TONY CETINSKI I DOČEK NOVE GODINE Svaka čast Diti Lipanović, ali, oprostite mi, meni je sve ovo smiješno

Autor: Maro Marušić Autori fotografija: Ivona Butjer
Komentar dočeka Nove Godine i humanitarne akcije Mama iz Dubrovnika

Prije neki dan otvorim portale i ugledam vijest o troškovima koncerata tijekom dubrovačkog Zimskog festivala i dočeka Nove Godine na Stradunu. Pa kaže:

Najveći honorar na ovogodišnjem festivalu pripao je Tonyu Cetinskom koji će za svoj nastup dobiti 412.500,00 kuna. Odmah iza njega slijede The Gipsy Kings s 300.000,00 kuna, potom Nina Badrić s 187.500,00 kuna, te Prljavo kazalište s 105.000,00 kuna. Od preostalih izvođača najviše će dobiti Željko Bebek s 65.000,00 kuna, iza kojeg su Hladno Pivo s honorarom od 45.000,00 kuna, Opća opasnost s 35.000,00 kuna, Soul Fingersi s 31.650,00 kuna i grupa Detour s 18.000,00 kuna. Svi honorari izraženi su u neto vrijednostima, odnosno bez PDV-a.

Završim čitati o koncertima na Stradunu i odmah do njih ugledam vijest o humanitarnoj akciji koju je pokrenula inicijativa DUMAM-a, odnosno Mame iz Dubrovnika i okolice na čelu s Ditom Lipanović. Pa kaže:

Mame iz Dubrovnika pokrenule su humanitarnu akciju za opremanje senzorne sobe i kupnju neurofeedback aparata za Polikliniku za mentalno zdravlje djece, koja bi se trebala otvoriti u proljeće 2019. godine u sklopu Opće bolnice Dubrovnik. Senzorna soba košta 470 tisuća kuna dok neurofeedback aparat stoji gotovo 90 tisuća kuna. Stoga Mame iz Dubrovnika i okolice pozivaju sve koji žele pomoći da pomognu, kako djeca koja imaju senzorne i senzomotoričke poteškoće ne moraju ići na tretmane u Zagreb. 

Završim čitati o humanitarnoj akciji za opremanje senzorne sobe i stanem se nekontrolirano smijati.

-Hohohohohohhahhahahahahhahohohohohohoohoho!

Ulijeće mi sin u sobu i gleda je li uranio Djed Mraz, pa me pita „Tata, što ti je, zašto se tako glasno smiješ?“.

-Sine, kako da ti objasnim neobjašnjivo? – kažem mu i nastavim se cerekati niskim tonovima.

Oprostite mi, ne znam je li vama ovo smiješno, ali meni zaista jest. Tony Cetinski će za dva sata svojeg nastupa na dočeku Nove Godine dobiti jednako novca koliko Mame iz Dubrovnika skupljaju za senzornu sobu. Kao da je riječ o nekom apsurdnom skeču Montyja Phythona, eto zato mi je ovo smiješno.

Nije Tony Centinski ništa kriv u ovoj priči. Zna on dobro kako funkcioniraju stvari na tržištu – oduvijek se najbolje zarađivalo na dočeku Nove Godine. On je postavio svoju cijenu i tko hoće neka plati. Problem je što je ta velika cifra plaćena javnim novcem. Kada je za svoj nastup izvjesio cijenu od pola milijuna kuna, samo ga je trebalo zaobići i uzeti nekoga jeftinijeg. Da ja odlučujem, ne bih uzeo nikoga skupljeg od 50 tisuća kuna, to bi mi bio gornji limit. Što bih s ostatkom novca? Pa ima toliko toga za financirati – od senzorne sobe, preko igrališta za djecu do sportskih terena i još mnogo toga.

Netko će sad reći, pa Grad Dubrovnik daje Općoj Bolnici godišnje više od 5 milijuna kuna, zašto sada još mora financirati senzornu sobu, neka Bolnica od novaca koje joj daje Grad Dubrovnik sama financira taj projekt? Zaslužuju građani da se zabave za Novu Godinu, kada će se zabaviti i opustiti, ako ne tijekom najluđe večeri?

Svaka čast Gradu Dubrovniku što izdvaja lijepe novce svojoj Bolnici (još najbolje da nije tako), ali u ovoj priči se ne radi ni o Općoj bolnici Dubrovnik, ni o senzornoj sobi, ni o Tonyju Cetinskom. U našem tekstu je riječ o pametnom trošenju javnog novca.

Istina je da se građani trebaju zabaviti za Novu Godinu, ali je li to podrazumijeva da treba potrošiti pola milijuna kuna samo na Tonyja Cetinskog? Mogli su se građani opustiti i uz taktove puno jeftinijih izvođača, koji su isto kvalitetni. Ne znači puno viša cijena bolju kvalitetu i zabavu. A ova cifra koju je postavio Tony Cetinski je zaista ogromna bez obzira koliko on bio popularan u narodu, a jest itekako voljen.

Javni novac bi se trebao trošiti pametno, da od njega građani imaju što veću korist, a to u ovom slučaju nije riječ. Nebitno je li se radi o nasušno potrebnoj senzornoj sobi ili nekom drugom projektu. Zašto Dita Lipanović i njene suradnice moraju trošiti svoje vrijeme i energiju za humanitarnu akciju i skupljanje novaca kada je očigledno da taj javni novac negdje već postoji samo ga treba pravilno preusmjeriti? Svaka čast Diti Lipanović, volim ovaj Grad baš zbog takvih ljudi koji žrtvujući svoje slobodno vrijeme imaju volje i snage mijenjati stvari na bolje unatoč svim poteškoćama i preprekama na koje nailaze. Za 20 godina senzorne će sobe u Dubrovniku biti normalna stvar, zato svim pionirima koji su se za njih borili, treba skinuti kapu.

Samo mi je smiješno kada vidim da bi se brojne stvari u Dubrovniku mogle poboljšati, a mi potrošimo ogromnu lovu na nešto što toliko ne vrijedi. Pa kako je moguće da je Cetinski deset puta skuplji od Hladnog piva, Soul Fingersa ili Opće opasnosti? Ne samo da nastup Tonyja Cetinskog košta previše, nego cjelokupni program koncerata tijekom Zimskog festivala dođe više nego bi trebalo potrošiti.

Ali tko mene šiša, ljudi će se zabaviti i neće uopće razmišljati o senzornoj sobi. Sljedeći vikend počinje Zimski festival, a meni samo ostaje nada da vrijeme sad liječi sve rane i da Bog će mi dati sad snage preživjet te dane!

Maro Marušić

Popularni Članci