Na Facebook profilu umirovljenog svećenika Ivice Sinanovića osvanula je sramotna objava, klasični govor mržnje:

-Dragi moji Dubrovčani! Žalim i duša mi žalosna kada čujem da vas u Novu godinu uvodi pjevač iz Bosne, Dino Merlin! Kada već plaćate velike novce čovjeku kojeg uopće ne poznajete, mogli ste ugostiti neku hrvatsku glazbenu zvijezdu, a ovako plaćate čovjeka koji je ubijao i borio se protiv Hrvata! Njegovo zavijanje je slično zavijanju hodže s džamije pa bujrum gospari – objavljeno je na Facebook profilu Ivice Sinanovića na blagdan sv. Stjepana, a u ovom trenutku nije sasvim sigurno tko je objavio ove ružne rečenice.

Ivica Sinanović, naime, jutros je demantirao da je on objavio sporni status na Facebooku. Kaže kako o tome ne zna ništa, te da mu je profil hakiran. Kaže da će sve prijaviti policiji, koja bi trebala utvrditi je li profil Sinanovića hakiran ili ne, odnosno govori li umirovljeni svećenik istinu.

Ali za našu priču to nije toliko bitno - vratimo se mi pitanju Dina Merlina, Straduna i dočeka Nove godine. Je li dovođenje Dina Merlina za doček Nove godine na Stradunu, koji je plaćen na desetke tisuća eura iz gradskog proračuna, dobar potez za Dubrovnik i Dubrovčane? Da se razumijemo, nema ovo pitanje nikakve veze s Dinom Merlinom, ni državom iz koje dolazi, umjesto njega moglo je u pitanju stajati bilo koje drugo ime domaće ili regionalne scene, poput Bajage, Gibonnija, Dubioze Kolektiv, Balaševića…

Kakav doček Grad Dubrovnik treba organizirati? Angažirati dubrovačke izvođače ili hrvatske, dovesti regionalne zvijezde, pa privući goste iz okolnih zemalja, ili možda pak dovesti neko poznato svjetsko ime, kao što je svojevremeno bio Bryan Ferry, koji bi u Grad privukao goste iz Europe i svijeta?

Da ste me osobno ovo pitali prije nekoliko godina, rekao bih vam da treba dovesti neko poznato svjetsko ime poput Alt J, Four Tet, St Vincent, Faithless, Sigur Ros… Kada biste me dodatno pitali zašto baš njih treba dovesti, osim što su meni ovi nabrojeni izvođači dragi, rekao bih vam da će ovi bendovi u Dubrovnik privući ljude koji za njega nikad nisu čuli, a kamoli ga posjetili. Kao što i ja gledam kada će moj neki omiljeni izvođač negdje nastupati, tako i oni prate svoje favorite, pa još ako im se spoji da nastupaju na dočeku Nove godine u nekom predivnom gradu kojeg nikad nisu posjetili, velika je mogućnost da će doći.

Međutim u posljednjih pet godina, ogromnim razvojem pametnih telefona, internetskih turističkih stranica, te dodatnim padom cijena zračnog prijevoza, turizmu u Dubrovniku više ne treba nikakav marketing. Turista će u Gradu svake godine biti sve više i više, osim ako se ne dogodi ogromni potres po uzoru na onaj iz 1667. ili nekakva velika turbulencija po pitanju cijene nafte i naftnih derivata, odnosno prijelaza prometa na alternativne izvore energije zbog klimatskih promjena, što možda može povećati cijenu prijevoza. Ne vjerujem ni da bi neki možebitni teroristički napad ozbiljno uzdrmao turizam u Dubrovniku. Teroristički napad se može dogoditi bilo kad i bilo gdje, posebno u velikim američkim i europskim gradovima, gdje su se uostalom već događali, ali nikad nisam upoznao nikoga tko je rekao da neće ići u London, New York ili Pariz zbog prijašnjih napada.

Ukratko, Dubrovnik se za turizam i turiste ne treba bojati. Ali čekajte, sada će netko reći, znači li sve ovo što ja pričam da u Dubrovnik ne treba dovesti ni svjetsku ni regionalnu zvijezdu, iako će njihov nastup privući ljude iz regije i(li) svijeta, te napuniti hotele, apartmane i restorane u vrijeme godine kada zjape prazni? Da, istina je, da će posjetitelji iz okolnih zemalja doći u Grad, te da će spavati u hotelima ili apartmanima, ali zašto Grad Dubrovnik mora biti taj koji će financirati punjenje Lukšićevih hotela? Drugim riječima, Grad Dubrovnik će novcem sviju nas platiti dovođenje Dina Merlina, a posjetitelji koji će doći na njegov koncert spavat će u hotelima koji za taj događaj nisu izdvojili ni kune. Dobro, neki će spavati i u apartmanima Dubrovčana, ali zašto bi to Grad Dubrovnik financirao pored svih potrebitijih stvari?

Okolna naselja još uvijek nemaju kanalizaciju, Opća bolnica Dubrovnik svaki dan ima sve manje liječnika specijalista i medicinskih sestara, Grad nema koncertnu dvoranu, a ni stadion, nema dovoljno vrtića i škola posebno u okolici Dubrovnika (naprimjer Komolac i Orašac), nije najbolja situacija ni s dječjim igralištima... Sve su ovo važne stvari koje su Gradu Dubrovniku puno potrebnije od dočeka Nove godine i puno prešnije za uložiti novac, pa dolazimo do zaključka da Grad Dubrovnik doček uopće ne bi trebao organizirati. Sada ćete kazati da zašto sam partibrejker i što se to važno može napraviti s nekoliko desetaka tisuća eura – ne možeš za te pare posaditi ni travu na nogometnom igralištu – da, istina je sve to, ali zrno, po zrno - pogača, kamen po kamen – palača. A kada stvari okrenemo obratno vidimo surovu realnost - doček, po doček – nema doktora, uhljeb po uhljeb – nema vrtića.

Svaka kuna iz proračuna je važna. Novca ima, samo ga treba kvalitetno raspodijeliti. Umjesto da se organizira doček Nove godine i pune hoteli, može se u nekom vrtiću uvesti popodnevna smjena. Umjesto da se zapošljavaju uhljebi kojima je dosadno na poslu i na koje se troše milijuni kuna, treba financirati projekte udruga koje skrbe o bolesnima. Umjesto gradnje POS stanova koje kasnije nemoralni građani iznajmljuju turistima, treba napraviti stanove i dati ih na besplatno korištenje doktorima, te ih na taj način privući za dolazak u Dubrovnik.

A što se dočeka Nove godine tiče, neka izvođače iz Hrvatske, regije ili svijeta plaćaju hoteli i ugostitelji, te neka sami procijene hoće li im posjetitelji doći na te koncerte ili neće. To se u ekonomiji naziva tržište, i ovisi o ponudi i potražnji. Znam samo da, primjerice, upregnemo vrhunskog dubrovačkog saksofonista Željka Barača da nam uz pratnju DJ-a, svira house poskočice na dočeku Nove godine na Stradunu da bi napravio štimung i atmosferu bolju od 99 posto svih svjetskih izvođača. Tko ne vjeruje neka pogleda na YouTubeu njegove vrhunske nastupe. A čovjeka bi platili par tisuća kuna, ne zato jer ne vrijedi – kvalitetniji je on glazbenik od brojnih razvikanih zvijezda – nego, jer nije sve u novcu. Za zabavu je potrebna kreativnost i pozitivna energija, to je sve. Imamo mi kreativne dubrovačke izvođače, ali uvijek nešto iskompliciramo i iznjorgamo.

Kako bi bilo sjajno da dočekamo Novu godinu uz taktove saksofona Željka Barača na elektronskoj podlozi, dok znamo da desetke tisuća eura koje smo mogli bespotrebno potrošiti na Dina Merlina i(li) slične izvođače koji su na Stradunu nastupali za prijašnje dočeke, idu za projekte udruga koje brinu za bolesnu djecu.

Maro Marušić