UVRIJEDI ME, ZAR NE VIDIŠ DA GORIM Nitko i ništa ne bi smjelo biti izuzeto od propitivanja!

Autor: Davor Novevski Autori fotografija: screeshot youtube
Kako možeš nacrtati Batmanov znak na uskršnjem jajetu?! To je nepoštivanje Uskrsa i vrijeđa me kao vjernika!

Gornja rečenica nije na žalost izvučena iz neke loše humoristične serije već je stvarno izgovorena, ili točnije napisana na facebooku. Autor, opet na žalost, nije neki dežurni zajebant već tip čiji facebook zid izgleda kao unutrašnjost bazilike svetog Petra i koji se eto našao uvrijeđenim jer je cura, očito u trenutku sotonskog pomračenja uma, na uskršnjem jajetu nacrtala Batmanov znak. I da odmah bude jasno – nije uopće problem što je tip vjernik. Nije čak problem ni to što svoju vjeru „reklamira“ po facebooku. Problem nastaje kada netko ima potrebu doći na tuđi zid (ili češće u tuđi život) da bi iskazao svoju uvrijeđenost, najčešće nekom pizdarijom.

Facebook

Nije ovo tekst protiv vjernika, ma da su jedna od najčešće uvrijeđenih skupina. Ovo je tekst protiv pizduna svih rasa, vjera, dobnih i spolnih skupina koji misle da imaju ekskluzivno pravo na uvrijeđenost.

To me vrijeđa! I što ćemo sad?

Jer uvijek se nagdje nađe netko tko će, umjestio da se bori vlastitim argumentima (dakle argumnetima, ne kamenjem i bocama) jednostavno dići nos i djetinjasto izigravati žrtvu. Obično se radi o malim, neispunjenim ljudima koji iz nekog razloga misle da imaju ekskluzivno pravo na uvrijeđenost. Bilo kakva sitnica koja je izrečena ili učinjena, ili ponekad nije rečena ili učinjena, razlog je za uvrijeđenost. Ironično je pak da takvi ljudi često i sami vrijeđaju i ponižavaju druge, ali u tome ne vide nikakav problem samo zbog činjenice da su oni većina.

Baš to – većina, očito je jedini kriterij kojim klasificiramo stvari s kojima se smijemo sprdati i one koje su off the menue. Jer kako inače objasniti da je jehovine svjedoke OK zajebavati dok ćete za šale o Isusu često dobiti prijetnje, a u slučaju Muhameda, osim prijetnji i bonus metak u čelo. I jedno i drugo i treće su vjerske skupine, ali osim po brojnosti, razlikuju se očito jedino po tome koliko je daleko netko od njih spreman ići u obrani svojih uvjerenja. Isto se, osim na religiju, može primijeniti i na politiku, sport pa i kulturu. Jer u svakom aspektu života očito postoji netko dovoljno blesav tko će svoje povrijeđene osjećaje pokušati zaliječiti nekim oblikom nasilja, bilo da je to kmečanje po facebooku ili razbijanje nečije glave.

A istina je da nitko i ništa ne bi smjelo biti izuzeto od propitivanja i/ili zajebancije. U modernom svijetu u kojem čak i diletanti poput Pernara smiju propitivati civilizacijske tekovine kao što je cijepljenje, ne smije biti nedodirljivih dogmi i zabranjenih tema. Ako ti se ne sviđa ono o čemu se govori, rješenje je jednostavno, izumljeno je prije više od pedeset godina, a zove se daljninski upravljač.

Još je jedan paradoks da su najčešće uvrijeđeni oni koji za to imaju najmanje razloga. Iz vlastitog iskustva govorim; osoba u invalidskim kolicima neće se uvrijediti ako joj/mu predložite da odete negdje pješice prošetatati. Po meni, to je čak i kompliment jer govori kako je sugovornik fokusiran na osobu, a ne na kolica. Jer nisu riječi te koje vrijeđaju već odvratni nači na koji se jedni prema drugima svakodnevno odnosimo.

Teror političke korektnosti

I to nas dovodi do možda i temeljnog problema, a on se zove politička korektnost. I to lažna. A takva je najgora. U društvu u kojem smo do boli nepošteni, pokvareni i nekorektni jedni prema drugima, ispod svakog članka se vrijeđamo najkreativnijim mogućim psovkama i generalno živimo po principu „zajebi bližnjega svoga“, na televiziji neobično pazimo da ne bismo slučajno povrijedili kakvu skupinu, bila ona etnička ili ideološka. I uvijek se nađe netko tko će biti strašno uvrijeđen nekom šalom, gestom, usporedbom ili običnom riječju. A ne razumije da je govorenje stvari kao „ja sam uvrijeđen“ ustvari priznanje svijetu da ne može kontrolirati vlastite emocije tražeći da za njega to napravi netko drugi.

Popularni Članci