Metalna oštra ožica koja ulazi u unutarnji organ i koja ga struže. To je ono što se zove kiretaža. Kažu kako bez anestezije jako boli, što je logično, ali vrlo vjerojatno još jače boli ležati na stolu dok ti netko iz maternice na živo struže ostatke nečega što je trebalo biti tvoje dijete – jedino biće koje ćeš u životu bezuvjetno voljeti, bilo da je najbolje na svijetu, bilo da je teško ili razmaženo, bilo da te stalno povrjeđuje. Jer jedina bezuvjetna ljubav je ona prema djetetu, a sve ostalo su floskule jer je svaka druga ljubav uvjetovana.

Saborska zastupnica je upozorila na nevjerojatno bolno i mučno iskustvo pred cijelom nacijom i ta je ispovijest danima glavna tema u medijima. Ne ulazeći u to je li cilj bio prikupljanje političkih bodova ili stvarno i emotivno upozoravanje na problem s kojim se susreće ogroman broj žena koje su zbog toga vrlo dugo emotivno ‘osakaćene’, odgovor ministra se ne može promijeniti. Kaže ministar, nakon više pokušaja prekidanja govora dotične, kako ga zastupnica stavlja u neugodnu poziciju jer, eto, tu sada pred svima priča o svojim intimnim stvarima. ‘Intimnim stvarima’? Jer je struganje na živo tog unutarnjeg organa koji spada u skupinu tabuističnih i nadasve skandaloznih spolnih organa nešto o čemu valjda treba šutjeti. I to je primjer ‘kiretiranja’ žena kroz koje one u Hrvatskoj svakodnevno prolaze.

Na isti način je, valjda, strašno intimna sasvim prirodna pojava koja se ženama događa svakih 28 dana , a zove se mjesečnicom ili menstruacijom. Jer onda bi se na reklamama za higijenske uloške ona upravo tako i zvala jer ima svoje ime. Ne bi se zvala ‘onim danima u mjesecu’. Jer je prirodni proces izbacivanja sluznice maternice kod žena svakih 28 dana, čini se, također jako intimna stvar, a sam proces, ponovno, neki veliki tabu koji se ne smije ni izgovoriti na televiziji. Pa onda postaje nešto jako neodređeno poput ‘onih dana u mjesecu’.

Sasvim sigurno vas kvalitetno mogu na živo ‘iskiretirati’ i u noćnom klubu. Recimo da će vas neki nepoznati muškarac htjeti častiti pićem. Činjenica je kako nikada ne treba primati poklone bez nekih povoda jer se vrlo često nešto očekuje zauzvrat pa će svaka pametna i samostalna žena sama plaćati svoja pića koja pije. No, može se dogoditi da će joj se osmijehnuti neki zgodan tip koji će je htjeti počastiti jer će to biti povod da stupi u kontakt s njom i da se pobliže upoznaju. Ona će možda pristati jer će htjeti isto, ali će nakon 20 minuta razgovora shvatiti kako se ispod privlačne vanjštine krije totalna budala s kojom ne želi imati posla. Pa će se možda pokušati udaljiti od njega, a on će je možda i verbalno uvrijediti. Jer odakle ti pravo, curo, da mijenjaš mišljenje? On te častio pićem, dakle odradio je svoj dio posla, a ti svoj nisi odradila, a to je seks. Jer upravo toliko košta tvoje biće i upravo toliko košta tvoja pička. Cijelih 30 kuna koje je on ‘investirao’ u jednu votku-colu. I osjećat ćete se posramljeno, i kao komad mesa, kako kažu žene koje leže na krevetu tijekom kiretaže.

A zapravo je najgore kad vas kiretiraju žene. Možda ćete poći na ručak kod prijatelja koji živi s majkom i sestrom. Majka će možda to jutro raditi, sestra će to isto jutro pripremati ručak, a vaš prijatelj će to jutro provesti u krevetu jer nema drugih obveza i ima slobodan dan. Onda će doći vrijeme koje naprosto svi obožavaju, a to je pranje suđa. Pa će možda sestra predložiti da to napravi muškarac koji cijelo jutro nije radio ništa. A možda će majka na to kazati kako ‘ne može on prati suđe pored dvije žene u kući’. Jer će mu Jar točno isprati svu muškost pa će se ujutro probuditi kao četnik, peder ili u najgorem slučaju kao peder-četnik. U tom slučaju majka kiretira vlastitu kćer usađivanjem postavki kako je ona, kao žena, programirana za kuhanje, pranje i peglanje, pa čak i onda ako muškarac ne cijepa drva i ne gradi kuću, nego spava, igra videoigricu ili jednostavno gleda utakmicu ili Sashu Gray, sasvim nebitno. A postavke koje nosimo od doma su zafrkana stvar.

Koliko su zafrkana stvar pokazuje nedavna tribina koju je organizirala udruga Sigurnost u prometu Dubrovnik na čelu s Denisom Pavelom, a na kojoj je predavanje održala i sjajna Gordana Buljan Flander, na temu vršnjačkog nasilja putem interneta. Mnogobrojnim dubrovačkim srednjoškolcima koji su slušali predavanje je postavila hipotetsko pitanje, a odgovori su najbolje pokazali svo licemjerje i primitivizam društva u kojem živimo. Pitanje je bilo – ako djevojka svom partneru pošalje seksi fotografiju, a on je javno objavi na društvenim mrežama, tko je izvršio nasilje i tko je kriv? Nije većinski, ali jest poražavajući broj ruku koji se pojavio u zraku od strane onih prema kojima je djevojka kriva. A to su uvjerenja koja se, vrlo vjerojatno, vuku iz kuće. Jer valjda samo kurve svojim partnerima šalju golišave fotografije, a kurve su tu da ih se ponižava, vrijeđa i da se s njima svašta radi.

Tome u prilog najbolje ide afera od prije nekoliko godina oko Facebook stranice ‘Vinkovačke drolje’, a na koju je tijekom tribine također upozorila Buljan Flander, na kojoj su se objavljivale fotografije koje bi djevojke postavljale na društvenim mrežama. Nije samo poražavajuće to što postoji maloumnik koji je otvorio takvu stranicu, nego je poražavajući pozamašan broj pratitelja i komentatora takve stranice. Formula je jednostavna. Ako je atraktivna, postavit će fotografiju na Facebook. Ako postavi fotografiju na Facebook i pri tom je u kratkoj haljini, onda je kurva. A već smo obrazložili čemu kurve služe.

Sve su to različite kiretaže s kojima se prosječna žena u Hrvatskoj svakodnevno susreće. Negdje će joj govoriti kako je kiretaža na živo intimna stvar o kojoj se ne govori pred svima, kako je to rekao ministar. Negdje će čuti kako svakih 28 dana ima neke dane koji nemaju svoje ime i o kojima se također ne smije govoriti. Negdje će biti kurva. Negdje će morati biti domaćica, samo zato što je žena, mada će možda raditi više nego prosječan muškarac. I to su te priče kojima će prosječna žena u Hrvatskoj svjedočiti svakodnevno.

Svakako, postoje i one još odvratnije kiretaže s kojima će se također, barem jednom u životu, susresti ogroman broj žena. Dovoljno je samo pročitati komentare pod nedavnu vijest o bludničenju u Gradu nad turistkinjom iz Kolumbije. Dakle, dvojica muškaraca, iz Trebinja i Širokog Brijega, osumnjičena su kako su na silu dirali Kolumbijku u Gradu kojoj je, na kraju, valjda netko priskočio u pomoć pa je pozvana policija. ‘U vrijeme nemorala i bluda, privesti ove  momke je van zdravog razuma’, ‘To je za njeno dobro’, ‘Sve bilo pijano, a kurvetini bilo malo para za trojac’ samo su neki od komentara koji su se mogli čitati na hrvatskim i BiH portalima.

Ili ćete napisati vijest o tome kako je u Dubrovniku muškarac silovao svoju suprugu pa ćete nakon nekoliko dana susresti muškarca visokog obrazovanja koji će vas upitati kako je to uopće moguće da muškarac siluje vlastitu suprugu.

Sve su to kiretaže kojima se tupim, metalnim predmetima na dnevnoj bazi iz tijela prosječne Hrvatice na živo stružu ostaci njenog dostojanstva i bilo kakvog osjećaja vrijednosti.