samopomoći, na kraju se iz svega ne izrodi ništa dobro. Tako da će ti Debeli, Smotani, Mucavi i Klempavi strašno ići na živce pogotovo kada budu ulazili u razne ilegalne dilove međusobno lizajući analne otvore. Upravo u tom trenutku, kada te najviše budu nervirali, postavi sam sebi pitanje: „Koja je životna priča Debelog, što stoji u pozadini?“

U pozadini života Debelog, vidjet ćeš sebe i ostatak c razreda lapadske škole kako preko velikog odmora pjevate davno zaboravljeni pjesmuljak En Facea Debeli, ne misli na to! Debelom neće biti do smijeha, jedva će se susprezati da ne zaplače, i što on više bude patio, vi ćete ga više zezati. A onda će za trideset godina, Matija iz tvog razreda, koji je preko velikih odmora bio glavni tenor, htjeti izgraditi apartman, i doći će u ured od Debelog zamoliti ga građevinsku dozvolu, a pročelnik Ureda za prostorno planiranje i izdavanje dozvola samo će se nasmijati. Matija bi mu sad najradije rekao: „Debeli, ne misli na to“, ne misli na to kako smo te zajebavali, ali čovjeku se traume iz djetinjstva vječno urežu i teško ih je zaboraviti, a pogotovo je to nemoguće Veljku Debeljku, čovjeku koji je čitavo školovanje proveo u paranoji od masne zezancije. Najviše je mrzio tjelesni, kada se morao skinuti pred razredom i pokazati naslage sala oko pasa. Tada su ga zezali da je „Morž, koji hoće i morže pokazivati kolutove na stomku!“

Debeli će sve to nekako uspjeti istrpiti, a onda će mirne duše ući u Stranku. Iako se u masi stvari nikad neće složiti s Predsjednikom Stranke, nikad mu ništa neće spočitati. Važno je samo da se dobro uhljebi, da ima dobru plaću bez puno stresa. I mogućnost odlučivanja, to je isto važno, to liječi komplekse. Nekada će Debeli stati ispred ogledala i pitati se „Je li to što radi moralno? Bi li trebao promijeniti životnu ploču, potruditi se, a ne ići linijom lakšeg otpora analnog otvora?“, ali onda će se sjetiti kako mu je kroz čitav život - cjelokupno školovanje i godine na studiju bilo užasno teško i zahtjevno - dok su drugi provodili vrijeme u prvim ljubavima s djevojkama, on je buljio u brojeve na vagi, bojažljivo se nadajući da je izgubio koji gram - pa valjda je i on zaslužio da malo uživa u životu.

Pustimo sad Debelog da uživa u životu, nije on jedini koji će te nervirat, bit će kasnije čitava plejada likova koje nećeš moći vidjet. Za vrijeme školovanja, znaš, upoznat ćeš mnoge vršnjake, koji će ti postati prijatelji. Čitav svijet će ti se vrtjeti oko njih. Bit će ti važniji od mame i tate. Roditelji će ti biti glupi i dosadni, a prijatelji najveće blago koje imaš. Da moraš birati između tate i prijatelja, nemojmo se lagati, birao bi - …nemoj se smijati… Prijatelji će ti biti sve. Obožavat ćeš provoditi vrijeme s njima, ići na kupanje, u kino, otkrivati prve filmove, glumce, glazbene ukuse… Smijat ćeš se njihovim forama, gledat ćete utakmice, otkrivati nove ulice, raditi sitne nepodopštine… Neke šaljive i škakljive situacije (p)ostat će ti prekrasne uspomene.

A onda, kada jednog dana budeš u godinama kao tvoj stari, shvatit ćeš da prijatelji ne postoje. Ta bi se riječ mogla mirne duše ukloniti iz rječnika i zamijeniti, primjerice, riječju interesitelj. Da, sine, prijatelji ne postoje, jer da ih ima pomogli bi ti kada je najteže. Ali baš kada najviše budeš trebao asistenciju, oni, ne da ti neće pomoći, nego će te još kritizirati zašto si se našao u toj situaciji. Nije prijateljstvo zajedno piti, jesti i gledati nogomet. To su samo zajednički interesi, e upravo zato ne postoje prijatelji, nego samo interesitelji. Prijateljstvo se pokazuje kada je teško, a ne kada se roštilja. Ali, vidjet ćeš na svojoj koži da ti nitko ništa neće učiniti bez da ima koristi. Upravo u tom trenutku, kada bi svog dojučerašnjeg prijatelja najradije lupio šakom, postavi sam sebi pitanje: „Koja je životna priča Interesitelja, što stoji u pozadini?“

Vidjet ćeš, sine, da je u pozadini njegovog kretenskog ponašanja neznanje i nesvijest. Ne ponaša se on namjerno idiotski, nego je to plod njegovog unutarnjeg nezadovoljstva, kojeg nosi cijeli svoj život, kao kornjača oklop. On te ne mrzi, on ti je samo u depresiji, nezadovoljan svojim bivstvom, pun kompleksa, u vječnoj potrazi za bezuvjetnom ljubavlju i srećom koji uvijek nekako izmiču. Zato ga ne osuđuj bez obzira što si se razočarao. I on se sto puta nasukao na vlastite prosudbe i misli. Još uvijek ga ubija u pojam što ga je Klara ostavila, a on je s njom zamišljao obiteljski život kao iz bajke, s hrpom nasmijane i razigrane djece.

Ah te žene… Negdje krajem osnovne škole po prvi put ćeš upoznati leptiriće u trbuhu. Mislit ćeš da je to ljubav, ali nije. To je samo zaljubljenost, prirodna droga gonjena hormonima. Zaljubit ćeš se strahovito – misliš ćeš da je ta Mala najveća ljubav tvojeg života. Da ne postoji ništa više i nitko drugi. Da je to – to. Po cijeli dan ćeš misliti o Njoj, pokušat ćeš čak i sam sebi pjevati „Debeli, ne misli na to“, ali nećeš uspjeti. Ona će biti tu i za doručak, i za ručak i za večeru. Nećeš moći učiti, nećeš moći gledati nogomet, čak ti ni palačinke s Nutellom neće imati okus kao do tada.

A onda će odjednom, iako nije uopće ni počelo, sve završiti. Puknut će ljubav koje nikad nije ni bilo. Samo slijepe zaljubljenosti, što od suprotnog spola napravi idealiziranu bajku, a u kojoj nema mjesta ni za oca, ni za majku. Bit ćeš užasno tužan, mislit ćeš kako ti se srušio svijet. Kako nema više razloga za nastaviti život, za dočekati sutra, nema više smisla ni burek od sira, eto do kakvog ćeš očaja doći. Zatvorit ćeš se u sobu, stavit da ti svira Radiohead ili, ne daj Bože, Joy Division ili neki slični depresivni bend i misliti kako bi volio da te nema. Te je faze i tvoj stari prolazio.

A onda, oh koje li ironije sudbine, trideset godina kasnije, srest ćeš tu Malu, koja je sada Velika – u pravom smislu te riječi, imat će više kilograma od tebe – i nećeš moći vjerovati da ti zbog nje život skupa s burekom nije imao smisla. Nasmijat ćeš se toj misli. Da si patio zbog te cure koja danas izgleda svinjoliko – da, baš je to pravi opis – baca malo na neku gudu, ali, što je najluđe od svega, to je nešto što ti najmanje na njoj smeta – više te ubijaju u pojam njeni stavovi koje svakodnevno čitaš na Facebooku – da treba Srbe na vrbe, Šiptare u bare, Francuze u ćuze, Gvineja Bisauance u lance, a Australce i Malce u kurce palce… Nećeš moći vjerovati da suludi statusi pred tobom pripadaju ženi za koju si onda mislio da je centar tvoga svijeta i sve što si tada htio je da provedeš s njom ostatak života. Hahahahahhaha, koje ludilo! Danas si sretan k'o prasac što nemaš nikakve veze s tom svinjolikom ženom, jer zamisli da svakog dana moraš slušati kako Angolce treba u lonce, a na gejeve trošit suzavce i sprejeve.

Što se same škole tiče, tata će ti stalno govoriti da učiš, iako odavno ne vjeruje u obrazovni sustav. Kome je škola kruha dala, osim onom dileru marihuane koji se obogatio u školskom dvorištu? S koliko te samo beskorisnih i bespotrebnih stvari fila hrvatsko obrazovanje? Evo tvoj tajo zagazio u četrdesetu, a još uvijek mu nijednom nije trebao ni kosinus, ni sinus, ni dvostruka nepoznanica, ni kako je i zašto Pablo Picasso veliki umjetnik, jer je crtao šizofrenične crteže, a prosječni šizofreničar nije veliki umjetnik, iako ljepše crta od starog galebara. Nije tvom babu, a ni njegovoj sestri također, u životu nijednom trebao podatak o svih deset bitki na Soči gdje se prva linija fronte u četiri godine borbe i četiristo tisuća izgubljenih života pomaknula kojih 40 metara sjeverno, a možda je i najluđi predmet u hrvatskim školama Geografija, gdje učiš o južnoameričkim gospodarskim tigrovima kako se strelovito razvijaju, a nije prošlo ni dva dana otkako si završio školu, pa čitaš u novinama kako su južnoamerički gepardi Argentina i Brazil ekonomski kolabirali, inflacija je brža od Messija i Neymara, a nezaposlenost divlja kao Adriano po favelama.

Dragi sine, na tvojoj ćete životnoj avanturi čekati razni problemi i iskušenja. Padat ćeš, dizati se, opet padati, proklinjat svece i zlatni vece što ga je tvoj Ćoravi drug iz razreda, sada na radnom mjestu gradonačelnika, trostruko pretplatio u javnoj nabavi s Debelim i Pankerom, koji se, dobro ćeš se toga sjećati, tijekom školovanja kleo u punk, anarhiju, Bad Religion, Ramonese, revoluciju i slične pubertetske vrijednosti, a onda mrtav hladan odjebao Kud Idijote, popušio ga Vođi Stranke i dobio izmišljeno direktorsko mjesto, a danas kad čuje Tustu kako pjeva Mi smo ovdje samo zbog para, samo se slatko-gorko nasmije … Ali brige te, sine, ne nerviraj se zbog ovakvih likova. Ne uzimaj život previše ozbiljno. Opusti se, opraštaj i ne osuđuj! Uživaj u sitnicama – dobrom voleju, čiopama, mirisu kafe, sladoledu s belgijskom čokoladom, bonaci, zalasku sunca, novogodišnjoj turneji četiri skakaonice…

A onda kada te napadnu crne misli pritisnute južnim vjetrom, kada te dojučerašnji prijatelji punkeri napuste u nevolji, a Svinjolika ti da nogu, dođi svome starom taju da te zagrli. Tvoj će ćelavi i debeli tata izvaditi prašnjavi saksofon iz ormara i odsvirat će ti dobru staru uspješnicu Swedish House Mafije: Don't you worry child! Ne zna babo baš dobro svirat, falit će masu nota, ali shvatit ćeš poantu: Sine, voli te tata, ništa se ne brini, Heaven's got a plan for you!