Zidić iza dubrovačke Katedrale mogao je biti uređen kao najveći europski kulturni falsifikat u Skopju

Autor: Aida Čakić Autori fotografija: A.Č.
Ne prestaju reakcije zgražanja i iščuđavanja pojedinih građana povodom konzervatorskog zahvata zida koji se nalazi iza dubrovačke Katedrale.

Nedavno je Zavod za obnovu Dubrovnika sanirao dotrajali zid iza Katedrale što je izazvalo većinom negativne reakcije građana. Naime, zid je prema naputku i suglasnosti Konzervatorskog odjela nanovo ožbukan, a prema mišljenju pojedinaca očito najveći problem je novi izgled koji se "ne uklapa" u povijesnu jezgru kao takav. Iz Zavoda za obnovu izvijestili su kako je zid inicijalno bio na isti način ožbukan te je vremenom dotrajao i zahtijevao sanaciju. Također, spomenuto je kako je obnovljen od istoga materijala te je ostao u istim gabaritima kakav je izvorno bio. Cijeli proces išao je po strogim pravilima - naputkom Grada Dubrovnika, izradom projektne dokumentacije, a kasnije su provedeni radovi uz nadzor i svakodnevnu provjeru konzervatora.

Usprkos navedenom, prema komentarima nekih građana i to posebno na društvenim mrežama, stječe se dojam kako sve to nije dovoljno uvjeravajuće. Razno-razne opservacije o očito spornom zidu, dokaz su kako zapravo najviše od svega zabrinjava nepovjerenje u struku.

Više i nije iznenađujući podatak, ali svakako je zabrinjavajući, da ljudi pravosuđe smatraju rak ranom i najvećim problemom pa tako manjak vjere Dubrovčana u konzervatore ne treba previše čuditi. U vremenu kada je sumnja postala sastavni dio društva, usporedno s tim u sve pore ušli su i takozvani "stručni polukomentari". Izbetonirat će Stradun, postaviti plastične ograde, povijesnu jezgru osvijetliti u crveno i sliče upadice samo su neke od objava koje dodatno potenciraju nepovjerenje u struku i ljude koji su školovani i plaćeni s ciljem da skrbe o baštini.

Je li prije nastala kokoš ili jaje, u slučaju dubrovačkog zida žbuka ili kamen, nitko nije ponudio argumentiran odgovor. Koliko je teško prisjetiti se ranijeg izgleda zida dokaz je o krhkom i selektivnom kolektivnom sjećanju pa ne čudi kako je, uz kombinaciju s manjkom nepovjerenja u stručnjake i institucije, sve rezultirala suludim komentarima.

Što je zapravo najveći problem u ovom zahvatu? Očito izgled zida koji nakon sanacije izgleda "prenovo" te nije dovoljno "kamen" zbog čega za na prvi pogled nema patinu kakvu imaju ostale građevine u povijesnoj jezgri. Je li zbog zadovoljenja površnog estetskog dojma zid trebao biti napravljen starijim nego što to zaista jeste?

Uzaludno je ravnateljica Zavoda za obnovu Dubrovnika, Iva Carević Peković, objašnjavala kako je zid vraćen u prvobitno stanje, izgrađen od istog materijala od kojeg je bio i ranije, korištena žbuka je antik, bez cementa, vapnena...

Cijela situacija pomalo je groteskna te u naznakama podsjeća na slučaj koji je prije par godina zadesio glavni grad Makedonije samo u obrnutom smjeru. Naime, u Skopju su, na opće zgražanje cijeloga svijeta, u cilj da se pokažu antički korijeni, neke od monumentalnih građevina oblagane neoklasicističkim fasadama i stupovima. Brojni arhitekti navedene zahvate proglasili su urbicidom te bizarnim eksperimentom. Tako je nekoć inovativna arhitektura iz doba Jugoslavije u sveopćem ludilo prekrivena kičastim oblogama od siporeksa koje eto izgledaju antikno.

Poveznica između Dubrovnika i Skopja govori kako spomenička histerija može u neku ruku može pronaći zajednički jezik. Da je u Dubrovniku iza Katedrale postavljen renesansni siporeksni zid možda bi prostor društvenih mreža bio ovaj put mirniji te bi površni komentari bili izostavljeni. Sva sreća pa u Dubrovniku u nadležnim institucijama ne rade nestručni ljudi koji bi prouzrokovali katastrofu kao u Makedoniji.

Dobili smo odgovor konzervatora o zidu kraj Katedrale, evo što kažu

Popularni Članci