Jedna od njih je Ivo Kralj, opjevani vlasnik PGM RAGUSE kojem su 2010. godine radnici štrajkali pred posrnulim poduzećem, ali i pred gradskom upravom. Vremena su to kojih se dobro sjećamo, a sjećamo se i tada novog BMW-ovog terenca crvene boje od milijun kuna kojim se bahatio Kralj dok su mu radnici gladovali i tražili svoje neisplaćene plaće.  

No, rijetki su znali za Leona Šprlju. Samo rijetki se sjećaju sina pokojnog Iva Šprlje, prvog SDP-ovog župana u Hrvatskoj koji je krajem devedesetih vodio Dubrovačko – neretvansku županiju.

Ivo je bio prvi takozvani crveni župan u Hrvatskoj, a samo nebo zna koliko bi se 'crvenio' da vidi sina što radi Gradu Dubrovniku i građanima Dubrovnika gotovo ucjenom kako bi Grad pokleknuo i isplatio 900 tisuća kuna koliko traži za komad zemlje koju je kupio u vrijeme početka izgradnje pročistača.

Leon Šprlje je svoju profesionalnu karijeru započeo u Parizu. Kako su tada novine izvještavale, on je profesionalno počeo 1997. godine krasti automobile. Protiv tada 24 – godišnjeg studenta Šprlje Policijska uprava dubrovačko – neretvanska podigla je optužnicu kojoj ga se sumnjičilo kako je u prosincu te godine iznajmio Mercedes E klase. Umjesto da ga vrati sukladno ugovoru o najmu, on je lažno prijavio krađu u Zürichu te ga potom doveo u Bosnu i Hercegovinu i prodao ga u Stocu, tada najpopularnijem mjestu u Europi za prodaju ukradenih automobila. Zbog navedenog djela, mlađi Šprlje je  'odležao' deset mjeseci u zatvoru.

Nije u toj akciji Šprlje bio jedini osumnjičeni iz naše županije. Jedan od organizatora je bio iz Župe dubrovačke, ali on ne blokira dubrovački pročistač pa je za svrhu ovog teksta nebitan.

Legalna karijera mladog Šprlje počinje početkom 2000-tih, kada od novca što ga je Dubrovačko-neretvanska županija dobila u programu “Poduzetnik 4”, 21 milijun kuna kredita dobiva tvrtka Montaling Leona Šprlje, sina župana Ivana Šprlje. Zbog toga 'neuobičajeno visokog iznosa koji predstavlja gotovo trećinu ukupnih kreditnih sredstava namijenjenih našoj županiji' prosvjeduje županijski HSLS, iz kojeg napominju kako tridesetak, u međuvremenu pristiglih zahtjeva drugih poduzetnika, nije niti razmotreno 'zbog nedostatka sredstava'. Zbog medijske drame, Šprlje junior se povukao iz programa.

Montaling je propao, a kasnije dulje vremena opstaje tvrtka Ipsum d.o.o. koja je bila 'zakačena' na proračun dubrovačkog Vodovoda, još u vrijeme dok je predsjednik uprave bio Branko Negodić, inače pročelnik za gospodarstvo za vrijeme Šprljinog mandata, ali i sve do dolaska HDZ-a na vlast protekle godine. Brojne poslove za dubrovački Vodovod radila je tvrtka Ipsum.

Leon Šprlje 2014. godine zapada u financijske probleme s tvrtkom. Dužan je Ministarstvu financija 3,6 milijuna kuna i u nagodbi se dobro nagodio sa Slavkom Linićem. Linić, tatin partijski kolega, mu otpisuje polovicu iznosa, točnije 1,8 milijuna kuna, dok drugu polovicu Šprlje treba vratiti u naredne četiri godine beskamatno.

Malo prije toga, 2013. godine, kada su problemi nastali, Leon Šprlje mrtvo - hladno uplaćuje SDP-ovom kandidatu za gradonačelnika Dubrovnika Niku Šalji 10 tisuća kuna. Čovjek u problemima, nema za sebe, a dijeli drugima. Metkovski Robin Hood, reklo bi se. A i matematika je dobra, SDP oprosti 1,8 milijuna, on vrati SDP-u 10 tisuća. Jeftino. 

I nakon što je godinama uživao blagonaklonost dubrovačkog Vodovoda, kojem je većinski vlasnik Grad Dubrovnik, Šprlje je našao sa svojom drugom tvrtkom blokirati dovršetak radova na dubrovačkom pročistaču vode kojem je investitor Vodovod Dubrovnik. Ponovimo, tvrtka koja je više godina radila s tvrtkom Ipsum u vlasništvu Leona Šprlje.

I sada bi Grad nakon svega trebao platiti 900 tisuća kuna kako bi ga Šprlje junior prestao ucjenjivati zajedno s Kraljem. Radi se tu o dvojici propalih građevinara koji su radi svog pedigrea i veza imali priliku biti veliki poduzetnici umjesto da danas ucjenjuju Grad, gradonačelnika i građane Dubrovnika.