KAOS U DUBROVNIKU Budimo realni, stotine Ubera koji su tu stigli Grad ne može podnijeti

Autor: Nikša Klečak Autori fotografija: Goran Mratinović
Gužva na ulicama Dubrovnika kakva se dogodila prošlog tjedna jedna je od najgorih koje pamtimo. Potpuna blokada prometa, na svim glavnim, ali i sporednim ulicama, prelila  je čašu. Svi su tražili krivca za nered protiv kojega ćemo se boriti godinama – i izgubiti.

Isprika gradonačelnika Mata Frankovića bio je hvale vrijedan čin. Kao prvi čovjek Grada napravio je nešto što njegovi prethodnici nikada nisu napravili. Ispričao se za nešto za što nije kriv, osim 'po zapovjednoj odgovornosti'. Gradske službe, s obzirom na malobrojni kadar, zajedno s dubrovačkom policijom odradili su dobar posao u tom kaosu. Jer, ruku na srce, na gotovo 30 stupnjeva Celzijusa bilo je za očekivati da dođe do fizičkih obračuna. Danas se iz Dubrovnika do Splita putuje za 2 i pol sata, dok je više od toga trebalo  tog dana mnogima od Gruža do Pila.

Više je razloga zbog kojih se dogodio prometni kaos proteklog tjedna. Mnogi će za to olako okriviti velik broj kruzera. No, ni to nije realno jer se pokazalo kako se primjerice isto toliki broj kurezera, ali subotom, kada većina službenika u državnim institucijama ne radi, kada Konavljani, Župljani, Primorci koji tu dolaze raditi sa svojim automobilima nisu prisutni, a dubrovačko stanovništvo odmara ili vozi motore, promet funkcionira sasvim normalno i uz troznamenkasti broj autobusa.

UBER je i PR-ovski zamišljen da bude servis u kojem će pružatelji usluge, dakle vlasnici postojećih vozila, imati dodatnu zaradu tako da će uz svoj posao raditi par sati dnevno kao vozači UBER-a. 

Kiša koja je tog dana padala i onemogućila vožnju motocikla te posljedično izvukla parkirane aute na cestu, dovela je do veće gužve, kako to i obično u Dubrovniku bude. Jer Dubrovnik ne može izdržati u takvim uvjetima ni s postojećim brojem vozila, a kamoli još sa stotinama onih sa strane, a koji su tijekom sezone stigli u Dubrovnik i na dubrovačke ulice. 

Pogotovo sada kad su obvezni nositi svoje 'taksi' oznake, jasno je koliko je UBER vozila bez ikakvog plana i programa utrpano u Dubrovnik. Brojka kojom se barata, a koju UBER ne želi ni potvrditi, niti demantirati je 650 automobila ili 1300 vozača u dvije smjene po 12 sati.

I to je, između ostalog, donijela liberalizacija taksi tržišta. Sve ima dvije strane pa i to. Činjenica je da  Gradom kruže ljudi koji ne poznaju Dubrovnik, ne znaju engleski jezik i koji od jutra do sutra nenaspavani prometuju ionako prenapučenim gradom. To pokazuju i brojne fotografije, vozač koji ima putnike u automobilu bez majice, čudne prometne nezgode, spavanje u automobilu parkiranom na autobusnim stanicama i tako dalje... 

Goran Mratinović

A UBER je u svojoj praksi trebao biti nešto drugo. Da se razumijemo, dolje potpisani autor nema ništa protiv UBER-a koristi ga više puta godišnje, ali…

I tada, 2017. godine ali i danas godinu iza možemo zaključiti kako se radi i jeftinoj radnoj snazi koju tvrtke ili pojedinci s više vozila šalju na Jadran kako bi utržili više i brojnom flotom zaradili velik novac na uštrb lokalnog stanovništva.

UBER je i PR-ovski zamišljen da bude servis u kojem će pružatelji usluge, dakle vlasnici postojećih vozila, imati dodatnu zaradu tako da će uz svoj posao raditi par sati dnevno kao vozači UBER-a. I tako je to prvotno i izgledalo u Zagrebu. U Dubrovniku također prvu godinu kada su stigli tada još uvijek na neki način kao pilot-projekt.

No, protekle 2017. godine u Dubrovniku su stigle na stotine vozača s pretežito poluraspadajućom flotom vozila koja su mahom prešla preko 200 tisuća kilometara. U razgovoru s jednim od vozača sam se iznenadio koliko su i oni  sami  razočarani. Ispričao mi je tom prilikom dok me je vozio na Pile kako je on samo vozač u jednom od 30 automobila koje je jedan vlasnik uzeo. Rekao mi je kako je njegov Citroen plaćen 20 tisuća kuna ali da je više neispravan nego ispravan. I zaista, niz Kapelicu prema vatrogascima diskovi stružu, a on podiže prozor kako bi se unutra manje čula buka. Klime nema.

Čovjeku kojem je bilo neugodno što me vozi u kanti opasnoj po život spavanje je bilo osigurano u Trebinju. Objasnio mi je kako nakon 12 sati rada ide prema Trebinju i na graničnom prijelaz čeka i po dva sata. Nekada se dogodi da je u automobilu i preko 16 sati! A nema tahografa, kao u autobusima gdje vozač ima svoje limite vožnje, ne smije minutu prekoračiti, inače stiže kazna i vlasniku, i vozaču.

I tada, 2017. godine, ali i danas godinu iza možemo zaključiti kako se radi o jeftinoj radnoj snazi koju tvrtke ili pojedinci s više vozila šalju na Jadran kako bi utržili više i brojnom flotom zaradili velik novac na uštrb lokalnog stanovništva. Liberalizacijom tržišta taksi usluga se ništa nije promijenilo osim u  starosti vozila i nužnim natpisima na svakom vozilu. Sada se za svako UBER vozilo vidi da je UBER i vidi se stvarni broj.

Gradonačelnik je u krivu kada kaže da je svako treće vozilo na cesti UBER. Nije. Svako drugo je. S dva ili tri vozača na jednom vozilu stvaraju efekt kao da ih je 2.500 – 3.000. Stalno kruže, a uz postojeća taksi vozila, 30 posto više rent a car vozila u Dubrovniku, uz najavu dolaska Cammea i drugih tvrtki koje su novim zakonom ministra Butkovića dobili otvorena vrata Dubrovnika ne treba niti sumnjati – čeka nas kaos kataklizmičkih razmjera.

Ranije su nam smetali taksisti s gradskim koncesijama. I s razlog, brojni su bili bahati, bezobrazni, dio neškolovanih đibera je rušio reputaciju onih drugih,  pristojnih taksista, ljubaznog ponašanja i urednog vozila. No, oni su, redom bili iz Dubrovnika i što je još važnije plaćali su Gradu Dubrovniku koncesiju koja nije baš bila mala, plaćali su prirez Gradu i tu su trošili novac. I ljeti, i zimi. Jedan gradski odjel je i brinuo o tome da budu u skladu s propisima.

Što ovdje imamo? Imamo najamne radnike, robove koji će nam stvarati gužvu, radi jednog lošeg zakona bez kontrole Grada odraditi posao taksija u Dubrovniku i poći. Gdje će ih biti zimi kad bi ih mogli koristiti građani? Neće ih biti, a kako je to bilo i prethodne zime. Neće ostati ni 10 posto onih koji su sada tu. Krasno. Tu su da pobrste maslo turističke sezone, stvore dodatni kaos u ionako prometno kaotoičnom Dubrovniku i onda natrag u Zagreb.

I još malo o brojkama. UBER kontinuirano izbjegava prikazati broj UBER vozila na cestama. Samo govore kako je novim zakonom pao broj vozila, radi ograničenja dobne starosti vozila na sedam godina, pa kao imaju manje vozila. A realnost je kako je broj i veći nego lani, kako su iskoristili priliku novog zakona pa podigli cijene te da su pritom brojni UBER automobili zapravo unajmljeni. Zna se i cijena. Devedeset kuna dnevno.

I može se, mora sada napraviti paralela s nekim davnim danima kada smo imali sve u svojim rukama i kada nam je to izmaklo. Kada smo imali u društvenom vlasništvu tvornice, hotele, banke i kada su nam pojedinci, naši Hrvati to fino rasprodali, popljačkali i uništili. To društveno vlasništvo je kao umjetna tvorevina socijalizma. Jednako kao i taksi koncesije za koje je evidentno da nisu bile savršene i da su političari njima u Dubrovniku često manipulirali i davali svojim biračima, no iako ne idealno bilo je 'Space shuttle' za ovo što imamo danas. Potpunu prostituciju Dubrovnika pod krinkom liberalizacije, situaciju u kojoj više ništa nije u našim rukama. Za sve se u Dubrovniku i vezano uz dubrovački turizam konstantno traži ta neka 'mjera' i sklad. Stotine Ubera na dubrovačkim cestama tijekom sezone  su sve samo ne to. 

Imamo Grad koji je svačiji samo ne naš. 

Nikša Klečak

Popularni Članci